Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1976/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku mr. sc. Hrvoju Sladiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Lavčević d. d. za inženjering i izgradnju iz Splita, Bihaćka 2, OIB: 71421617824, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-331/2024-19 od 10. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 331/2024-19 od 10. veljače 2025. godine;

"Utvrđuje se da je tužiteljica OĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-[adresa], stoga se temeljem ove presude ovlašćuje tužiteljica da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris istog prava sa imena: LAVČEVIĆ d.d. za inženjering i izgradnju, Split."

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.726,55 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Utvrđuje se da je tužiteljica OĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-[adresa], stoga se temeljem ove presude ovlašćuje tužiteljica da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris istog prava sa imena: LAVČEVIĆ d.d. za inženjering i izgradnju, Split."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"U ovoj pravnoj stvari predmet spora je nekretnina zemljišno knjižne oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], za koju tužiteljica tvrdi da je ista dio njezinog posjeda, okućnice obiteljske joj kuće i da je vlasništvo iste stekla dosjelošću, dok tuženik tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za takvo stjecanje prava vlasništva, jer da je predmetna nekretnina u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Ivan Lučić Lavčević“ Split, ovdje tuženika, procijenjena u vrijednosti društvenog kapitala, da za istu nije poništeno rješenje o eksproprijaciji, niti da su to tužiteljica i njezini prednici tražili.

Očevidom na mjestu spora utvrđeno je da nekretnina koju je pokazala tužiteljica nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], u naravi da predstavlja maslinik sa starim stablima maslina, položena sa istočne strane uz makadamski put, sa zapadne uz betonski zid, a sa sjeverne i južne strane je omeđena međnim kamenjem i predstavlja jednu cijelu sa kućom i dvorištem, te se i sa ostalih strana predmetne nekretnine zatiču kulture maslina, a nesporno u vlasništvu tužiteljice, te da predmetna nekretnina ima površinu od 237 m2.

Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina]-[adresa], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, uknjiženo pravo vlasništva tuženika.

Pregledom Prijepisa posjedovnog lista i Izvoda iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Šibenik od 17.12.2024.g., utvrđeno je da na predmetnoj nekretnini narodnog naziva [adresa], u naravi vočnjak, površine 237, upisan kao posjednik tuženik.

Pregledom Rješenja o eksproprijaciji Skupštine Općine Šibenik, Odjela za financije, toč.I.98. na str.11. istog od dana od 25. travnja 1967.g. utvrđeno je da je doneseno rješenje o eksproprijaciji stvorilo učinke na način da je došlo do prijelaza predmetne nekretnine u društveno vlasništvo sa pravom korištenja novog korisnika, ovdje tuženika, uz pristanak prava vlasništva OĆ, kao ranijeg vlasnika, a prednika tužiteljice.

Pregledom Dopunskog rješenja Centra za restruktuiranje i prodaju Klasa:

UP/I-943-06/19-01/6, Ur.br.: 360-04-03/05-2022-35 od 26.4.2022.g. razvidno je da prema Obavijesti Upravnog odjela za upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, Klasa: 942-01/22-01/17, Ur.br.: 2182-19-02/2/3-22-2 od 22.3.2022.g. je utvrđeno da u odnosu na, između ostalih, predmetnu nekretninu nije podnesen zahtjev sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, niti je to tužiteljica ičim dokazala. Valja navesti da je pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, prema odredbama tadašnjeg Zakona o eksproprijaciji (Službeni list SFRJ 16/68), bilo osnova za prijelaz eksproprirane nekretnine u društveno vlasništvo, odnosno odluke nadležnog državnog tijela, pa prijašnji vlasnici nisu mogli s pravno relevantnim učincima takvog raspolaganja otuđiti ili opteretiti nekretninu obuhvaćenu rješenjem o eksproprijaciji, jer je eksproprijacijom nekretnina postala društveno vlasništvo s pravom korištenja novog korisnika u trenutku kada je rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno, radi čega tužiteljica, niti njezini prednici nisu mogli steći vlasništvo predmetne nekretnine. Pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten posjed. Posjed da je pošten, odnosno savjestan, ako posjednik koji ga je stekao, nije znao, niti s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda da se pretpostavlja, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed, njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i od tog trenutka postaje nepošten posjednik. Nepošten posjednik da ne može ni u kojem slučaju dosjelošću steći pravo vlasništva bez obzira koliko taj posjed trajao. Imajući u vidu provedeni dokaz pregledom Rješenja o eksproprijaciji Skupštine Općine Šibenik, Odjela za financije, toč.I.98. na str.11. istog od dana od 25. travnja 1967.g. neosnovan je navod tužiteljice da predmetna nekretnina nije bila eksproprirana, te je zaključak suda da je predniku tužiteljice trebalo biti i bilo poznato da je predmetna nekretnina oduzeta i postala vlasništvo tuženika, tj. njegovog prednika imajući u vidu i upis u zemljišne knjige kao i u posjedovni list, a što ukazuje da ista nije bila pošteni posjednik po svojim prednicima.

Naposljetku, činjenica da predmetna nekretnina nikad nije privedena svrsi zbog koje je eksproprirana, davala je za pravo ranijim vlasnicima i njegovim nasljednicima prema cit. Zakonu u o eksproprijaciji, Zakonu o izvlaštenju sve do Novele Zakona o izvlaštenu 2006.g., pa tako i tužiteljici, pravo tražiti poništenje rješenja o eksproprijaciji, a što ista nije učinila, radi čega svega se njezin tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i isti je kao takav valjalo odbiti i presuditi kao u izreci."

6. Stoga, prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da je pok. ĐĆ imao namjeru obvezati tuženu da po njegovoj smrti i smrti njegove supruge O tužitelju u vlasništvo preda cjelokupni prostor suterena zajedno sa svim dijelovima koji služe za poslovanje caffe bara, pa tako i spornu terasu sa prilaznim putem.

6. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna. I ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je temeljem rješenja o eksproprijaciji od 25. travanja 1967. godine predmetna nekretnina eksproprirana s tim da iz rješenja o eksproprijaciji proizlazi da je ona oduzeta iz vlasništva gruntovnog vlasnika TĆ a stvarnog vlasništva OĆ te da je ta nekretnina data na trajno korištenje predniku tuženika za potrebe izgradnje turističkih objekata, kao i da je ta nekretnina u postupku pretvorbe tuženika podcijenjena u vrijednost društvenog kapitala, te je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik.

7. Vezano uz stajalište prvostupanjskog suda, a obzirom da predmetna nekretnina nikada nije bila privedena svrsi, pa da zbog toga sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji, Zakona o izvlaštenju su raniji vlasnici i njegovi nasljednici, pa tako i tužiteljica, imali pravo tražiti poništenje rješenja o eksproprijaciji, pa kada to nisu učili, da onda tužiteljici se ne može pružiti pravna zaštita primjenom instituta dosjelosti, valja reći slijedeće.

8. Iz odredbe čl. 31. st. 1. Zakon o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94…74/149.), koje je prestalo važiti, ali tako i prema odredbi čl. 45. sada važećeg Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17. i 98/19.) poništenje rješenja o izvlaštenju mogao je tražiti samo prijašnji vlasnik, a ne bi trebalo biti sporno da tužiteljica nije ona osoba od koje je osoba oduzeta iz vlasništva prema rješenju o eksproprijaciji, pa već iz tog razloga tako pravno stajalište prvostupanjskog suda nije osnovano.

9. Vezano uz navode obrazloženja prvostupanjske presude kojima se utvrđuje da tužiteljica nije bila pošteni posjednik jer da joj je trebalo biti poznato, kako njoj, tako i njezinom predniku da je predmetna nekretnina oduzeta i postalo vlasništvo tuženika, valja reći slijedeće.

10. Kao što je pravilno prvostupanjski sud utvrdio tuženik je na toj nekretnini imao trajno pravo korištenja a temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23. prosinca 1996. godine u postupku pretvorbe prednika tuženika predmetna nekretnina procijenjena je u vrijednost društvenog kapitala tuženika te je on postao vlasnik te nekretnine te je kao takav upisan u zemljišnim knjigama.

11. Sukladno čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

12. Po odredbi čl. 18. st. 3. tog zakona, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, s tim da po st. 5. tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Tužiteljica u navodima tužbe navodi da predmetnu nekretninu samostalno posjeduje više od 20 godina (tužba je podnesena 2024. godine), a iz iskaza ovdje saslušanih svjedoka BĆ i IĆ proizlazi osnovanost takvih tvrdnji tužiteljice, kako u odnosu na vrijeme posjedovanja tako i u odnosu na korištenje predmetne nekretnine.

14. Pri tom je potrebno i ukazati na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodetsku struku koji je dat nakon obavljenog očevida iz kojeg proizlazi da predmetna nekretnina je u naravi maslinik sa starim stablima maslina, položena sa istočne strane uz makadamski put, sa zapadne strane uz betonski zid, a sa sjeverne i južne strane je omeđena međnim kamenjem i predstavlja jednu cjelinu sa kućom i dvorištem.

15. Dakle, tužiteljica, pa i putem svojih prednika, je vršila sva vlasničkopravna ovlaštenja, dok upisani vlasnik je bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na utuženoj nekretnini u svojatanju bilo kakvog prava na njoj i to počam od 1967. godine kada je nekretnina oduzeta iz vlasništva prijašnjeg vlasnika i dana na korištenje predniku tuženika iako im je ta nekretnina dana, a kako to proizlazi iz rješenja o eksproprijaciji, za potrebe izgradnje turističkih objekata (vidi Rev -1209/2016 od 11. veljače 2020. godine).

16. Pri tom svakako nije bezrazložno navesti a u odnosu na poštenje tužiteljice, da je tužiteljica dostavila u spis dvije presude, i to presudu zbog izostanka i presudu na temelju priznanja protiv tuženika iz kojih je razvidno da je njima utvrđeno da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla u vlasništvo i drugih 5 čestica koji čine okućnicu njezine nekretnine. Dakle, kako je tužiteljica do podnošenja tužbe 20 i više godina posjedovala predmetnu nekretninu kao samostalni i pošteni posjednik, onda joj je temeljem čl. 159. st. 3. ZVDSP valjalo pružiti traženu pravnu zaštitu.

17. Kako se promijenio uspjeh stanaka u postupku, to je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP trebalo dosuditi trošak prvostupanjskog postupka i to za sastav tužbe, sastav 2 podneska, pristup na 2 ročišta i pristup na 1 očevid, a temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa) što obzirom na označenu vrijednost predmeta spora ukupno čini 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura čini 1.200,00 eura (PDV nije zatražen) a kad se tome doda trošak plaćenog predujma za vještačenje od 500,00 eura i plaćenih sudskih pristojbi na tužbu od 26,55 eura, to čini 1.726,55 eura, dok nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, što na isto ročište nije pristupljeno, kao i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da sukladno čl. 4. toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23.- dalje ZSP), obveza plaćanja pristojbe je dospjela dostavom prijepisa odluke, a tužiteljica tu pristojbu tada nije platila.

18. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373. a st. 1. toč. 2. u vezi st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

19. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 10. t. 1. Tarife a što onda čini 125 bodova odnosno 250,00 eura (nije zatražen PDV-e) dok nije priznat zatraženi trošak pristojbe na žalbu jer ista nije plaćena u vrijeme podnošenja žalbe a sve sukladno čl. 4. toč. 1. ZSP (točka II).

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić