REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2358/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu , Zagreb , Savska cesta 41/IV , OIB: 16488001145 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave , Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , uz sudjelovanje zainteresiranih osobe Zagrebačke Nadbiskupije , OIB: 45008624867 , Zagreb , Kaptol 31 , po opunomoćeniku odvjetniku Borisu Kelemenu , Zagreb , Trg svibanjskih žrtava 1995. br. 2 , radi dopunskog rješenja u postupku naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-922/22-13 od 21. veljače 2023. , na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

pretpostavljam da je

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-922/22-13 od 21. veljače 2023.

II Nalaže se tužitelju Zagrebačke Nadbiskupije , OIB: 45008624867 , Zagreb , Kaptol 31 , naknada trošak u iznosu od 777,68 EUR, u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. U predmetnom upravnom sporu ovaj je Sud presudio u korist tužitelja , ali je, povodom ustavne tužbe zainteresiranih osoba , Ustavni sud Republike Hrvatske ( USRH ) 15. svibnja 2025. svojom Odlukom ukinuo ovosudnu presudu, poslovni broj:Usž-1491/2023-2 od 9. siječnja 2024. i predmet vratio na ponovni postupak, u bitnome ocijenivši davši. sporne činjenice ove upravne stvari nisu dostatno utvrđene.

2. Postupajući po žalbi tužitelja Županijskog državnog odvjetništva , sukladno zaključcima ukidne odluke USRH , ponovno je ocijenjena osnovanost žalbe tužitelja .

2.1. Ožalbenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/184, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-21-02 od 16. prosinca 2021. i nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu Zagrebačkoj nadbiskupiji, trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,28 EUR/9.375,00 kn.

3. Rješenjem tuženika je povodom žalbe tužitelja poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravnopravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/18-02/2, URBROJ: 251-14-11-1/004-19-12 od 28. ožujka 2019., kojim je odbijen zahtjev zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu za donošenje dopunskog rješenja u odnosu na dio zemljišta oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji odgovara kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te je predmet vraćen na ponovni postupak.

4. Tužitelj žalbom osporava zakonitost pobijane presude zbog nepotpuno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o troškovima postupka. Navodi da je već u tužbi istaknuo razloge zbog kojih smatra da je rješenje tuženika protivno zakonu, odnosno prije svega protivno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96., 39/99., 42/99.,92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) i utemeljeno na pogrešnoj primjeni članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS), jer je prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo sve odlučne činjenice uz provođenje odgovarajućih dokaza, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, donijelo na zakonu osnovano rješenje kojim je odbilo zahtjev za donošenje dopunskog rješenja. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano osporio dokaz zbrajanjem površina vraćenog zemljišta u odnosu na oduzeto. Suprotno zaključku iz pobijane presude o tome da činjenično stanje nije utvrđeno, na temelju dva vještačenja provedena u ovom postupku, te spisu priležeće dokumentacije na jasan i nedvojben otklonjen je prigovor da o kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] nije odlučeno. Naime, tužitelj ističe kako je u ponovljenom prvostupanjskom postupku određeno dopunsko vještačenje po vještaku geodetske struke Davoru Bačeliću, sa zadatkom da uvidom u dokaznu dokumentaciju utvrdi kojim katastarskim česticama danas odgovara zemljište ranije oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 32 jutra 1328 čhv (188.904,00 m2) te je li djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 19. listopada 2007. odlučeno i o katastarskim česticama oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjsko tijelo je uspoređivanjem podataka o površini nekretnine ranije oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je Nadbiskupiji Zagrebačkoj oduzeta u agrarnoj reformi i koja iznosi 188.904,00 m2, s površinom koja je Nadbiskupiji Zagrebačkoj u međuvremenu vraćena u vlasništvo, odnosno za koju joj je utvrđeno pravo na naknadu, zaključilo kako je u odnosu na zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravomoćnim djelomičnim rješenjima ukupno odlučeno o 190.578,00 m2 zemljišta. Tako je temeljem geodetskog elaborata sudskog vještaka Drage Brekala od 20. travnja 2007., te dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Davora Bačelića iz prosinca 2018., prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo, uzimajući u obzir odgovarajuću korekciju u odnosu na ukupnu površinu zemljišta u k. o. [katastarska općina], kako nekadašnja zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu današnje zk.č.br.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja po katastru odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog, kao i iz grafičkog prikaza koji je sastavni dio vještačkog nalaza, jasno je vidljivo kako su utvrđivanjem naknade za zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dijelu u kojem ona odgovara nekadašnjoj zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obuhvaćene i k. č. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], zbog čega nema mjesta ponovnom odlučivanju o predmetnim nekretninama. Osim toga, tuženik na dostavljeni nalaz i mišljenje od prosinca 2018. nije imao prigovora niti primjedbi te tijekom postupka nije dostavio prijedloge za provođenje novih dokaza, a nije osporavao niti površinu od 190.580 m2, koja je vještačkim nalazom utvrđena i za koju je Nadbiskupiji Zagrebačkoj utvrđena i naknada, a koja je veća od površine stare zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od ukupno 188.904,00 m2. Također, tužitelj ponovno ističe kako je o spornim nekretninama već pravomoćno odlučeno rješenjem javnopravnog tijela Klasa: UP/I- 942-01/97-01/1887 od 19. listopada 2007., koje rješenje je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom US-10364/2010 od 16. svibnja 2013. odbijajući tužbu Nadbiskupije Zagrebačke i potvrđujući rješenje tuženika kojim se utvrđuje da je u potpunosti odlučeno o zahtjevu predlagatelja Nadbiskupije Zagrebačke. Stoga, tužitelj predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske žalbe usvojiti u cijelosti, pobijanu presudu poništiti i donijeti novu na zakonu osnovanu presudu kojom će se poništiti rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/19-01/184, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 16. prosinca 2021. i potvrditi rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, Klasa: UP/I-942- 01/18-02/2 od 28. ožujka 2019., podredno, pobijanu presudu poništiti i predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

6. Zainteresirana osoba u dogovoru na žalbu ističe da je pobijana presuda prvostupanjskog suda kao i pobijano rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito te da u donošenju istoga nije bilo nikakvih povreda pozitivnih propisa na koje se poziva tužitelj. Tuženik je vrlo jasno i nedvosmisleno obrazložio svoju odluku te dao isto takvu uputu prvostupanjskom tijelu da u ponovljenom postupku provede sve radnje i sve navedene dokaze kako bi se donijela zakonita i pravilna odluka. Takvo obrazloženje je prihvatio i prvostupanjski sud. Vještačenjem u prvostupanjskom postupku provedenim od strane vještaka Davora Bačelića od 21. prosinca 2018.g. izričito je utvrđeno da se iz cjelokupne dokumentacije u prvostupanjskome postupku ne može utvrditi je li prvostupanjsko tijelo odlučilo o pravu na naknadu za predmetne nekretnine djelomičnim rješenjem od 19.listopada 2007.g., dakle vještak nije potvrdio da je već donesenim djelomičnim rješenjem Klasa: UP/I-942-01/97-01/1887 od 19. listopada 2017. odlučeno o spornim česticama, odnosno potvrdio je upravo suprotno. Suprotno takvom nalazu vještaka, prvostupanjsko upravno tijelo je pogrešno utvrdilo da je o pravu na naknadu za predmetne nekretnine odlučeno već rješenjem od 19. listopada 2007.g. te da je, stoga, prijedlog predlagatelj za donošenjem dopunskog rješenja u odnosu na predmetne nekretnine neosnovan.

6.1. Ističe i da je predmetna zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od donošenja navedenog djelomičnog rješenja od 19. listopada 2007.g. do danas, četiri puta mijenjala površinu pa tako od početnih 132638 m2, trenutno ima površinu od 104805 m2. Dakle, neutemeljen je navod tužitelja, koji ponavlja u svojoj žalbi, da se iz površine navedene u djelomičnom rješenju od 19. listopada 2007.g. (u odnosu na koju zainteresirana osoba ostvaruje pravo na naknadu) može zaključiti da je zainteresiranoj osobi već tim djelomičnim rješenjem utvrđeno pravo na naknadu za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje odgovaraju sadašnjoj zk.č.br. 631/1, koja između ostalog, više nema niti istu površinu koju je imala u trenutku donošenja tog djelomičnog rješenja. Tužitelj pogrešno svodi odluku na čisto zbrajanje površina o kojima su donesena djelomična rješenja, ali navedeno samo po sebi ništa ne znači, ako nije jasno i nedvosmisleno u samoj izreci navedeno o čemu je odlučeno, o kojim se česticama radi i što one predstavljaju u naravi. Zainteresirana osoba ističe da je u izreci djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela od 19. listopada 2007. izričito navedeno da se zainteresiranoj osobi utvrđuje pravo na naknadu za dio zk.č.br. 138/6 k. o. [katastarska općina], a koji dio po novoj zemljišnoj knjizi odgovara dijelovima zk.č.br. 599/1, 630, 631/1, 631/3, 5 i 3457, sve k. o. [katastarska općina], a da nije navedeno kojim točno dijelovima i/ili cijelim katastarskim česticama i njihovim površinama odgovara dio zk.č.br. 631/1 odnosno odgovara arhivska zk.č.br. 138/6 u odnosu na čiji dio zainteresirana osoba ostvaruje pravo na naknadu. Slijedom navedenoga niti izrekom, pa čak niti obrazloženjem nije utvrđeno o kojim se točno dijelovima i površinama sadašnjih z.k. čestica radi i koji su to odgovarajući dijelovi katastarskih čestica. U samoj izreci navodi se samo dio sadašnje z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da pritom nije točno i određeno, odnosno jasno i nedvosmisleno, navedeno o kojoj se površini i o kojem dijelu z.k. čestice radi i kojim katastarskim česticama ili njihovim dijelovima ista odgovara. Nadalje, nije točno i određeno navedeno niti što predmetni dio povijesne z.k. č. [katastarska čestica] predstavlja u naravi, osim što se navodi da se radi o dijelu izgrađenog građevinskog zemljišta, dok je suprotno tome, zahtjev za dopunskim rješenjem uperen za povrat neizgrađenog dijela građevinskog zemljišta koji se nalazi na dijelu te povijesne z.k. čestice.

6.2. Napominje da u prilog činjenici da o predmetnom dijelu zemljišta do danas nije odlučeno govori i ranije Rješenje Ministarstva pravosuđa RH od 14.07.2010.g., u kojem se izričito navodi da je prvostupanjsko rješenje djelomično i da je doneseno samo u odnosu na izgrađeni dio nekretnina i da istim nije odlučeno o zahtjevu za povrat u odnosu na dio z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji odgovara u katastarskom operatu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da će se o tom dijelu zahtjeva odlučiti dopunskim rješenjem. Isto tako je u potpunosti netočan navod tužitelja da je Visoki upravni sud RH svojom presudom posl.br. Us-10364/10 od 16. svibnja 2013. potvrdio rješenje prvostupanjskog tijela od 19. listopada 2007.g. u smislu da je o pravu na naknadu za predmetne nekretnine već odlučeno tim rješenjem obzirom da Visoki upravni sud RH u obrazloženju spomenute presude izričito navodi da:

„…prvostupanjskim djelomičnim rješenjem od 19. listopada 2007. godine nije odlučeno o naturalnom povratu u vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]…“ Stoga upravo je Visoki Upravni sud RH u svojem obrazloženju dao uputu nadležnim tijelima da odluče o naturalnom povratu katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje odgovaraju u cijelosti (a ne u dijelu) cijeloj (a ne u dijelu) zemljišnoknjižnoj čestici [zemljišnoknjižna čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovakva uputa je i obvezujuća za nadležna upravna tijela u daljnjem postupku povrata pa je ovdje tuženik donoseći pobijano rješenje upravo postupio u skladu sa stavom Visokog upravnog suda RH izraženog u presudi Us-10364/10 od 16. svibnja 2013. Nakon donošenja spomenute presude Visokog upravnog suda RH, a vodeći se gore navedenim obrazloženjem (tj. uputom) tog suda, zainteresirana osoba je 2013.g. od prvostupanjskog tijela zatražila donošenje rješenja kojim će se odlučiti o pravu na naknadu za predmetne nekretnine i to za neizgrađeni dio istih. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 23. rujna 2013.g. odbilo takav prijedlog zainteresirane osobe, što je potvrđeno od strane tuženika rješenjem od 05. srpnja 2016.g. Međutim, rješenje tuženika od 05. srpnja 2016.g. je poništeno pravomoćnom presudom posl.br. UsI-2415/16 od 13. ožujka 2018.g. u obrazloženju u kojem Naslovni sud navodi da: „…ne može se sa sigurnošću utvrditi o kojem dijelu čestice z.k. č. [katastarska čestica] je odlučeno djelomičnim rješenjem te da li dio o kojem je odlučeno obuhvaća i čestice koje su u katastru označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]…“ Dakle, dvjema pravomoćnim presudama kao i navedenim vještačenjem od 21. prosinca 2018.g. je izričito utvrđeno da nije djelomičnim rješenjem od 19. listopada 2007.g. odlučeno o pravu na naknadu za predmetne nekretnine, te da će se o istima odlučiti u dopunskom postupku, što znači da niti u kojem slučaju pravomoćnost ne obuhvaća sporne nekretnine. Zaključuje da je prijedlog zainteresirane osobe za donošenje dopunskog rješenja u odnosu na predmetne nekretnine u potpunosti osnovan, što je tuženik pravilno utvrdio u pobijanom rješenju te dao uputu za rješavanje pravne stvari.

7. Slijedom svega navedenoga, predlaže se drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu te naložiti tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove drugostupanjskog postupka.

8. Žalba nije osnovana.

9. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da, s obzirom na još uvijek nedostatno riješeno činjenično stanje ne opstoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu.

10. U predmetnoj upravnoj stvari je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje je li djelomičnim rješenjem od 19. listopada 2007. odlučeno o zahtjevu za naturalni povrat nekretnina u katastru označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Odgovor na to pitanje leži u pravomoćnim sudskim presudama oznake Us- 10364/10 od 16. svibnja 2013. i UsI-2415/16 od 13. ožujka 2018. U obje presude je zaključeno da se o zahtjevu za naturalni povrat spomenutih katastarskih čestica tek treba odlučiti dopunskim rješenjem. Ovo međutim ne daje odgovor na pitanje je li zahtjev za naturalni povrat tih čestica dopunskim rješenjem treba usvojiti, odnosno je li takav zahtjev osnovan ili nije.

12. Među strankama ovog spora nije sporno da je Nadbiskupiji Zagrebačkoj u agrarnoj reformi oduzeta nekretnina ranije oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 188.904,00 m2. Prvostupanjsko tijelo je uspoređivanjem podataka o površini koja je Nadbiskupiji Zagrebačkoj u međuvremenu vraćena u vlasništvo, odnosno za koju joj je utvrđeno pravo na naknadu, zaključilo kako je u odnosu na staru zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravomoćnim djelomičnim rješenjima ukupno odlučeno o 190.578,00 m2 zemljišta, a što proizlazi iz geodetskog elaborata sudskog vještaka Drage Brekala od 20. travnja 2007., te dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Davora Bačelića iz prosinca 2018., stoga je prvostupanjsko tijelo, uzimajući u obzir odgovarajuću korekciju u odnosu na ukupnu površinu zemljišta u k. o. [katastarska općina], zaključilo da nekadašnja zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu današnje zk.č.br.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja pak po katastru odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], što je jasno vidljivo iz grafičkog prikaza nalaza vještaka.

13. Dakle, prvostupanjsko tijelo je zaključilo da su utvrđivanjem naknade za sadašnju zk.č.br. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina], u dijelu u kojem ona odgovara nekadašnjoj zk.č.br. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina], obuhvaćene i k. č. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica]i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]pa da zahtjev za naturalni povrat ovih katastarskih čestica u postupku donošenja dopunskog rješenja nije osnovan, radi čega je taj zahtjev i odbijen.

14. Međutim, sukladno stavu USRH ova odlučna činjenica nije dostatno dokazana, poglavito jer je ovaj Sud u prethodnim sudskim odlukama na temelju raspoloživih podataka u tim predmetima zaključio da o predmetnim k. č. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica]i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]nije odlučeno.

15. Stoga ovaj Sud prihvaća obrazloženje razloga poništavanja prvostupanjskog upravnog rješenja od strane tuženika , koje je razloge uvažio i prvostupanjski sud u svojoj presudi.

16. Zainteresirana osoba ima pravo na naknadu troška odgovora na tužbu u traženom iznosu od 777,68 EUR, jer je taj trošak Sud ocijenio opravdanim u ovom žalbenom postupku te ga je dosudio temeljem odredbe članka 79. stavka 6. ZUS-a .

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu , 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić