Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-551/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LJ, zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22, 114/23. i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-87/2025- 55 od 04. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 09. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog LJ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi LJ zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11 i kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma iz članka 141. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa mu je na temelju odredbe članka 314. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri ) mjeseca, na temelju odredbe članka 141. stavak 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam ) mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 03. prosinca 2024. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) oštećena HJ upućena je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženi je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

6. Žalbu je podnio i optuženik putem branitelja Dragoslava Zubera, odvjetnika iz Varaždina, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odnosu na kaznu na način da mu se izrekne blaža kazna, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

10. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da nije jasno tko je dojavio Policijskoj postaji Varaždin da se optuženik nakon upada u stan HJ uputio u smjeru II. osnovne škole jer navedeno ne proizlazi iz iskaza svjedokinja ĆJ, OJ niti oštećene HJ jer niti jedna od njih nije mogla vidjeti kamo bi se uputio optuženik nakon što je napustio stan oštećene. Suprotno tvrdnjama žalbe, niti jedna od svjedokinja nije javila policiji da se optuženik uputio u smjeru II. osnovne škole, već iz iskaza svjedokinje OJ proizlazi da je upravo ona pozvala policiju nakon što je susjeda oštećena HJ zvala upomoć, a potom je postupanje djelatnika PU Varaždinske, Interventne jedinice policije opisano u službenoj zabilješki o postupanju od 03. prosinca 2024. Stoga, pogrešno optuženik zaključuje da je netko dojavio policiji smjer njegova kretanja prema II. osnovnoj školi nakon što je napustio stan oštećene, već su policijski službenici postupajući po dojavi OJ (list 36) i NN ženske osobe ( list 34) zatekli optuženika u prostoru parka u blizini vile L kako to proizlazi iz njihovih suglasnih iskaza i službene zabilješke o postupanju od 03. prosinca 2024.

11. Protivno daljnjim žalbenim navodima da je prvostupanjski sud na nezakoniti način na raspravi proveo prepoznavanje od strane ĆJ, OJ i oštećene HJ, uvidom u zapisnike s rasprave utvrđeno je da su imenovane svjedokinje ispitane u svojstvu svjedoka iskazivale o tome na koji način su zaključile da je upravo optuženik bio u stanu oštećene prepoznajući ga po glasu, očima, tamnoj odjeći, pa nije u pravu žalitelj da je sud na raspravi provodio radnju prepoznavanja i da je ta radnja provedena na nezakonit način, već je raspravni sud ispitivao imenovane osobe u svojstvu svjedoka, a koje su, između ostalog, iskazivale i o okolnostima identiteta počinitelja tog kaznenog djela. Nije u pravu optuženik da se iskazi ovih svjedokinja u bitnome međusobno razlikuju u odnosu na odjeću koju je optuženik nosio u vrijeme događaja, jer su ove svjedokinje, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, iako su opisivale različite boje odjeće i predmeta koje je optuženik nosio na sebi, suglasno iskazale da je optuženik imao ruksak, jaknu i kapu tamnije boje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke presude, te ispravno zaključio da je optuženik počinio to kazneno djelo jer su ga svojim iskazima teretile svjedokinje ĆJ, OJ i oštećena HJ.

12. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude optuženik u bitnome ponavlja svoju obranu, ne osporava da je policijski službenik GJ zadobio tjelesnu ozljedu koju je sudska vještakinja Andrina Kopjar okvalificirala kao laku tjelesnu ozljedu, te tvrdi da u metežu koji je nastupio nije mogao razabrati da li je on udario oštećenog GJ nogom ili ga je ozlijedio nehotice drugi policijski službenik prilikom njegovog savladavanja, te osporava da bi on udario nogom oštećenog GJ nakon što su ga podigli s tla policijski službenici KJ i ŽJ jer je tada već imao lisice na rukama i prestao je pružati fizički otpor.

13. Suprotno navedenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju suglasnih iskaza oštećenog policijskog službenika GJ, svjedoka NJ i ŽJ, policijskih službenika koji su povodom dojave o počinjenju kaznenog djela pod točkom 2) na štetu HJ zatekli optuženika u parku u blizini vile [adresa], podataka službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 3. prosinca 2024. te nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja o vrsti, lokalizaciji i mehanizmu nastanka ozljeda koje je zadobio SJ, utvrdio da je optuženik nakon što su mu policijski službenici na ruke stavili sredstvo za vezivanje, desnom nogom udario policijskog službenika GJ u glavu u predio desnog obraza od kojeg udarca je zadobio tjelesnu ozljedu u vidu krvarenja u spojnicu desnog oka uz crvenilo u području desne jagodične kosti. Ispravno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika da je tu ozljedu nehotično oštećeniku zadao drugi policijski službenik jer je takva obrana suprotna svim izvedenim dokazima, te nelogična i neuvjerljiva, pri čemu nisu prihvatljivi žalbeni prigovori optuženika da nije mogao udariti policijskog službenika GJ nakon što su ga podigli s tla KJ i ŽJ jer je tada već imao lisice na rukama, obzirom da okolnost vezanih ruku nije prepreka za zadavanje drugoj osobi udarca nogom.

14. Optuženik dalje u žalbi navodi da osim prethodno navedenih prigovora, prihvaća analizu dokaza koju je prvostupanjski sud iznio u pobijanoj presudi u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke, no smatra da je te zgode postupao u nužnoj obrani i/ili krajnjoj nuždi ne znajući da se radi o službenim osobama jer ga oni nisu prethodno upozorili da se radi o policiji i da traže osobu za koju sumnjaju da je počinila kazneno djelo na štetu HJ. Na opisani način optuženik paušalno i bez ikakve argumentacije tvrdi da bi njegovo postupanje bilo u nužnoj obrani i/ili krajnjoj nuždi. Nisu prihvatljivi njegovi žalbeni prigovori da nije znao da se radi o policijskim službenicima jer da ga oni nisu na to upozorili, s obzirom da iz iskaza ispitanih policijskih službenika, te službene zabilješke o njihovom postupanju kritične zgode proizlazi suprotno, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da postupanje optuženika nije bilo u nužnoj obrani ni krajnjoj nuždi dajući za to jasne, dostatne i valjane razloge u obrazloženju pobijane presude pod točkama 30. i 31. koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da je sud preblago cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, odnosno da u dovoljnoj mjeri nije uzeo u obzir njegovu prethodnu višestruku osuđivanost za razna kaznena djela i činjenicu da optuženik kaznena djela čini uzastopno od 2003. Također, ukazao je da je za kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, te da je ovo kazneno djelo optuženik počinio u stjecaju s kaznenim djelom iz članka 141. stavak 1. KZ/11, pa je sud trebao optuženiku izreći strožu zatvorsku kaznu kako bi se ostvarila generalna i specijalna prevencija.

17. Optuženik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da je okolnost njegove smanjene ubrojivosti trebala utjecati na blaže kažnjavanje, a ne kao okolnost zbog koje mu je kazna uvećana, da sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o tome da već neko vrijeme nije u sukobu sa zakonom i da nije osoba sklona nasilničkom ponašanju, da iz stana oštećene HJ nije ništa otuđio, te osim štete na ulaznim vratima stana nije nastala druga šteta, pa smatra da su pojedinačno utvrđene i jedinstvena kazna zatvora trebale biti blaže.

18. Protivno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje utječu na izricanje kazne optuženiku za počinjena kaznena djela, pa mu je kao olakotno cijenio korektno ponašanje na sudu, okolnost da je kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude ostalo u pokušaju te okolnost da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, pa su netočni žalbeni prigovori optuženika da je okolnost njegove smanjene ubrojivosti cijenjena kao otegotna okolnost. Kao otegotno prvostupanjski je sud optuženiku cijenio raniju višestruku osuđivanost za kaznena djela zlouporabe opojnih droga, prijetnje, krađe, teške krađe i sprečavanje dokazivanja, te okolnost da je u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, osnovano zaključivši da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela na kojeg ranije sankcije nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim.

19. Cijeneći tako ispravno utvrđene i pravilno ocijenjene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 314. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri )mjeseca , na temelju odredbe članka 141. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma utvrdio mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam ) mjeseci. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, te izrečena jedinstvena kazna zatvora u svemu su primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela, posljedicama djela i osobi optuženika te će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, zbog čega žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane.

20. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 09. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac