Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2694/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik u Našicama, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković i Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-349/2023-25 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-349/2023-25 od 12. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno da je ništetna odredba članka 2. i članka 3. Ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita broj: [broj kredita] od 02.03.2005. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Antuna Novačića u Orahovici dana 09.03.2005. godine po brojem: OV- 923/05 sklopljen između tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, Podružnica Orahovica, Kralja Zvonimira 5, kao pravni sljednik Slavonske banke d.d., kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak.

U točki II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime preplaćenog iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kunu), iznos od 609,74 eura /4.594,07 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 211,94 eura / 1.596,90 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

- 397,80 eura / 2.997,17 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 885,75 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U točki IV izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 307,80 eura. .

2. Protiv navedene presude pod točkama I, II i III izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 156,15 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u neodređenom iznosu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredba čl. 2. i čl. 3. tog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF

– švicarski franak, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta zbog navedenih ništetnih odredaba Ugovora o kreditu.

6. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Tuženik u žalbi ističe da tužitelj nije imao valjanih razloga za postavljenje stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. ZPP-a.

8. Odredbom čl. 186.b st. 2. ZPP-a je propisno da u sporovima u kojima se ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, tužitelj može postaviti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca čiju će visinu odrediti, između ostalog, tek nakon što se provede vještačenje. U konkretnom slučaju tužitelj nije mogao postaviti potpuno određeni tužbeni zahtjev prije provedenog vještačenja, slijedom čega su postojale pretpostavke za stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b st. 2. ZPP-a pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju upire žalitelj.

9. Nadalje, tuženik ističe kako je izrada nalaza i mišljenja isključivo po prijedlogu tužitelja, odnosno po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i tečaju.

10. S obzirom da su stranke predmetnog Ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u vrijeme sklapanja ugovora je iznosila 8,50%, na ugovorni odnos se treba primijeniti odredbu o kamati po stopi u visini od 8,50%, sve do trenutka dok na propisni način ne dođe do nadomještanja dijela ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope (tako i VSRH u odluci broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

11. Budući da tuženik nije uspostavio zakoniti mehanizam promjene kamatne stope tijekom cijelog ugovornog razdoblja, to nije bilo razloga ni pravnog temelja za određivanjem vještačenja koje bi bilo provedeno na način da vještak sačini izračun primjenom promjenjive kamatne stope koja je vrijedila za kunske kredite.

12. Netočni su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud neosnovano usvojio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku vrijednosti valutnog tečaja.

13. Naime, iz nalaza i mišljenje vještaka Dajane Vuković od 21. studenoga 2023. (list 619-632 spisa), osobito tablice na listu 627 spisa, je vidljivo da je sudska vještakinja izvršila uračunavanje uplaćenih iznosa u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog, zbog čega je izrazila negativnu razliku za razdoblje od 2005. -2009. godine, dok pozitivna razlika za tužiteljicu postoji za 2010. u iznosu od 211,94 eura i za 2011. u iznosu 397,80 eura.

14. Nadalje, tuženik u žalbi ističe kako Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom, odnosno nije utvrđeno da bi koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope za ugovaranje u valuti CHF pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 502.c ZPP-a.

14.1. Na opisani žalbeni navod valja odgovoriti kako slijedi.

14.2. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud u točki 10.2. obrazloženja, jednako kao i tuženik, izrazio shvaćanje da se pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesena u predmetu zaštite kolektivnih interesa potrošača, pokrenutom tužbom tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv više banaka, ne može izravno primijeniti u ovom predmetu jer pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek nije bila stranka u navedenom postupku.

14.3. No, prema mišljenju ovoga suda učinak pravomoćne presude donesene u predmetu zaštite kolektivnih interesa potrošača, proteže se i na ovaj spor, i to iz razloga što u trenutku kada je pokrenut kolektivni postupak za zaštitu potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria Bank d.d., a tuženik je pravni sljednik Hypo Alpe Adria Bank d.d., zbog čega se tužiteljica u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 u kojem je ovdje tuženik sudjelovao kao V. tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), a što je tužiteljica i učinila u tužbi podnesenoj u ovoj pravnoj stvari dana 16. svibnja 2023. (tako i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 275/22 od 1. ožujka 2022. i Gž-2579/22 od 13. rujna 2022.).

14.4. Pored toga, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza (iskaza svjedoka i tužiteljice) zaključio da prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu pravni prednik tuženika nije obavijestio tužiteljicu niti ju je u potpunosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču. Naime, predmetni Ugovoru o kreditu pravni prednik tuženika je samostalno sastavio, radi se o ugovoru koji je unaprijed napisan kao uniformirani obrazac. Takvi se ugovori, kako je to iskazao svjedok SI, nisu mogli mijenjati u odnosu na uvjete kreditiranja koje je određivala banka, mijenjala su se samo imena korisnika kredita, iznosi kredita i rokovi otplate, te stoga nema nikakve sumnje da tužiteljica kao korisnica kredita nije imala nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj spornih odredbi o valutnoj klauzulu, a kojim odredbama joj je kao potrošaču nametnuta obveza koju ona u vrijeme zaključenja ugovora objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu. Ugovaranje takvih odredbi suprotno je temeljnim načelima ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrane zlouporabe prava. Ovakav zaključak suda sukladan je zaključku Vrhovnog suda RH izražen u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, prema kojem su banke, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih „proizvoda“, dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

14.5. Iz naprijed navedenih razloga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je u konkretnom slučaju pravni prednik tuženika postupio je suprotno načelu savjesnosti i poštenja izraženom u čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03), što sporne ugovorne odredbe, u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzulom u CHF, čini nepoštenim i stoga ništetnim u skladu s čl. 87. ZZP/03.

15. Žalitelj također osporava pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela tog suda od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17. S obzirom na to da je najstarija utužena tražbina dospjela 1. siječnja 2011., do trenutka prekida zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa 4. travnja 2012. nije istekao petogodišnji zastarni rok. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 16. svibnja 2023., to nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) računajući od trenutka kada je zastara za valutnu klauzulu ponovno počela teći dana 14. lipnja 2018., a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

18. Tuženik osporava prvostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zateznih kamata.

18.1. Odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18.2. U ovom slučaju je utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

19. Slijedom naprijed iznesenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari.

20. U odnosu na odluku o troškovima postupka, žalitelj je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio trošak primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura jer tuženik smatra da se nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) ima primjenjivati samo na radnje poduzete nakon stupanja na snagu te Tarife jer bi njezina retroaktivna primjena bila suprotna pozitivnim propisima.

21. Odredbom Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

21.1. S obzirom da je u vrijeme donošenja pobijane presude 5. rujna 2024. bila na snazi odredba kojom je propisana vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbom Tbr. 52. t. 3. Tarife odlučio o troškovima postupka primjenom boda upravo u visini od 2,00 eura.

21.2. Ovdje valja dodati da je punomoćnik tuženika, iako u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju parnični trošak primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura, u svom troškovniku predanom na ročištu dana 5. ožujka 2024. (list 655 spisa) zatražio trošak za sve radnje poduzete u ovoj parnici upravo u vrijednosti boda od 2,00 eura, očito smatrajući da bi mu pripadao trošak obračunat po toj vrijednosti boda (po kojoj je sud prvog stupnja priznao trošak tužitelju) i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife iz 2023. dana 25 studenoga 2023. (odgovor na tužbu od 4. srpnja 2023, podnesak od 28. rujna 2023. i ročište održano 10. listopada 2023.).

22. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno obračunao visinu parničnih troškova tužitelju primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura, valjalo je odbiti žalbu tuženika i u tom dijelu.

23. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

24. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

25. Na kraju, radi budućeg postupanja, sudu prvog stupnja se skreće pozornost za odredbu čl. 338. st. 4. ZPP-a u kojoj je propisano da će u obrazloženju sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud iznio tuženikove navode iz odgovora na tužbu na 9 (devet) stranica (str. 5-13 presude), što nedvojbeno nije sumarno izlaganje navoda stranke te je protivno citiranoj zakonskoj odredbi.

U Zagrebu 2. rujna 2025

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac