Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-104/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. iz Zagreba, protiv I. tužene ČO (prije H) iz [adresa], Milčetići, Č [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Tatarić, odvjetnici iz Zagreba, II. tuženika NO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III. tuženika SO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV. tužene JO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5636/2018-83 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5636/2018-83 od 17. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu izjavljenog pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
” I Nalaže se I-tuženici ČO (prije H) iz [adresa] N 5, OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku NO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku SO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV- tuženici JO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GO, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana solildarno isplate na ime neisplaćenih plaća neto iznos od 5.918,46 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom
na iznos od 291,24 eur od 16.08.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.10.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.11.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.12.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.01.2012.
na iznos od 291,24 eur od 16.02.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.03.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.04.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.05.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.06.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.07.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.08.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.09.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.10.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.11.2012.
na iznos od 297,93 eur od 16.01.2013.
na iznos od 297,93 eur od 16.02.2013.
na iznos od 297,93 eur od 16.03.2013.
na iznos od 297,93 eur od 16.04.2013.
na iznos od 297,93 eur od 16.05.2013.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje na ime razlike plaće neto iznos od 1.747,44 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa do isplate i to:
na iznos od 291,24 eur od 16.08.2010.
na iznos od 291,24 eur od 16.09.2010.
na iznos od 291,24 eur od 16.04.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.05.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.06.2011.
na iznos od 291,24 eur od 16.07.2011.
III Nalaže se I-tuženici ČO (prije H) iz [adresa] N 5, OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku NO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku SO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV- tuženici JO iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GO, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana solildarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.468,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 981,66 eur odbija kao neosnovan.“
2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žali se I. tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. II., III. i IV. tuženici su podnijeli žalbu protiv točaka I. i III. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Žalbe su osnovane.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koju povredu sadržajno ukazuju žalitelji. Pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su nejasni i proturječni.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćenih plaća za razdoblje od srpnja 2011. do travnja 2013. Tužitelj potražuje isplatu plaća od tuženika kao nasljednika pok. ĆO, vlasnika obrta [obrt].
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod ĆO, vlasnika obrta [obrt], da je ĆO umro **.**.2013., te da je obrt odjavljen 4. studenoga 2013.
8. U žalbenoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija II. -IV. tuženika, te ima li tužitelj pravo na isplatu plaća za utuženi period.
9. Polazeći od utvrđenja da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. O-3790/13-51 od 30. ožujka 2015. nasljednicima pok. ĆO (poslodavca tužitelja) proglašeni I. tužena, II. tuženik i sada pok. MO, da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju br. O-385/16, UPP- OS-40/16 od 25. svibnja 2016. nasljednicima iza pok. MO temeljem zakona utvrđeni III. tuženik i IV. tuženica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su tuženici pasivno legitimirani za isplatu plaća na ime eventualnog duga pokojnog ĆO, pozivom na odredbu članka 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN).
10. Odredbom članka 139. stavak 1. ZN propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok je stavkom 3. istog članka propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koji je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Stavkom 4. propisano je kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.
11. Kako u smislu citirane odredbe ZN nasljednici odgovaraju solidarno za dug ostavitelja svaki do visine vrijednosti naslijeđenog dijela, neosnovani su žalbeni navodi da tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom postupku.
12. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi da poklanja vjeru iskazima svjedoka BO i KO da je ĆO do 2010. plaće radnicima isplaćivao jednom mjesečno i to većinom u gotovini na ruke, da su se kod primitka plaće potpisivali na platne liste koje su dolazile od knjigovođe, da im nakon 2010. ĆO nije isplaćivao plaće, te su živjeli od ušteđevine, radili u „fušu“, posuđivali su novac od prijatelja, a zbog neisplate plaća ĆO nisu prijavili Inspektoratu rada jer im je obećao da će im plaće isplatiti i obično se obećanja držao te su mu vjerovali na riječ.
13. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka BO i KO prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju nije isplaćena plaća u utuženom razdoblju od 2010. do 2013. godine i nalaže tuženicima kao nasljednicima ĆO solidarno tužitelju isplatiti plaću.
14. Zaključak prvostupanjskog suda za sada ne može i prihvatiti i ovaj sud drugog stupnja.
15. Žalitelji osnovano u žalbama osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda temeljeno isključivo na iskazima svjedoka BO i KO. Naime, prvostupanjski sud je nekritički prihvatio dio iskaza tih svjedoka da im prednik tuženika nije isplaćivao plaću u razdoblju od tri godine, dok je propustio ocijeniti dio iskaza svjedoka KO da im je prednik tuženika „povremeno znao dati za gablec, ali se više ne sjeća iznosa“ i iskaza svjedoka BO da prednik tuženika „nije isplaćivao nikakvu naknadu za gablec u utuženom periodu, odnosno da im je isplaćivao plaću koja je bila navedena u Ugovoru o radu, s time da su nekada znali dobiti božićnice, ali to je bilo prije utuženog razdoblja, te da mu pok. ĆO nije isplaćivao nikakve nagrade vezano za nekakav veći posao“.
16. Suprotno iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, svjedok ĆO, nećak prednika tuženika, je iskazao da nikada nije čuo da prednik tuženika ne bi svojim radnicima isplaćivao plaće, da je prednik tuženika cijeli život bio u tom poslu i držao se kodeksa obrtnika, bio je vrlo strog i pedantan i nije se moglo desiti da nije isplaćivao plaće svojim radnicima, a pogotovo za tako dugi period, bio je istaknuti i uvaženi član obrtničke komore i neisplata plaća kosila bi se sa svim njegovim principima. Iskazao je i da se povremeno družio sa sada pokojnim TO, koji je bio najstarija osoba o obrtu, te mu on u razgovoru nikada nije rekao da nije dobio plaću, s time da su razgovarali i o visini plaće te su utvrdili da su im plaće otprilike iste, da imaju prosječnu plaću.
17. Ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao uvjerljiv i jasan zaključak prvostupanjskog suda da je životno da TO, kao najstarija osoba u obrtu koja je najviše znala o obrtu te je imao status osobe od povjerenja kod prednika tuženika i znao je sve poslovne i osobne tajne prednika tuženika, ne bi svjedoku ĆO spominjao da se u razdoblju od tri godine ne isplaćuju plaće jer da nije želio da se pročuje da prednik tuženika nije isplaćivao plaće svojim radnicima, s obzirom na dugogodišnji rad kod prednika tuženika i s obzirom na njihov odnos povjerenja. Nadalje, s obzirom na u bitnom suglasne iskaze svih svjedoka da je pokojni ĆO bio pošten čovjek, nejasno je kako prvostupanjski sud nekritički prihvaća iskaze svjedoka da pošten čovjek i obrtnik tri godine ne bi isplaćivao plaće svim svojim radnicima, pogotovo imajući u vidu da su svima uredno plaćeni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te da je čak i svjedok KO iskazao da im je u spornom razdoblju ĆO nekada dao za gablec, dok je svjedok BO iskazao da je radio u fušu.
18. U konkretnoj situaciji, kada je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima svjedoka BO i KO u dijelu u kojem su iskazali da tri godine nisu primili plaću, ali da je prednik tuženika bio pošten, te da im je povremeno dao za gablec ili im isplato božićnicu, ovaj sud, ne može prihvatiti kao uvjerljiv i jasan zaključak prvostupanjskog suda da prednik tuženika svim svojim radnicima tri godine nije isplaćivao plaću, posebno imajući u vidu da su svjedoci KO i otac svjedoka BO, sada pokojni TO podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate plaće, pa se radi o osobama koje su zainteresirane za ishod ovoga postupka i njihove iskaze je trebalo kritički ocijeniti. Suprotno mišljenju suda prvog stupanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da svjedok ĆO, nećak prednika tuženika nije osoba direktno zainteresirana za ishod ovoga postupka, jer iako je u srodstvu s prednikom tuženika, saslušani svjedok nije njegov nasljednik te nije zainteresiran za ishod ovoga postupka.
19. Obrazloženje prvostupanjskog suda da tuženici nisu dokazali da je njihov prednik u utuženom razdoblju isplatio plaće tužitelju ovaj sud ne može prihvatiti jer je teret dokazivanja činjenice da mu u spornom razdoblju nije isplaćena plaća na tužitelju.
20. Kako je prvostupanjska presuda iz navedenih razloga nejasna, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP radi koje se presuda ne može ispitati.
21. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 369. st. 1. ZPP, valjalo je ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem pa će biti dužan svoje uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, koji će imati uporište u sadržaju provedenih i ocjenjenih dokaza, pri čemu će uzeti u obzir i ostale žalbene navode tuženika.
23. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP.
24. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe i odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
