REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1042/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kuzmanoviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Podružnica Pula, OIB: 28406115764, Mletačka 12, zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić, u Puli, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-979/2022-2 od 26. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-979/2022-2 od 26. travnja 2022., u točki I. njezine izreke, u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu, kao i u točki II. izreke, (u odnosu na troškove postupka.) i u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 160.985,79 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. listopada 2008. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, preciznije navedenoj u toj točki izreke. U točki II. izreke, u preostalom dijelu u iznosu od 59.295,00 kn, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je u točki III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u toč. I. izreke, za iznos od 96.340,00 kn sa zakonskim zateznim kamata koje na navedeni iznos teku od dana 31. listopada 2008. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 07. 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pn- 146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 64.645,79 kn (preko iznosa od 96.340,00 kn do iznosa od 160.985,79 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjem iznosu od 64.545,79 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dana 31. listopada 2008. do isplate.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovan i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl.br. Pn-146/2020-172 od 10. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troška žalbenog postupka u iznosu od 5.254.68 kn, u roku od 15 dana.".

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3505/2022 od dana 21. ožujka 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-979/2022-2 od 26. travnja 2022., zbog slijedećih pravnih pitanja:

"Je li tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja tužbe ili od dana preinačenja, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?"

4.1. Protiv navedene presude Županijskog suda u Zagrebu tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4.2. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da tužitelju na iznos od 96.340,00 kn/ 12.786,51 eur dosudi kamate od 12. 2. 2021., odnosno od 21. 10. 2021., podredno da u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet uz uputu vrati na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije te sastava revizije tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju je prednik tužitelja pretrpio u štetnom događaju od 16. svibnja 2008.

8. U ovom revizijskom stadiju postupaka, s obzirom na postavljeno pravno pitanje, sporno je od kada je tuženik u obvezi na plaćanje kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

9. Obrazlažući podnesenu reviziju tuženik navodi da je obveza tuženika na isplatu zateznih kamata na povećani (preinačeni dio tužbenog zahtjeva) mogla je nastati tek s danom njegovog postavljanja (preinačenja tužbe), a ne prije i zbog čega kamate na tako preinačeni i dosuđeni iznos štete, a koji se iznos štete zapravo zasniva isključivo na tim novim kriterijima (šteta je tužitelju prema starim kriterijima namirena ranije izvršenim isplatama od strane tuženika) može početi teći tek od tada odnosno od preinake učinjene podneskom od 12. veljače 2021., odnosno od 21. listopada 2021. S obzirom na navedeno, tuženik smatra da je u tom dijelu sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tijek kamata i na taj dio tužbenog zahtjeva odredio od 31. listopada 2008. kao dana podnošenja izvansudskog zahtjeva. U pravcu iznesenog pozvao se na shvaćanje revizijskog suda izneseno u odluci broj Rev 1133/2021 od 14. prosinca 2021.

10. Prvostupanjski sud je na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od 31. listopada 2008. kao dana podnošenja izvansudskog zahtjeva tuženiku, pozivom na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Visina kamate obračunate je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 60/16), i sukladno Odluci o eskontnoj stopi HNB-a („Narodne novine“, broj 115/15) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a („Narodne novine“, broj 35/05).

11. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda odluka o tijeku kamate, pravilna je i zakonita i utemeljena na odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP), koja je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. istog članka, odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (31. listopada 2008.).

12. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

13. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u biti osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za početak tijeka zateznih kamata na preinačene zahtjeve.

14. Obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to ZOOP- a.

15. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade štete u povećanom iznosu zatraženim podneskom tužitelja od 12. veljače 2021., odnosno u smanjenom od 21. listopada 2021. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos jer je u tužbi zahtijevao isplatu štete u manjem iznosu, potom je podneskom od 21. listopada 2021., smanjio.

17.1. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a ovaj sud se već izjasnio u odlukama broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. i dr., u kojima je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

17.2. Jednako tako, prema shvaćanju revizijskog suda, pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štete treba cijeniti kroz odredbu čl. 12. ZOOP- a (tako u odlukama Rev-50/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev-550/2014-2 i Rev- 1734/2019), što znači da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete po preinačenoj tužbi u konkretnom slučaju nije mogla početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika odnosno prije nego li je povisio postojeći zahtjev.

17.3. U odluci broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021., na koju se pozvao tuženik izneseno je shvaćanje o navedenom pitanju, a koje glasi:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“

18. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od dana preinačenja, a ne od dana podnošenja tužbe, odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

19. Temeljem izloženog u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava jer je nižestupanjska presuda utemeljena na shvaćanju koje nije u suglasnosti s izloženim shvaćanjima revizijskog suda.

20. Iz navedenih razloga je, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude iz razloga što je zbog pogrešnog shvaćanja o početku tijeka zatezne kamate činjenično stanje nepotpuno utvrđeno (nije utvrđena visina povećanog, odnosno naknadno smanjenog tužbenog zahtjeva).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić