Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-267/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BE, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog BE, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K-213/2017 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog BE, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom BE za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu na temelju članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 kazne zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci na koju je osuđen, na temelju članaka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda te se određuje da kazna zatvora na koju je okrivljeni BE osuđen neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu, žalba okrivljenog BE odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-213/2017 od 18. ožujka 2022., okrivljeni BE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevare, opisanog i kažnjivog po članku 236. stavku 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, te je na temelju istih zakonskih članaka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) naloženo je okrivljenom BE da plati troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP u iznosu 2.920,00 kn (dvije tisuće devetsto dvadeset kuna) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude podnio je žalbu okrivljeni BE po branitelju Milanu Petričiću, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači i osudi ga na blažu vrstu i mjeru kazne – uvjetnu osudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenog BE osnovana je dijelu odluke o kazni, dok u preostalom dijelu žalba nije osnovana.

6. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da „presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi dati o krivnji paušalni su, nejasni i izostali o bitnim okolnostima kaznenog djela“, pri čemu okrivljenik uopće nije obrazložio procesne povrede, nego pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenog UE, pri čemu analizira provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koju žalbenu osnovu se okrivljenik također žalio. Okolnost da je prvostupanjski sud presudu otpremio protekom roka određenim člankom 458. stavkom 1. ZKP ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP jer se ne radi o povredi odredbi ZKP koja je počinjena pri pripremanju rasprave, u tijeku rasprave ili pri donošenju presude niti je protek roka otpreme presude na bilo koji način utjecao ili mogao utjecati na presudu zbog čega žalba okrivljenika zbog bitne povrede kaznenog postupka nije osnovana.

7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (zapravo samo pravilnost), okrivljenik u žalbi navodi da oštećeni UE kao „visoko obrazovani akademski građanin“ nije mogao biti prevaren od njega jer je on morao znati da su mu nuđeni vrijedni predmeti po „smiješnim“ novčanim iznosima ili predmeti čiji je promet zabranjen (amfore) zbog čega je pogrešna ocjena vjerodostojnosti njegovog iskaza. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je sam oštećeni UE u svom iskazu naveo da je bio naivan i da je okrivljenik imao dobru priču zbog čega mu je vjerovao i davao novac za razne usluge i predmete. Stav okrivljenika da je oštećeni UE lakomisleno prihvaćao njegove nerealne ponude ne dovodi u sumnju istinitost iskaza oštećenika jer takav njegov iskaz potvrđuju po sudu prihvaćeni iskazi svjedoka ŠE, FE i SE koji su bili ili prisutni oštećenikovoj predaji novca okrivljeniku ili su u ime oštećenika predavali novac okrivljeniku. Sam okrivljenik potvrđuje da je od oštećenog UE dobio novac, ali opravdava se da bi to bilo za gorivo i usluge koje je ispunio, ali je unatoč tome oštećeniku predao 25.000.00 kuna na ime “odštetnog zahtjeva“ oštećenog UE. Stoga je potpuno promašena tvrdnja okrivljenika da prvostupanjski sud temelji svoju presudu na neživotnom iskazu oštećenog UE, ali i da krivnju okrivljenika temelji na etiketiranju okrivljenika kao „serijskog prevaranta i recidivista“. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako je okrivljenik počinio produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 te je za svoja utvrđenja iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog inkriminiranog mu kaznenih djela zbog čega žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Međutim, pravilno navodi okrivljenik da ga je prvostupanjski prestrogo kaznio. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti koje je utvrdio kao olakotne i otegotne, međutim nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Naime, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i otegotne okolnosti (višestruku osuđivanost okrivljenika) i olakotne okolnosti (protek vremena od gotovo 10 godina). Međutim, iz razloga prvostupanjske presude je razvidno da prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku nije dostatno vrednovao okrivljenikovo namirenje štete oštećeniku prije kraja kaznenog postupka što, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na spremnost okrivljenika da popravi štetu koja je nastala zbog njegovog postupanja čime je izrazio svijest o zabranjenosti svog ponašanja. Imajući na umu navedeno, ovaj drugostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja kod okrivljenika može postići i izricanjem uvjetne osude. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci na koju je kaznu okrivljenik osuđen po prvostupanjskom sudu te je primjenom članka 56. KZ/11 okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu i odredio da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će takva prijetnja kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. ove odluke.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP, ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Međutim, kako je žalba okrivljenika prihvaćena samo u odluci o kazni, dok je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak