Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-237/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, SJ, izvjestiteljice i članice, TJ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Miroslav Plašćar i Hrvoje Klišanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženice Dječje bolnice Srebrnjak /OIB: 03547184733/, Zagreb, Srebrnjak 100, koju zastupa Marko Šebalj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j. t. d. iz Zagreba, radi diskriminacije, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16418/2021-73 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16418/2021-73 od 14. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke utvrđeno da je tuženica kao poslodavac na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi uznemiravala i diskriminirala tužiteljicu, čime je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo, a pod stavkom II. izreke zabranjeno tuženici poduzimanje svih i bilo kakvih daljnjih radnji kojima se na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi uznemirava i diskriminira tužiteljicu.

Pod stavkom III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate, a pod stavkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda (da se tužbeni zahtjevi odbiju) i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 316,36 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 250,00 eura sa zateznim kamatama i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica. U obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su jasni, ne proturječe međusobno niti sadržaju predmeta. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

5.1. To što tuženica činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljna i što smatra da je istinito samo ono što ona tvrdi nije povrijeđeno niti jedno postupno pravo tuženice.

6. Neosnovano je i osporavanje prvostupanjsku presudu zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) koje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio (iz svih utvrđenih ili samo nekih od utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak), odnosno kad je nije utvrdio (propustio je zauzeti stav o određenoj činjenici koja je relevantna za pravilnu primjenu prava) i pogrešno primijenjenog materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), koje postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje uznemiravanja / diskriminacije na području rada, radnjama tuženice (poslodavca) nakon bezuspješnog pokušaja zaštite dostojanstva kod tuženice u lipnju 2020., zabrana tuženici da poduzima sve i bilo kakve daljnje radnje kojima se na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi uznemirava / diskriminira tužiteljicu i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od odnošenja odluke do isplate.

8. Opseg zaštite od diskriminacije iz članka 1. ZSD-a[2] (zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske), na primjenu kojeg

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj: 85/2008., 112/2012., u daljnjem tekstu: ZSD-a)

Zakona upućuju odredbe ZR-a[3] , odnosi se na uživanje svakog prava koje je izrijekom priznato pojedincu u domaćem pravu, a doseg primjene ZSD-a proizlazi iz odredbe članka 8. prema kojoj se taj Zakon primjenjuje na postupanje pravne osobe s javnim ovlastima, svih pravnih i fizičkih osoba i na sva područja društvenog života, posebno ona izričito navedena pod deset točaka, među kojima je područje rada i radnih uvjeta

– mogućnost obavljanja nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterij napredovanja; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja; stručnog osposobljavanja i usavršavanja (članak 8. točka 1. ZSD-a).

9. Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (članak 3. stavak 1.), na koje se na odgovarajući način primjenjuje odredbe ZSD-a koje se odnose na diskriminaciju (članak 3. stavak 3.).

9.1. Diskriminatorne osnove su ZSD-u propisane taksativno, među kojima je i društveni položaj, koji u svojoj podlozi podrazumijeva položaj koji pojedinac zauzima u određenoj društvenoj grupi ili društvenoj strukturi zahvaljujući svom porijeklu, ekonomskoj moći ili osobnim sposobnostima i obrazovanju, u odnosu na osobe koje često zauzimaju viši društveni položaj jer imaju veći utjecaj na druge, bilo kroz posao, politiku ili druge aktivnosti.

10. Ustavnom i konvencijskom zabranom diskriminacije (članak 14. Ustava[4] , članak 1. Protokola 12 /Opća zabrana diskriminacije/ uz EKZLJP-a[5] ) koja nema nezavisan karakter (zabrana diskriminacije je svojstvena svakom pravu koje je zaštićeno i njome se nadopunjuju materijalne odredbe) svakog se štiti od različitosti u postupanju bez razumnog i objektivnog opravdanja, ako nije poduzeto radi legitimnog cilja ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.

11. Dakle, cilj i svrha navedenih propisa je ukloniti svaki oblik diskriminacije / uznemiravanja kao neželjenog i nezakonitog postupanja.

12. Nije dvojbeno da je tuženica zdravstvena ustanova, odnosno referentni centar Ministarstva zdravstva za kliničku alergologiju djece, da je prema odredbi članka 85. stavku 1. ZZZ-a[6] na koju se poziva tuženica, ravnatelj taj koji osigurava i vodi poslovanje zdravstvene ustanove, i odgovoran je za zakonitost rada zdravstvene ustanove (istovjetno odredba članka 37. stavka 2. ZU-a[7] ).

13. Međutim, ne bi trebalo biti dvojbeno:

3 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR-a)

4 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010.,85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) 5 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

6 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 100/2018., 125/2019., 147/2020., 119/2022., 156/2022., 33/2023., 36/2024., 102/2025., u daljnjem tekstu: ZZZ-a)

7 Zakon o ustanovama (Narodne novine, broj: 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019., 151/2022., u daljnjem tekstu: ZU-a)

- da je ZZZ-a određeno da zdravstveni radnici imaju pravo i obvezu stručnog održavanja i unapređivanja kvalitete rada (članak 179. stavak 1.);

- da je vršitelj dužnosti ravnatelja kao i ravnatelj organizacijski i administrativno nadređen i zaposlenim liječnicima u zdravstvenoj ustanovi;

- da se prema odredbi članka 11. ZU-a na radno pravni status zaposlenika u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu ako zakonom nije drugačije određeno;

- da je općim propisima sadržanim u ZR-a, osim izričite zabrane izravne ili neizravne diskriminacije (članak 7. stavak 4.) poslodavcu kao jačoj ugovornoj strani nametnuta dužnost da u korištenju prava na pobliže određivanje mjesta i načina obavljanja rada, poštuje prava i dostojanstvo radnika (članak 7. stavak 2.), da zaštiti dostojanstvo radnika (članak 7. stavak 5.) i da se pridržava odredbi ZR-a, drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi (članak 8. stavak 1.), prema kojima, kako je navedeno svako postupanje poslodavca mora imati razumno i objektivno opravdanje, poduzeto radi ostvarenja legitimnog cilja, uz postojanje razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želio postići.

14. Prvostupanjski je sud, za kojeg je zadržano pravo procjene mjerodavnosti navoda o činjenicama i dokaza za meritornu odluku, u obrazloženju pobijane presude jasno naveo koje je činjenice utvrđivao, zašto i na temeljem kojih dokaza ih je utvrdio, kako ih je ocijenio, te se izjasnio o pravnoj osnovi spora i to pod točkom 46. vezano za obavijest od 25. svibnja 2020. upućenu tužiteljici da su joj ukinute sve ovlasti na projektu Dječji centar za translacijsku medicinu (CCTM), pod točkom 47. vezano za opomenu pred otkaz zbog toga što je kao Predsjednica povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom COVID-19 supotpisala dopis koji je upućen Ministarstvu zdravstva s molbom za nabavu zaštitne opreme i pri tome se poslužila dopisom sa memorandumom tuženice, pod točkom 48. vezano za zabranu putovanja radi održavanja nastave na Sveučilištu Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, pod točkom 49. vezano za smjenu s pozicije predsjednice Etičkog povjerenstva i članice Povjerenstva za lijekove i pod točkom 50. vezano za uručenje poziva 5. lipnja 2020. za iznošenje obrane.

15. Stoga, nije u pravu tuženica kada tvrdi da "svi dokazi kao i iskazi svjedoka i stranaka ukazuju suprotno" od onoga što je zaključio prvostupanjski sud, da je sve što ide u prilog tužiteljici prihvaćeno, a sve ostalo ma koliko objektivno bilo odbačeno i da je u donošenju odluke zanemareno načelo slobode rada kroz konsenzualni strogo formalnim pravni posao prema kojem je na poslodavcu utvrditi i organizirati poslovanje na način za koji smatra da je najbolji i optimalan za ostvarenje maksimalne učinkovitosti (članak 85. stavak 1. ZZZ-a), a što je razlogom pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva u parnici vođenoj u Općinskom radnom sudu u Zagrebu po tužba dr. sc. GJ, dr. med. protiv nje kao poslodavca (pogrešno naveden poslovni broj Pr-16418/2021 - to je poslovni broj prvostupanjskog predmeta u ovom postupku).

16. Navodima pod točkama 3.1. do 3.5. obrazloženja žalbe, koji se svode na iznošenje vlastite ocjene dokaza i njihove mjerodavnosti za meritornu odluku, za koju tuženica smatra da je trebala i da treba biti donesena, nije dovedena u pitanje zakonitost prvostupanjske presude.

17. Pored činjenice da je djelovanje tužiteljice nakon ukidanja ovlasti voditeljice na projektu CCTM (u svibnju 2020.) svedeno na administrativnu ulogu bez ovlasti na podnošenje relevantne dokumentacije nadležnim tijelima, uključujući izmjene i dopune plana nabave, planova za dostavu zahtjeva za nadoknadom sredstava, zahtjeva za nadoknadu sredstava i drugo, samo zato što nije imala javnobilježničku punomoć za zastupanje prijavitelja (koja nije bila izdana niti po smijenjenom ravnatelju dr. sc. JJ, dr. med.), da je tužiteljica prije svibnja 2020. uspješno obavljala ovlasti voditeljice bez javnobilježničke punomoći, da su tužiteljici u listopadu 2021. vraćene ukinute ovlasti voditeljice projekta CCTM, za što nije bila potrebna javnobilježnička punomoć za zastupanje prijavitelja, u kojoj ulozi se i dalje nalazi, a što kao nesporno proizlazi iz podneska tuženice od 10. listopada 2022., ne može se prihvatiti kao razumno i objektivno opravdanje tuženice pod točkom 3.1. obrazloženja žalbe - da je i nakon ukidanja ovlasti voditeljice projekta CCTM tužiteljica i dalje bila povezana i kontakt osoba na projektu i da je razlog ukidanja ovlasti voditeljice projekta djelomično ukidanje ranijeg opunomoćenja tužiteljice, a niti je takvo postupanje poduzeto radi ostvarenja legitimnog cilja kako to ista očito bezuspješno pokušava prikazati, već s ciljem diskriminiranja (uznemiravanja) tužiteljice po vršiteljici dužnosti ravnatelja tuženice, SJK, dr. med., organizacijski i administrativno nadređenoj tužiteljici, samo zato što je bila autor, inicijator i voditeljica projekta CCTM za vrijeme dok je ravnatelj tuženice bio dr. sc. PJ, dr. med., a tužiteljica njegova zamjenica.

18. Nadalje, upućivanje tužiteljici početkom travnja 2020. opomene pred otkaza zato što je kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korono virusom COVID-19 supotpisala dopis (dopis potpisan po Prim. mr. sc. TJK, dr. med. - predsjednici Stručnog povjerenstva) sa istaknutim memorandumom tuženice, upućen Ministarstvu zdravstva s molbom za nabavu zaštite medicinske opreme, slanju kojeg je prethodio sastanak Povjerenstva kojem je nazočila i vršiteljica dužnosti ravnatelja tuženice, na kojem je zaključeno da je stanje zaštitne opreme nezadovoljavajuće i da je potrebno da se Povjerenstvo obratiti nadležnom Ministarstvu, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, nije poduzeto radi ostvarenja legitimnog cilja kojem opomena služi - upozorenje na skrivljeno ponašanje radnika i ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa, nego isključivo u namjeri ne poštivanja prava tužiteljice da kao predsjednica Povjerenstva supotpiše dopis i povrede dostojanstva tužiteljica kao radnice, a na što ukazuje slanje demantija po vršiteljici dužnosti ravnatelja tuženice Ministarstvu zdravstva i grupnog e-maila svim djelatnicima tuženice iz kojeg jasno proizlazi da se prozivanje odnosi na tužiteljicu kao predsjednicu Povjerenstva i sazivanje sastanka po vršiteljici dužnosti tuženice na kojima nije dala mogućnost tužiteljici očitovati se na prigovore i postupanje vršiteljice dužnosti ravnatelja tuženice, da se tužiteljicu prozivalo na sastancima, nakon čega se mijenjao i odnos drugih radnika tuženice prema tužiteljici iznošenjem negativnih stavova o tužiteljici i njezinom radu (postupanje vršiteljice dužnosti ravnatelja tuženice je bilo da se tužiteljicu diskreditira i marginalizira njezin rad), a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi pod točkom 3.2. obrazloženja žalbe da je prvostupanjski sud iskazanim stavom pod točkom 47. obrazloženja prvostupanjske presude neosnovano ušao u ovlasti i način organizacije te poslovanje tuženice jer da Povjerenstvo nema ovlaštenja u zastupanju bolnice i da nije postojao opravdani razlog za slanje dopisa Ministarstvu zdravstva - da je bolnica raspolagala svom opremom za suzbijanje COVIDA-19 pandemije.

19. Neobjektivno je, a time i neprihvatljivo opravdanje koje tuženice navodi pod točkom 3.3. obrazloženja žalbe, a koje se svodi da nitko od njezinih djelatnika, osim tužiteljice i bivšeg ravnatelja dr. sc. PJ, dr. med. nije tražio da se nastavne obveze između liječnika i fakulteta, definiraju kao službeno putovanje na teret tuženice.

19.1. To iz razloga što se tužiteljica (i bivši ravnatelj dr. sc. PJ, dr. med.) nije koristila pravom naloga za službeno putovanje u Osijek radi održavanja nastave na Medicinskom fakultetu zato da bi od tuženice naplatila troškove prijevoza i dnevnice (što kao nesporno proizlazi iz navoda tuženice), nego da bi opravdala svoju nenazočnost na poslu za dane održavanja nastave na Medicinskom fakultetu u Osijeku, na koje održavanje nastave se obvezala tuženica ne samo Sporazumom iz 2008., već i Sporazumom o suradnji od 7. srpnja 2017. prema kojem nastava, znanstveno istraživački rad i stručne djelatnosti zdravstvene zaštite čine jedinstven i nedjeljiv proces rada ostvariv zajedničkim aktivnostima i suradnjom Fakulteta i Bolnice (list 64. - 66.), a koje vrijeme nenazočnosti na poslu u bolnici bi se smatralo vremenom provedenim na radu, samo u smislu dužnosti tuženice da ispuni svoju obvezu koju ima prema tužiteljici ma temelju radnog odnosa.

20. Kako od svih članova Etičkog povjerenstva i Povjerenstva za lijekove, koji su nakon isteka mandata nastavali djelovati u tim povjerenstvima, jedino tužiteljici u 2020. godini nije produžen mandat (i dr. sc. GJ, članstvo u jednom od povjerenstava /obije suradnici smijenjenog ravnatelja/), a za što nije bilo stvarnih niti pravnih razloga (primjerice TJK je članica Etičkog povjerenstava od 2011. i još uvijek je članica neovisno što joj je istekao mandat), kao jedini objektivni zaključak ostaje kako ga je formirao i prvostupanjski sud da tuženica nije jednako postupala prema tužiteljici i ostalim članovima Povjerenstava i da motiv za takvo postupanje nije istek mandata tužiteljici, kako to pokušava prikazati tuženica, apostrofirajući da je tužiteljici mandat istekao 2019. kada je ravnatelj tuženice bio dr. sc. PJ, dr. med., a ne SJK, dr. med. kao vršiteljica dužnosti ravnatelja, već uznemiravanje i povreda dostojanstva tužiteljice, po neposredno nadređenim u organizacijskom i administrativnom smislu.

21. Dovođenjem u vezu sadržaja poziva tuženice od 5. lipnja 2020. upućenog tužiteljici da iznese obranu jer da je po uputi smijenjenog ravnatelja dr. sc. PJ, dr. med. bila neovlašteno raspoređivana u pripravnost i pisane obrane tužiteljice iznesene 10. lipnja 2020. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tuženica tim zakonom dopuštenim sredstvom koristila na šikanozan i diskriminatoran način, a koji zaključak se ne dovodi u dvojbu navodima žalbe pod točkom 3.5. obrazloženja da je u pitanju zakonsko ovlaštenje poslodavca iz odredbe članka 119. ZR-a, što nije sporno.

22. Pozivanje tuženice na pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu (bez navođenja točnog poslovnog broja), za koju drži da podržava njezine stavove iskazane u predmetnoj parnici samo zato što je u toj presudi konstatirana okolnost na koju je ukazivala tijekom predmetnog postupka - da je ravnatelj odnosno vršitelj dužnosti ravnatelja ovlaštena i odgovorna osoba bolnice, bez utjecaja je pravilnost i zakonitost pobijane presude pod stavcima I. i II. izreke, s obzirom da ovlaštenje ravnatelja / vršitelja dužnosti ravnatelja tuženice nije dvojbeno i da nisu iste stvarne (činjenične) osnove u predmetnom postupku i u postupku u kojem je donesena pravomoćna presuda (Pr-16418/2021).

23. Prema tome, kako različitost postupanja tuženice (njezinih zaposlenika koji su organizacijski i administrativno nadređeni tužiteljici) prema tužiteljici, nije utemeljena na razumnom, objektivnom i zakonskom cilju (nije poduzeta radi legitimnog cilja), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedeno materijalno pravo za odluke pod stavkom I. i II. izreke, kad je utvrdio da je tužiteljica uznemiravana i diskriminirana na radu kod tuženice i zabranio tuženici poduzimanje svih ili bilo kakvi daljnjih radnji kojima se tužiteljicu na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi uznemirava i diskriminira.

24. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze iznesen po strankama, dao je procjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku pod stavcima I. i II. izreke sa jasnim razlozima, nije dao važniju prednost tužiteljici, niti postupao proizvoljno, kako to pokušava prikazati tuženica.

25. Budući da tuženica ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima, već se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom III. i

IV. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

26. Trošak tuženice povodom predmetne žalbe pada na njen teret jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Tužiteljici nije priznat zahtijevani trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

28. Zaključno, ispitivanjem presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16418/2021-73 od 14. veljače 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović