Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-194/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Massa d.o.o., Osijek, Ulica L.B. Mandića 111M, OIB: 22830417662, zastupanog po punomoćniku Zdravku Dumančiću, odvjetniku u Osijeku, Europske avenije 18, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4666/2018-128 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4666/2018-128 od 13. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4666/2018-128 od 13. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, te se u tom dijelu sudi :

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 8.414,62 eura.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4666/2018-128 od 13. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova naknade štete isplati iznos od 163.979,01 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate(točka I izreke), te s naslova trajne tuđe pomoći i njege iznos od 33.733,71 eura također sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa navedenog u izreci pa do isplate (točka II. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužitelju s osnove dospjele izgubljene zarade isplati iznos od 17.085,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), dok je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 8.414,62 eura (točka IV. izreke).

Na kraju, tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 895.202,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv točke I., II., III. i V. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke V. izreke presude podnio je i tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači.

4. Tužitelj je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije.

5. Žalba tuženika je djelomično, dok je žalba tužitelja u cijelosti osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika,

- da je dana 15. travnja 2014. tužitelj kao radnik tuženika, postupajući u okviru svojih redovitih radnih zadataka, pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom silaska sa skele na privremenom radilištu u [mjesto] pao, te pretrpio mnogobrojne ozljede,

- da je uzrok pada tužitelja nepravilno sastavljena skela i to dijagonala (kosnik) skele koji se prilikom silaska tužitelja otkvačio uslijed čega je tužitelj pao na betonsku podlogu,

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio mnogobrojne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koje su tužitelju priznate kao ozljeda na radu,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 30 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci,

- da je tužitelj trpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te da je trpio i sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, srednjeg intenziteta koji je trajao 40 dana i manjeg intenziteta koji je trajao 40 dana,

- da je tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od 80 % uslijed čega trpi duševne bolove,

- da je tužitelju naružen izgled, te da teška pokretljivost tužitelja isključivo pomoću dviju štaka, deformitet kralješnice, zdjelice i lijevog lakta uz brojne postoperativne ožiljke, predstavlja naruženje jakog stupnja,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 18. lipnja 2014. do 5. veljače 2015. u punom opsegu i trajanju od 8 sati dnevno, a nakon toga tri mjeseca 4 sata, pa nakon toga još četiri mjeseca 3 sata dnevno,

- da je tužitelju tuđa pomoć u trajanju od 3 sata dnevno potrebna trajno i doživotno,

- da je tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju trpio štetu s osnove izgubljene zarade u iznosu od 17.085,06 eura, a nakon rujna 2024. u iznosu od 334,98 eura mjesečno.

8. U žalbenom stadiju postupka prije svega je postojanje tuženikove odgovornosti za štetu. Tuženik naime žalbenim navodima osporava ocjenu suda da je tuženik isključivo odgovoran za štetu koja je prouzročena tužitelju, te ističe da je sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i, posljedično tome, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje ukazujući pritom i da su tuženik i odgovorna osoba kod tuženika u kaznenom postupku koji se pred Općinskim sudom u Osijeku vodio pod poslovnim brojem K-813/2018 oslobođeni od optužbe. Međutim, žalbeni tuženika koji se odnose na postojanje njegove odgovornosti za štetu nisu osnovani.

9. Prije svega potrebno je navesti da je sud prvog odlučujući o tuženikovoj odgovornosti za štetu primjenjivao odredbe Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR/14) koji je stupio na snagu 19. lipnja 2014. Međutim, štetni događaj se dogodio 15. travnja 2014., dakle, prije stupanja na snagu ZZR/14 i kada odredbe ZZR/14 koje je primjenjivao sud prvog stupnja još nisu stupile na snagu. Stoga su za ocjenu tuženikove odgovornosti za štetu mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12 – dalje: ZZR/96), a ne odredbe ZZR/14 koje je pogrešno primjenjivao sud prvog stupnja. Međutim, potrebno je navesti da odredbe ZZR/96 u bitnome na jednak način reguliraju (objektivnu) odgovornost poslodavca za štetu koja je uzrokovana ozljedom na radu tako da predmetna pogrešna primjena materijalnog prava nije utjecala na pravilnost donijete odluke jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tuženikovoj odgovornosti za štetu trebalo odlučiti na jednak način.

10. Odredbom čl. 15. st. 1. ZZR/96 propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 1., poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

11. Dakle, sukladno čl. 15. st. 1. ZZR/96, tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti odnosno po načelu uzročnosti. Objektivna (kauzalna) odgovornost je oblik odgovornosti za štetu koji ne zahtijeva krivnju štetnika. Štetnik je odgovoran za štetu na temelju činjenice da je šteta prouzročena. Poslodavac se međutim, sukladno odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) kao općeg propisa obveznog prava, može u potpunosti osloboditi od odgovornosti ako dokaže je šteta nastala isključivo radnjom radnika (čl. 1067. st. 2. ZOO), odnosno, može se djelomično osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je radnik djelomično pridonio štetnom događaju (čl. 1067. st. 3. ZOO).

12. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj pao sa skele s visine od oko 8 m na način da rukom se prislonio na kosnik (dijagonalu skele) kako bi otvorio otvor prema donjoj skeli koji kosnik se odvojio od skele zbog čega je pao. Također, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj nije pridonio nastanku štete jer je uzrok štete odvajanje kosnika, a ne protupravno postupanje tužitelja koje bi imalo za posljedicu postojanje njegovu isključivu odgovornost za štetu ili postojanja doprinosa u nastanku štete.

13. Tuženik osporava takva utvrđenja suda prvog stupnja te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Sud prvog stupnja je naime, u odnosu na postojanje tuženikove odgovornosti za štetu pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno utvrdio činjenično stanje.

14. Tuženik tako u žalbi ističe da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu jer je na nepropisan način silazio sa skele, te da kod tužitelja nije bilo propusta u primjeni mjera zaštite na radu. Pritom tuženik u žalbi ističe da su tuženik, kao i odgovorna osoba kod tuženika, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku posl. broj K- 813/2018-36 od 24. veljače 2020. oslobođeni od optužbe da su postupali protivno propisima u primjeni mjera zaštite na radu, te da je u kaznenom postupku utvrđeno da je za štetni događaj isključivo kriv tužitelj koji je nepravilno silazio sa skele.

15. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. U odnosu na žalbene navode kojim se odnose na kazneni postupak koji se vodio protiv tuženika i njegove odgovorne osobe potrebno je navesti da je, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, parnični sud je vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda, ali samo za onu kojom je optuženik oglašava krivim i to samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja. Dakle, u ovom parničnom postupku sud prvog stupnja nije bio vezan oslobađajućom presudom kaznenog suda niti u pogledu postojanja ili nepostojanja krivnje, a niti činjeničnim utvrđenjima kaznenog suda. Stoga žalbeni navodi tuženika da su sve odlučne činjenice utvrđene kaznenom presudom, te citiranje utvrđenja kaznenog suda i dokaza koji su izvođeni u kaznenom postupku ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Osim toga, kako pravilno u pobijanoj presudi navodi i sud prvog stupnja, građanska odgovornost za štetu je šira od one kaznenopravne i temelji se na različitim pretpostavkama, pa okolnost što je tuženik u kaznenom oslobođen od kaznene odgovornosti ne znači istodobno da tužitelju prema pravilima građanskog prava, a u ovom slučaju se radi o objektivnoj odgovornosti, dakle, odgovornosti za koju nije potrebno da postoji krivnja štetnika, nije odgovoran za štetu.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu jer je na nepropisan način silazio sa skele, te da kod tuženika nije bilo nikakvog propusta u primjeni mjera zaštite na radu potrebno je navesti da je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza tužitelja kojeg je sud prvog stupnja pravilno prihvatio da je tužitelj pao zbog pomicanja kosnika na skeli. Navedeno proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji, sukladno čl. 230. st. 1. ZPP, predstavlja javnu ispravu u kojem je također utvrđen isti uzrok pada tužitelj (točka 4.2. zapisnika) pri čemu su utvrđeni i tuženikovi propusti u primjeni zaštite na radu (točka 5. zapisnika). Što se tiče tuženikovog ukazivanja na nalaz vještaka koji je dan u kaznenom postupku potrebno je navesti, kako je već u ovoj odluci i navedeno, da parnični sud nje vezan utvrđenjima iz kaznenog postupka, pa tako i ocjenom dokaza kaznenog suda.

17. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je tužitelj na nepravilan način silazio sa skele i da je tako doprinio nastanku štetnog događaja potrebno je navesti da takve tvrdnje tuženika ne proizlaze iz dokaz koji su prevedeni u ovom parničnom postupku. Osim toga, potrebno je i navesti da je sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima ("Narodne novine", br. 51/08) radovi na skeli predstavljaju posebno opasne radove (Dodatak II. Pravilnika), te da je tuženik kao poslodavac bio dužan padove s visine fizički spriječiti ograđivanjem svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama (Dodatak IV., toč 5.1. Pravilnika), što znači da je skela i ljestve koje se u okviru skele nalaze morale biti tako postavljene i izvedene da fizički onemogućuju pad radnika sa visine. Stoga, kada se navedeno ima u vidu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je za štetu koje je prouzročena tužitelj isključivo odgovoran tuženik, te da na strani tužitelja ne postoji niti njegova isključiva odgovornost za štetu, a niti doprinos u nastanku štete kako to tuženik neosnovano ističe u žalbi.

18. Tuženik u žalbi ističe i da je izreka pobijane presude u točki I. iste nerazumljiva jer je sud prvog stupnja tužitelju zatezne kamate dosudio od dana podnošenja tužbe ne navodeći pritom u izreci datum podnošenja tužbe. Također, tuženik navodi i da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama uslijed čega se ista ne može ispitati čime je, prema stavu tuženika, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Također, i okolnost što je sud prvog stupnja zatezne kamate u točki I. izreke dosudio od dana podnošenja tužbe navodeći datum podnošenja tužbe ne čini izreku presude nerazumljivom. Naime, tužbu je tužitelj nesporno podnio 24. kolovoza 2018., pa je iz izreke presude u dovoljnoj mjeri jasno od kada su tužitelju zatezne kamate dosuđene. Stoga u konkretnom slučaju, u odnosu na glavnu stvar nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

19. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naveo da je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju, ali da nije naveo u koju je to točno dokumentaciju izvršio uvid. Točno je da je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 3. obrazloženja) naveo da je izvršio uvid u dokumentaciju ne navodeći pobliže u koje je točno isprave izvršio uvid i pročitao, što je u suprotnosti s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP koja propisuje da će sud u obrazloženju presude, između ostalog, navesti koje je dokaze izvodio, zašto, te kako ih je ocijenio. Međutim, takvo nepravilno postupanje suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju nije rezultiralo nepravilnom i nezakonitom odlukom, niti se iz tog razloga pobijana presuda ne može ispitati. To iz razloga što iz obrazloženja presude jasno proizlazi na temelju kojih je dokaza suda prvog stupnja utvrdio pravno relevantne činjenice potrebne za donošenje odluke, tako da okolnost što u jednoj točki obrazloženja nije naveo isprave u koje je izvršio uvid nema utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke.

20. Sud prvog stupnja je dakle, u odnosu na glavnu stvar pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

21. U odnosu na primjenu materijalnog prava, kako je ranije navedeno, sud prvog stupnja je odlučujući o postojanju odgovornosti za štetu primjenom odredbi ZZR/14, umjesto pravilno, ZZR/96, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo:

Međutim, i pravilnom primjenom odredbe čl. 15. st. 1. ZZR/96, o tužbenom zahtjevu tužitelja je valjalo odlučiti na jednak način. U odnosu na imovinsku i neimovinsku štetu sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO tako da je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno.

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP, u odnosu na glavnu stvar žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

23. Međutim, iako je žalba tuženika neosnovana u odnosu na glavnu stvar, ista je osnovana u dijelu u kojem tuženik pobija oduku o troškovima parničnog postupka. Naime sud prvog stupnja je odlučujući o troškovima postupka tužitelju, između ostalog, dosudio trošak sastava 7 podnesaka, zastupanje na 7 ročišta kojima su pridodani troškovi medicinskog i financijskog vještačenja. Iz takvog obrazloženja presude nije jasno za koje točno podneske i ročišta su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka i u kojima točno iznosima. Također, iz pobijane presude nije jasno u kojim točno iznosima su tužitelju dosuđeni troškovi medicinskih i financijskih vještačenja. Dakle, iz pobijane presude nije jasno za točno koje troškove je sud prvog stupnja dosudio troškove i u kojem točno iznosu tako da su osnovani žalbeni navodi tuženika da se u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

24. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, te u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

26. Osnovana je i žalba tužitelja u dijelu u kojem isti pobija točku IV. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 8.414,62 eura. Naime, prema obrazloženju pobijane presude (toč. 36. obrazloženja) sud prvog stupnja odbio je taj dio tužbenog zahtjeva jer se navedeni iznos odnosi na tuđu pomoć koju je tužitelj specificirao u posebnoj točki II. tužbenog zahtjeva iz podneska od 19. rujna 2024.

27. Međutim, tužitelj je u podnesku od 19. rujna 2024. nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirao tužbeni zahtjev samo u odnosu na izgubljenu zaradu što je u tom podnesku jasno i navedeno. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na pruženu tuđu pomoć i njegu tužitelj je tužbeni zahtjev postavio podneskom od 10. studenog 2021., te nakon toga podneskom od 23. siječnja 2023.. Iz podneska tužitelja od 23. siječnja 2023. jasno proizlazi da točkom I. tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje, između ostalog, za pruženu tuđu pomoć i njegu naknadu štete u iznosu od 8.414,62 eura i da se taj iznos odnosi na pruženu tuđu pomoć koja je tužitelju pružana do 7. rujna 2015 , te da za tuđu pomoć i njegu koja je tužitelju pružana nakon 8. rujna 2015. potražuje naknadu štete u iznosu koji je specificiran u točki II. tužbenog zahtjeva.

28. Dakle, tužitelj, suprotno obrazloženju suda prvog stupnja, ne potražuje dva puta iznos od 8.414,62 eura, već se taj iznos koji tužitelj potražuje točkom I. tužbenog zahtjeva odnosi na tuđu pomoć koja je tužitelju pružana do 7. rujna 2015. Naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege za tuđu pomoć koja je tužitelju pružana nakon 8. rujna 2015. tužitelj potražuje točkom II. tužbenog zahtjeva, dakle, točkom II. tužbenog zahtjeva tužitelj ne potražuje tuđu pomoć koja mu je pružana do 7. rujna 2015.

29. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio za iznos od 8.414,62 eura. S obzirom da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno i da je u razdoblju do 8. rujna 2015. tužitelju tuđa pomoć bila potrebna i to u razdoblju od 18. lipnja 2014. do 5. veljače 2015. u punom opsegu i trajanju od 8 sati dnevno, nakon toga tri mjeseca 4 sata, pa nakon toga još četiri mjeseca 3 sata dnevno, to je primjenom odredbe čl. odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, valjalo i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja prihvatiti.

30. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, te tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i za iznos od 8.414,62 eura.

31. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će donijeti novu odluku o troškovima parničnog postupka. Navedenu odluke će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP na način da će jasno i određeno navesti za točno koje pojedine parnične radnje je dosudio troškove parničnog postupka, s koje osnove, te u kojem iznosu.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj