Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-251/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tužene-protutužiteljice TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi bračne stečevine, te u pravnoj stvari tužene-protutužiteljice TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika NJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-222/2020-51 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća dana 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-222/2020-51 od 16. svibnja 2025. u dijelu pod toč. I izreke kojim se utvrđuje kako je tužiteljica TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] suvlasnica u 1/2 suvlasničkog dijela s osnove bračne stečevine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] – u površini 232 čhv, što je tuženik NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], N, [adresa] dužan priznati.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-222/2020-51 od 16. svibnja 2025 u dijelu pod toč. I izreke.
II. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob- 222/2020-51 od 16. svibnja 2025. u dijelu pod toč. I izreke kojim se traži da je isti tuženoj protutužiteljici dužan izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva, a što će u protivnom zamijeniti presuda, te rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-222/2020-51 od 16. svibnja 2025. u dijelu pod toč. II i IV izreke (odluka o troškovima postupka u dijelu pobijanom žalbom tužitelja- protutuženika) i u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom usvojen je zahtjev tužene-protutužiteljice na utvrđenje da je tužiteljica TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] suvlasnica u 1/2 suvlasničkog dijela s osnove bračne stečevine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] – u površini 232 čhv, što je tuženik NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], N, [adresa] dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ista presuda.
2. Rješenjem od istog dana odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ĐJ koji glasi: "Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja ĐJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svakoga u ½ dijela predstavlja preostali i otplaćeni dug sa osnove kredita:-kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj [broj kredita] broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10510,40 EUR-a i-kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] u iznosu od 110.717,25 kuna/14694,70 EUR-a." Pod II rješenja nalaže se tužitelju-protutuženiku ĐJ da tuženoj-protutužiteljici TJ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.575,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, pod III se u preostalom dijelu zahtjev tužene-protužiteljice TJ za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan a pod IV se odbija i zahtjev tužitelja-protutuženika ĐJ za naknadu troškova parničnog postupka odbija se kao neosnovan.
3. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj-protutuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti i potvrditi njome pobijanu odluku.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Pobijana odluka u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu utvrđenja suvlasništva sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
7. U žalbi se navodi kako se ovdje u početku radilo o dvije zasebne tužbe, te su obje stranke svojim tužbama tražile utvrđenje bračne stečevine. U braku da je tužitelj na svoje ime podigao kredit kod Addiko bank d.d. Zagreb te kao korisnik kredita zaključio Ugovor broj [broj kredita] broj partije: 0025373418, koji je nakon prestanka braka redovito otplaćivao i u periodu od prestanka bračne zajednice 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. otplatio je ukupan iznos od 24.707,27 kuna, a za isti kredit u periodu od 1. listopada 2015. do 18. kolovoza 2020. platio je ukupan iznos od 79.190,62 kuna, a isti je uložen u potrebe bračne zajednice radi izgradnje obiteljske kuće a ujedno je tužitelj podigao i kredit kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb te kao korisnik kredita zaključio Ugovor broj [broj kredita], koji je također nakon prestanka braka redovno otplaćivao i u periodu od prestanka bračne zajednice 1. prosinca 2013. do 10. svibnja 2019. čim je otplatio ukupan iznos od 110.717,25 kuna, a za isti kredit upisana je fiducija na navedenoj nekretnini pod brojem Z-1013/03 dana 25. svibnja 2003. Do podnošenja tužbe na ime dva kredita uloženih u kuću tužitelj-protutuženik je otplatio ukupan iznos od 189.907,87 kuna, te je tužena dužna priznati tužitelju ½ dijela plaćenih obroka navedenih kredita, što iznosi 94.953,93 kuna. Tužena-protutužiteljica u svom iskazu govori neistinu kako je ona radom u domaćinstvu na tovljenju svinja priskrbljivala novčana sredstva koja su bila dostatna za potrebe bračne zajednice i nije bilo nikakvih razloga za podizanje bilo kakvih kredita tako da tužitelj drži kako tužena ima pravo na ¼ dijela predmetne nekretnine, jer je osobno tužitelj-protutuženik nakon razvoda braka nastavio s plaćanjem stambenog kredita.
8. Konačno žalitelj tvrdi kako je tužena osporavala tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika zbog nedostatka pravnog interesa, navodeći da je on postavio samo deklaratorni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine, a ne i obveznopravni zahtjev radi isplate. Sud bespotrebno obrazlaže zastaru kao da je tužitelj-protutuženik postavio zahtjev za isplatu, te stoga navod kako tužitelj-protutuženik nije iskazao pravni interes budući da nije postavljen obveznopravni zahtjev za isplatu nije osnovan jer tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja bračne stečevine, a tužba tužitelja- protutuženika je pravno osnovana i dopuštena, tako da je svoje pravo tužitelj- protutuženik mogao i može ostvariti postavljanjem zahtjeva za isplatu ½ dijela dospjelih obveza po Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] aneksa tog ugovora kojeg je sklopio s Addiko bank d.d. te ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg je sklopio s Raiffeisenbank d.d. Zagreb. Sud je primjenom materijalne odredbe iz čl. 187. ZPP izveo pogrešan stav da zahtjev tužitelja- protutuženika treba odbaciti kao nedopušten.
9. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja međutim utvrđuje kako tužitelj ne spori je obiteljska kuća bračna stečevina njega i tužene-protutužiteljice a stavlja u prijeboj ½ dijela preostalog i otplaćenog duga s osnove kredita kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj [broj kredita] broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10510,40 EUR-a i kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] u iznosu od 110.717,25 kuna/14694,70 EUR-a.
10. Sud stoga pravilno primjenjuje čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje: ZBPO), jer je nekretninu koja je predmet ovog postupka tužitelj-protutuženik kupio 26. travnja 1996., a čl. 278. st. 2. ZBPO-a određuje kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) a različitoj od navedene u čl. 277. tog zakona je njegova posebna imovina. U smislu odredbe čl. 287. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine. Stoga temeljem provedenih dokaza pravilno sud utvrđuje udjele u bračnoj stečevini od ½ dijela.
11. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da bračnu stečevinu njega i tužene-protutužiteljice TJ, svakoga u ½ dijela predstavlja preostali i otplaćeni dug sa osnove kredita kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj [broj kredita] broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10510,40 EUR-a i kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] u iznosu od 110.717,25 kuna/14694,70 EUR-a. Sud pri tome ocjenjuje kako se prema čl. 187. ZPP deklaratorna može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, te stoga sud primjenjuje čl. 44. st. 1. ObZ-a, kojim je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Prema st 2. istog članka, ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. St 3. citiranog članka određuje pak da se smatra kako su bračni drugovi za obveze iz st. 1. tog članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili. tužitelj je dakle morao uz taj zahtjev postaviti i zahtjev za isplatu ½ dijela dospjelih obveza po Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] i aneksa tog ugovora kojeg je sklopio s Addiko bank d.d. te ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg je sklopio s Raiffeisenbank d.d. Zagreb.
12. No, sud pri tome utvrđuje kako je moguće tužitelj-protutuženik trenutkom plaćanja učinio isplatu za drugoga, pridržavajući pri tome pravo da naknadno tužbom (obveznopravnim zahtjevom) zatraži od tužene podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju), što da je ovdje izostalo, pa ne postoji niti pravni interes za ovakvu tužbu. Dakle, uslijed činjenice da tužitelj ovo svoje pravo nije konzumirao i nije postavio kondemnatorni zahtjev, sud pravilno utvrđuje kako je ovaj time izgubio pravni interes za podizanje kondemnatorne tužbe na isplatu, te je u tom smislu i Vrhovni sud RH u odluci Rev-756/15 utvrdio da ukoliko nije postavljen kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu, tada tužitelj nema niti interesa za deklarativnim zahtjevom kojim se utvrđuje takva tražbina. Naime, tužba na utvrđenje u smislu čl. 187. st. 2. ZPP ne može se podići ako tužitelj nema pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. Kada se ista pravna zaštita može ostvariti zahtjevom za činidbu (kondemnatornom tužbom) nije dopuštena i tužba na utvrđenje. Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje pozitivna je procesna pretpostavka u smislu čl. 288. st. 2. ZPP i kada ona ne postoji tužba se odbacuje kao nedopuštena. Konačno, u pogledu tumačenja suda prvog stupnja o prigovoru radi prijeboja valja reći kako je u isti moguće postaviti samo istovrsnu tražbinu – a ovdje tužena traži utvrđenje i priznanje vlasništva, dok bi tužitelj mogao tražiti isplatu, što svakako da nisu istovrsni zahtjevi. Dakle, rješenje o odbačaju ovog dijela zahtjeva stoga je valjalo potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.
13. Konačno, u pogledu zahtjeva za izdavanje tabularne isprave, valja reći kako među strankama nije zaključen kakav pravni posao, pa da bi tužitelj imao obvezu izdati temeljem istog tuženoj istu ispravu podobnu za upis vlasništva, te u tom pravcu sud prvog stupnja nije dao valjane razloge počinivši apsolutno bitnu povredu pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
14. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi u dijelu kojim se traži utvrđenje suvlasništva, te odlučiti kao u izreci ove odluke u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu.
15. U smislu čl. 369. st. 1. ZPP – budući da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno radi pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, odluku o zahtjevu radi izdavanja tabularne isprave valjalo je pak iz navedenih razloga ukinuti, a posljedično je temeljem čl. 166. ZPP i čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo ukinuti u odluku o troškovima postupka u dijelu kojim se pobija žalbom. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu shvaćanja izražena u ovoj odluci te će sukladno predloženim dokazima utvrditi navedene okolnosti, nakon čega će moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku u tom dijelu.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
