Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1187/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Savska cesta 32, OIB: 81793146560, zastupan po odvjetniku Tomislavu Čizmiću, Zagreb, Prilaz G. Deželića 11, protiv ovršenice FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Ovr-1582/2015-12 od 8. rujna 2015., na sjednici vijeća 9. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Ovr-1582/2015-12 od 8. rujna 2015.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je riješeno:

„I. Sud određuje predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika.

II. Nalaže se banci da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati ovrhovoditelju osim primanja i naknada iz čl. 172. i iznosa koji su ograničeni od ovrhe iz čl. 173. Ovršnog zakona.

III. Trošak ovrhovoditelja odmjerava se u iznosu od 312,50 kn.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja ovršenik je izjavio žalbu u kojoj sadržajno ukazuje na žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 2/2007 - Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka USRH, 57/2011, 25/2013, 8/2013, 89/2014 - Odluka USRH, 70/2019, 80/2022, dalje: ZPP), u vezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, dalje: Ovršni zakon) te članka 46. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti ovršni zahtjev.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba postupka, na koje, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga određenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe postupka niti pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Pobijanom rješenju je prethodilo:

- povodom prijedloga za ovrhu od 31. siječnja 2003. na temelju vjerodostojne isprave (izvod iz poslovnih knjiga), još 6. veljače 2003. doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-68/03 kojim se nalaže ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos od 424,13 kuna zajedno sa zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka te je određena ovrha zapljenom, procjenom i prodajom pokretnina te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom pokretnina u posjedu ovršenika, u korist žiro računa ovrhovoditelja (str. 2.-4. spisa),

- rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno 2. travnja 2003. (str. 4. spisa),

- ovrhovoditelj je 26. studenog 2003. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, i to da se ovrha radi naplate izvrši pljenidbom sredstava sa žiro računa ovršenika i prijenosom na račun ovrhovoditelja (str. 6. -7. spisa)

- prvostupanjski sud je 15. prosinca 2005. postupio prema tom prijedlogu i donio rješenje poslovni broj Ovr-1246/03-4 te na temelju prijedloga ovrhovoditelja od dozvolio promjenu sredstva ovrhe pljenidbom novčanih sredstava sa žiro računa ovršenika (str. 8. spisa)

- ovrhovoditelj je 6. prosinca 2013. povukao prijedlog za ovrhu na pokretninama i na plaći ovršenika te predložio nastavak postupka promjenom sredstva ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanog iznosa sa svih kunskih i deviznih računa ovršenika (str. 15.-16. spisa)

- prvostupanjski sud je sukladno tom prijedlogu, 8. rujna 2015. donio ovdje pobijano rješenje poslovni broj Ovr-1582/2015 te odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (str. 17. spisa).

7. Ovršenik žalbom prigovara zastari, ističući žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odnosno članka 46. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Smatra da se tražbina temelji na rješenju o ovrsi broj Ovrv-68/03 pravomoćnim od 6. veljače 2003., a da je od tada proteklo više od 10 godina, što znači da je predmetno potraživanje zastarjelo.

8. Prema članku 5. stavak 4. Ovršnog zakona, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

9. Iz opisanog postupka je razvidno da je ovrhovoditelj postupio sukladno citiranoj odredbi Ovršnog zakona te zbog nemogućnosti namirenja svoje tražbine predložio drugi predmet ovrhe.

10. Budući da ovršenik ističe protek desetogodišnjeg zastarnog roka prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) od podnošenja pravomoćnosti donošenja rješenja o ovrsi 6. veljače 2003., ovaj sud ističe kako slijedi.

11. Već podnošenjem prvog prijedloga za ovrhu (31. siječnja 2003.), prekinuta je zastara tražbine iz vjerodostojne isprave te je doneseno rješenje o ovrsi. Pri tom se ističe da se predlaganje novog predmeta i sredstva ovrhe ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojom se pokreće novi ovršni postupak jer ovrhovoditelj samo predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine. Pravni institut promjene sredstva ili predmeta ovrhe ne bi imao smisla kada bi se takav prijedlog smatrao prijedlogom za ovrhu (čl. 35. OZ) kojom se pokreće novi ovršni postupak. Kad ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe, sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali time se nastavlja već prije započeta ovrha (čl. 5. st. 3. OZ; tako primjerice i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1537/15-2 od 21. listopada 2015. i Rev-x 781/11-2 od 12. listopada 2011.). Dakle, iako je promijenjen predmet ovrhe, radi se o istom postupku ovrhe.

12. Osim toga, prema članku 5. stavak 5. Ovršnog zakona, zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. i 9. do 11. Ovršnog zakona, žalba se može izjaviti samo ako su ti razlozi nastali nakon vremena od kojeg oni nisu više mogli biti izneseni u žalbi protiv prijašnjega rješenja o ovrsi. Kako je pobijanim rješenjem odlučeno o prijedlogu za promjenu predmeta ovrhe, a s obzirom na tijek postupka opisan pod točkom 6. obrazloženja ove odluke, razvidno je da se radi o žalbenom razlogu koji je mogao biti iznesen u žalbi protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi, slijedom čega isti u odnosu na pobijano rješenje nije niti dopušten.

13. Slijedom navedenog, žalbeni razlozi nisu osnovani te je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredaba Ovršnog zakona odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

14. Kako nisu osnovani žalbeni navodi koje ovršenik ističe, a niti su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 380. točke 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić