REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3713/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1441/2025-3 od 11. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-774/2024-6 od 8. svibnja 2025., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prva tri pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na četvrto postavljeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1441/2025-3 od 11. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-774/2024-6 od 8. svibnja 2025.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
"(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga Potrošač“), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovorena anuitetna mjesečna otplata kredita (i kamata) u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa prema srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća odnosno dan plaćanja ovisno o trenutku plaćanja?
odnosno
Je li počinjenja bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.
4.1. Prvo pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. (tako i u Revd-1155/2022 od 8. lipnja 2022.).
4.2. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.).
4.3. U odnosu na treće pitanje kojeg tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.:
"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.", pa ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Slijedom iznesenog u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.
6. U odnosu na četvrto pitanje tuženik nije naznačio razloge važnosti. Budući da se predlagatelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci odnosno predlagatelji nisu jasno naznačili razloge važnosti za pitanja koje postavljaju u smislu čl. 387. ZPP stoga se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je u odnosu na četvrto pitanje sukladno čl. 389.a st. 3. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. II. izreke ove odluke.
7. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da istu podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija), te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
8. Ocjena je ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je prijedlog tuženika utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo odbiti i na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u stavku I. izreke, dok je u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno kao u stavku III. izreke.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
