Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-359/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik LI, pravnik u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2989/2019-59 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2989/2019-59 od 17. ožujka 2025. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju, svojom Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, klasa: 114-03/19-01/57, Ur. broj: 02-06-04/03-19-03 od dana 2. listopada 2019. i da tužitelju nije prestao radni odnos s danom isteka otkaznog roka, odnosno s danom 11. travnja 2020. Pod točkom II. izreke sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 5696/96 od dana 21. ožujka 1996. za obavljanje poslova radnog mjesta br. 50 - vozač II, s danom 30. lipnja 2022. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju KI, isplati naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u visini 6 (šest) propisanih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno iznos od 7.138,32 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 17. ožujka 2025. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste i predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju, da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos s danom isteka otkaznog roka, odnosno s danom 11. travnja 2020., da se sudski raskine Ugovor o radu s danom 30. lipnja 2022. i naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u visini 6 (šest) propisanih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno iznos od 7.138,32 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je uvidom u Odluku o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 2. listopada 2019. utvrđeno da je tužitelju kao vozaču II kod tuženika otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, iz razloga što je u dopisu Službe vozila i strojeva od 5. rujna 2019. navedeno kako je na temelju eksterne prijave i naknadnog uvida u Fleet Management sustav praćenja vozila nedvojbeno utvrđeno počinjenje djela ilegalnog rada od strane tužitelja, koji je upravljao vozilom podružnice G-429, ZG1015PN, MB1824, dana 4. rujna 2019., da se dalje u prijavi navodi da je toga dana između 13,30 i 14,26 na lokaciji [adresa], kućni broj 7, kod igrališta [adresa], vozač uočen da je utovarivao veću količinu glomaznog otpada u vozilo (pretežno drvo), a za koji nije posjedovao nalog nadređenih, isti je otpad istovarivao na odlagalištu otpada Jakuševec između 14,42 i 14,48 sati, da se radnik očitovao na način da on radi na tom terenu jer se po uputi poslovođe ne smije ništa ostaviti smeća, da je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da su mu i do sada izricane disciplinske mjere, te da nastavak radnog odnosa više nije moguć,

-da je uvidom u Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 21. svibnja 2013. i od 23. siječnja 2014. utvrđeno da je istima tužitelj upozoren da mu, u slučaju nastavka kršenja radnih obveza, može biti otkazan ugovor o radu,

- da je protiv Odluke o otkazu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao te da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u rokovima iz čl.133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR),

-da je iz očitovanja Sindikata Čistoće Zagreb od dana 1. listopada 2019. (list 30 spisa) vidljivo da je tuženik prije otkazivanja tužitelju proveo postupak savjetovanja u smislu čl.150. i 153. ZR-a, odnosno da je istome tuženik dostavio prijedlog namjeravane odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem, te da se s istim Sindikat nije suglasio, navodeći kako u slučaju da se ne pokupi sav otpad, da se ekipe ponovno šalju na spornu lokaciju da isti otpad pokupe i propisno istovare,

-da prema odredbi čl.115. st.1. točka 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika),

-da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj doista utovarivao otpad dana 4. rujna 2019. na adresi koja se navodi u pobijanoj Odluci o otkazu, budući isto ne spori niti sam tužitelj, no da je na navedenu lokaciju upućen temeljem usmenog naloga terenskog poslovođe PI,

-da isto jasno proizlazi iz iskaza tužitelja, te svjedoka PI, koji je decidirano iskazao da je u konkretnom slučaju on kao poslovođa tužitelju naložio odnosno dao mu usmeni nalog da toga dana mora pokupiti otpad na lokaciji na [adresa] gdje mu je ostao od prethodnog dana, pa je on po tom nalogu morao i postupiti,

-da pritom svi svjedoci, te tužitelj, potvrđuju da je i inače bilo uobičajeno da se otpad pokupi od dana prije najčešće na kraju radnog vremena ili čak i iza toga, te da je takvo postupanje bilo učestalo, kako tada tako i danas kod tuženika, da se pritom postupanje po usmenom nalogu terenskog poslovođe nije nužno trebalo vidjeti u radnom nalogu, pri čemu su tako su radili i ostali vozači kod tuženika,

-da svjedok SI, voditelj odjela kod tuženika, te svjedok predložen po tuženiku, potvrđuje u svom iskazu da je postojala mogućnost i da netko vozaču daje usmeni nalog, mimo onoga što je u putnom radnom listu, da mu je mogao dati terenski poslovođa, kao i da je bilo situacija da bi u jednom danu neka lokacija ostala neočišćena pa da bi onda poslovođa dao vozaču nalog usmeno da to obavi idućeg radnog dana, neovisno o rasporedu tog radnog dana za određenu lokaciji, odnosno da je to bilo moguće po dogovoru poslovođe i vozača,

-da, osim toga, iz iskaza PI, poslovođe koji je tužitelju naložio da skupi otpad dana 4. rujna 2019. na lokaciji [adresa], a po čijem je nalogu tužitelj kao vozač bio dužan postupiti, jasno proizlazi da njega osobno prije otkazivanja tužitelju nitko od nadređenih od strane tuženika nije ništa pitao u svezi ovih povreda zbog kojih je tužitelj dobio otkaz ili tražio pojašnjenje, obzirom je on bio neposredno nadređen tužitelju, što bi bilo za očekivati, obzirom je upravo on tužitelju usmeno naložio postupanje uslijed kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu,

-da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio povrede koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret, odnosno da bi na lokaciji [adresa] skupljao otpad dana 4. rujna 2019. i to bez naloga nadređenih, obzirom je u postupku utvrđeno da je tužitelj takav usmeni nalog nadređenog imao,

-da obzirom je otkaz poslodavca tužitelju utvrđen nedopuštenim, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos od tuženika, da su ispunjeni uvjeti iz čl.125. st.1. ZR- a za sudski raskid ugovora o radu, i to s danom 30. lipnja 2022 , obzirom je tužitelju, prema rješenju HZMO od 23. kolovoza 2022. (list 169 spisa), s danom 1. srpnja 2022. priznato pravo na starosnu mirovinu,

-da je tužitelj zatražio i naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu u smislu čl.125. st.1. ZR-a, u iznosu od 7.138,32 eura (što predstavlja iznos od šest plaće tužitelja, a koji matematički izračun tuženik nije osporavao (list 247 spisa),

-da je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, te naknadom štete, sud cijenio okolnosti propisane čl.125. st.1. ZR-a, pa je tako utvrdio da je tužitelj kod tuženika radio temeljem ugovora o radu iz 1996.godine, te da se radi o starijem radniku, rođenom 1961. godine, pri čemu je sud imao u vidu i da je tužitelju izrečena najteža mjera, odnosno prestanak radnog odnosa, i to za okolnosti koje nisu na pouzdan način u vrijeme otkazivanja bile ni utvrđene, obzirom je u ovom postupku utvrđeno da tužitelj spornoga dana nije postupao samoinicijativno, već po nalogu nadređenog, po čijem je nalogu kao radnik bio dužan postupati.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena pa da je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje da se utvrdi da radni odnos tužitelja nije prestao kao i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i za naknadu štete.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti.

9. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10. Iz sadržaja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je u dopisu Službe vozila i strojeva od 5. rujna 2019. navedeno kako je na temelju eksterne prijave i naknadnog uvida u Fleet Management sustav praćenja vozila utvrđeno počinjenje djela ilegalnog rada od strane tužitelja, koji je upravljao vozilom podružnice G-429, ZG1015PN, MB1824, dana 4. rujna 2019., da se dalje u prijavi navodi da je toga dana između 13,30 i 14,26 na lokaciji [adresa], kućni broj 7, kod igrališta [adresa], vozač uočen da je utovarivao veću količinu glomaznog otpada u vozilo (pretežno drvo), a za koji nije posjedovao nalog nadređenih, da je isti otpad istovarivao na odlagalištu otpada Jakuševec između 14,42 i 14,48 sati, da se radnik očitovao na način da on radi na tom terenu jer se po uputi poslovođe ne smije ništa ostaviti smeća, da su mu i do sada izricane disciplinske mjere te da su u vezi te prijave od Odjela unutarnje kontrole prometa i tehničke dokumentacije zatraženi podaci o radu tužitelja od 1. kolovoza 2019. te je navedeni Odjel naveo da je od 13 dana koliko se radilo u periodu istraživanja tužitelj 7 dana prikupljao otpad izvan svog rasporeda.

11. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da iz iskaza tužitelja i terenskog poslovođe PI proizlazi da je tužitelj uistinu utovarivao miješani otpad dana 4. rujna 2019. na adresi koja se navodi u pobijanoj Odluci o otkazu, no da je na navedenu lokaciju upućen temeljem usmenog naloga terenskog poslovođe, a da je i inače bilo uobičajeno da se otpad pokupi od dana prije najčešće na kraju radnog vremena ili čak i iza toga, te da je svjedok SI, voditelj odjela kod tuženika, svjedok predložen po tuženiku, potvrdio da je postojala mogućnost da terenski poslovođa vozaču daje usmeni nalog mimo onoga što je u putnom radnom listu ukoliko bi u jednom danu neka lokacija ostala neočišćena pa da bi onda poslovođa dao vozaču nalog usmeno da to obavi idućeg radnog dana, neovisno o rasporedu tog radnog dana za određenu lokaciji.

12. Međutim, s obzirom da iz odluke o otkazu proizlazi da se tužitelju stavlja na teret da je odvozio glomazni teret (pretežno drvo), a ne miješani, te da je tužitelj 7 dana vozio smeće bez naloga, kako to tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, o čemu prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti odluku o tužbenom zahtjevu.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj