Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-1003/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, Strossmayerova 2, protiv tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju članovi uprave, a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1514/2019-33 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika ABC, [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1514/2019-33 od 25. listopada 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja ZĐ za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br.396- 263/2007 od 14.12.2007.g. solemniziran po Javnom bilježniku, Broj: OV-2165/07 od 18.12.2007./ sklopljenog između tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], ..., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sa svim izmjenama i dopunama tih ugovornih odredbi koje su donesene za vrijeme trajanja tražbine banke.
II. Nalaže se tuženiku ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.468,29 EUR (slovima:tisućučetiristošezdesetosameuraidvadesetdevetcenti), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007 godine, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama i to od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa kako slijedi:
na iznos od 3,53 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 3,41 € od 1.5.2008 do isplate,
na iznos od 3,34 € od 1.6.2008 do isplate,
na iznos od 3,29 € od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 3,22 € od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 3,17 € od 1.9.2008 do isplate,
na iznos od 3,16 € od 1.10.2008 do isplate,
na iznos od 3,41 € od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 3,16 € od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 4,26 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 4,35 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 4,34 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 4,18 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 5,81 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 5,58 € od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 5,52 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 5,37 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 5,29 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 5,18 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 5,03 € od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 5,00 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 4,95 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 4,90 € od 1.2.2010 do isplate,
na iznos od 4,80 € od 1.3.2010 do isplate,
na iznos od 4,78 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 4,65 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 4,58 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 4,61 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 4,49 € od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 4,59 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 4,39 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 4,19 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 4,18 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 4,23 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 3,99 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 3,91 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 3,71 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 3,56 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 3,58 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 3,52 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 3,51 € od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 3,62 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 2,98 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 2,80 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 2,62 € od 1.12.2011 do isplate,
na iznos od 2,46 € od 1.1.2012 do isplate,
na iznos od 2,34 € od 3.2.2012 do isplate,
na iznos od 2,16 € od 1.3.2012 do isplate,
na iznos od 1,94 € od 1.4.2012 do isplate,
na iznos od 1,77 € od 1.5.2012 do isplate,
na iznos od 1,60 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 1,40 € od 1.7.2012 do isplate,
na iznos od 1,20 € od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 1,00 € od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 0,79 € od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 0,60 € od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 0,42 € od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 0,21 € od 1.1.2013 do isplate,
204,63 EUR
i
na iznos od 3,68 € od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 2,38 € od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 4,54 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 2,40 € od 1.5.2008 do isplate,
na iznos od 1,76 € od 1.6.2008 do isplate,
na iznos od 1,57 € od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 0,78 € od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 0,83 € od 1.9.2008 do isplate,
na iznos od 1,75 € od 1.10.2008 do isplate,
na iznos od 10,15 € od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 4,69 € od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 7,45 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 11,04 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 12,28 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 10,47 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 10,61 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 8,58 € od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 9,15 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 8,25 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 8,72 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 8,59 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 7,65 € od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 9,20 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 10,48 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 11,49 € od 1.2.2010 do isplate,
na iznos od 11,78 € od 1.3.2010 do isplate,
na iznos od 13,94 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 13,53 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 14,70 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 18,30 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 18,38 € od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 23,87 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 22,41 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 20,84 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 24,03 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 29,20 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 26,78 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 28,62 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 27,40 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 27,42 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 33,35 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 36,66 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 42,86 € od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 54,15 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 36,00 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 35,14 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 35,40 € od 1.12.2011 do isplate,
na iznos od 36,15 € od 1.1.2012 do isplate,
na iznos od 39,20 € od 3.2.2012 do isplate,
na iznos od 39,32 € od 1.3.2012 do isplate,
na iznos od 38,08 € od 1.4.2012 do isplate,
na iznos od 38,97 € od 1.5.2012 do isplate,
na iznos od 39,65 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 39,36 € od 1.7.2012 do isplate,
na iznos od 39,01 € od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 38,44 € od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 36,51 € od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 37,51 € od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 39,13 € od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 39,08 € od 1.1.2013 do isplate,
1.263,66 EUR
III. Nalaže se tuženiku ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 1,5 % na iznos kredita što čini iznos od 69,15 EUR (slovima:šezdesetdeveteuraipetnaestcenti), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi za obradu kredita ima vratiti tužitelju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počevši od 20.12.2007. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje čl.29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.284,90 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. ".
2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da pobijana presuda proturječi sama sebi jer je isti sud u obrazloženju naveo da tuženik nije na transparentan način tužitelju objasnio značajke valutne klauzule CHF i da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužitelja o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu, iako je odbio provesti predložene dokaze saslušanjem javnog bilježnika koji je predmetni ugovor o kreditu solemnizirao, kao i da nije obrazloženo zašto je odbijen prigovor tuženika u odnosu na zastaru i tijek zateznih kamata. Smatra da je dopuštena objektivna preinaka tužbe protivno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku u odnosu na odredbu o naknadi za obradu kredita. Tuženik, nadalje, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku jer da nije obrazložio zbog čega je odbio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a imajući u vidu da vještak saslušanjem nije otklonio istaknute prigovore. Tuženik, također, smatra da je nalazom i mišljenjem vještaka, koji je izrađen isključivo po prijedlogu tužitelja, odnosno po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i tečaju, a ne po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kunske kredite koje su važile u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ostvarena dvostruka korist tužitelja na štetu tuženika. Tuženik žalbenim navodima osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja.
2.1. Osim toga, tuženik navodi da je tužitelj samostalno odlučio da je za njega najprihvatljivija odluka sklopiti ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF bile jasne, lako uočljive i razumljive te da su sva prava tužitelja kao potrošača bila poštovana u cijelosti na način da je tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu upoznao tužitelja sa svim mogućnostima kreditiranja, kao i da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu postupao u skladu s odredbama Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama, a da je valutna klauzula u ugovorima o kreditu bila dopuštena sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pa da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i to osobito iz razloga što u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije. U odnosu na dosuđene zatezne kamate tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da bi sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a zatezne kamate trebale početi teći od dana podnošenja tužbe. Prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo je dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita, s kojom je tužitelj bio upoznat prije sklapanja ugovora i na koju je pristao. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka navodeći prije svega da je prvostupanjski sud propustio presudom odbiti njegov zahtjev za naknadom parničnog troška kao da isti zahtjev nije niti podnio jer je izradio i predao troškovnik na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Tvrdi da tužitelju nije trebalo priznati trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada su za sve radnje primjenjivane Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2023. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika predlažući da se žalba odbije i u cijelosti potvrdi presuda te tuženika obveže na naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik prigovara da je prvostupanjski sud dopustio objektivnu preinaku tužbe protivno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.). Iz spisa proizlazi da je tužitelj, nakon što je tuženik dao odgovor na tužbu, podneskom od 3. veljače 2022. preinačio tužbu ističući i (novi) zahtjev za isplatu zbog ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi za obradu kredita, pa kako je ta preinaka učinjena prije zaključenja prethodnog postupka, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP, na koju upire žalba tuženika.
5.1. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, budući da je tuženiku tijekom postupka dana mogućnost da raspravlja pred sudom, s tim da prijedlog za saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio, jer je sudska praksa najviših sudova u Republici Hrvatskoj zauzela pravno stajalište da saslušanje javnog bilježnika u ovoj vrsti sporova nije potrebno za postupak, dok je tuženik odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka NĐ, kojega je ranije predložio na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama ugovora o kreditu. Presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, valutna klauzula u CHF i ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi za obradu kredita te zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti tih odredaba.
7. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika ..., Zagreb, kao kreditora, zaključen 14. prosinca 2007. Ugovor o kreditu broj 396-263/2007 za kupovinu novog motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 7.923,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora s početnom kamatnom stopom od 5,60 % godišnje, koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 151,71 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i uz rok otplate od 60 mjeseci.
- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
8. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), tako da se prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke pravilno pozvao na odredbe članka 502. c ZPP. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.
8.1. U tom smislu ovaj sud naglašava i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju imao u vidu zaključke Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesene u navedenom predmetu te je izveo dokaze predložene po tužitelju, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svog zaposlenika kao svjedoka na okolnost informiranja tužitelja o rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba. Prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika sud je pravilno odbio. Naime, javni bilježnik nema saznanja o tome je li u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu prednik tuženika dao odgovarajuće obavijesti tužitelju kao potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba s obzirom na to da nije bio prisutan u tom postupku prilikom pregovaranja o uvjetima kreditiranja nego je bio prisutan samo prilikom potpisivanja i solemnizacije istog ugovora.
10. Cijeneći iskaz tužitelja sud utvrđuje da je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju motornog vozila, a Autokuća Citroen mu je ponudila samo kredit u CHF i uputila ga u banku u kojoj su tvrdili da je to najpovoljnija opcija na što je pristao, dakle da ga nitko prilikom zaključivanja ugovora nije obavijestio o rizicima vezanim uz promjenjivu kamatnu stopu i rast tečaja švicarskog franka nego da mu je taj kredit ponuđen kao najpovoljniji, tako da iz tog iskaza proizlazi da o pojedinim ugovornim odredbama nije bilo nikakvih pregovora.
11. Imajući u vidu da iz iskaza tužitelja proizlazi da prednik tuženika tužitelja prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije upozorio na odredbe o rizičnosti valute CHF, niti je tužitelj imao mogućnost stvarno utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu jer je ugovor o kreditu čekao već unaprijed pripremljen s obzirom da se radi o tipskom ugovoru, odnosno da mu je ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji, a da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima promjenjive kamatne stope i fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu te da tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF , i po ocjeni ovog suda, navedene ugovorne odredbe su ništetne, tako da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO).
12. Na okolnost osporene visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Tomislavu Prpiću čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i na temelju raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda, a očitovanjem vještaka otklonjene su sve eventualne nejasnoće. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je na ime više plaćene kamate u odnosu na početnu kamatnu stopu platio iznos od 204,63 eura, a na ime razlike tečaja u odnosu na početni tečaj je više platio iznos od 1.263,66 eura.
13. U odnosu na prigovor tuženika da negativne tečajne razlike nisu zabilježene, vještak je pojasnio da je kredit plasiran uz tečaj od 4,384 kn za 1 CHF te da je u periodu otplate bio isključivo viši od početnog tako da negativne tečajne razlike nisu ni mogle biti zabilježene.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu čl. 1115. ZOO tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta, jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja tih iznosa.
15. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
15.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova za zahtjeve zbog ništetnosti promjenjive kamatne stope od 13. lipnja 2014., a za zahtjeve zbog ništetnosti valutne klauzule od pravomoćnog okončanja spora po kolektivnoj tužbi 15. lipnja 2018. S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena 6. lipnja 2019., jasno je da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZPP, tako da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
16. Zbog svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražena isplata iznosa od 1.468,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te kada je odlučio kao u toč. II. izreke pobijane presude.
17. Također, u skladu sa pravnim stajalištem zauzetim na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa građanskim odjelima županijskih sudova od 5. studenoga 2020. po kojem ugovorna odredba u ugovoru o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu zbog prijevremene otplate kredita, a analogno tome i na naknadu za obradu kredita, u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), može biti utvrđena ništetnom ako se o istoj nije pregovaralo.
17.1. Budući je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ni o jednoj ugovornoj odredbi nije imao mogućnost pregovaranja, da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi tipskog ugovora, u kojoj nije jasno navedeno od čega se sastoje jednokratni troškovi obrade kredita od 1,5 % od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih razloga je ugovorena ulazna naknada ništetna ugovorna odredba. Stoga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio i taj dio tužbenog zahtjeva te tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 69,15 eura (1,5 % od iznosa kredita) s pripadajućim kamatama od 20. prosinca 2007. do isplate, a ovaj sud utvrđuje da je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
18. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o troškovima postupka na temelju čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, priznajući tužitelju i trošak za pristup ročištu za objavu presude od 100 bodova, što je sukladno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2023. u kojem je na postavljeno pitanje odgovoreno: "Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.".
19. Zbog svega iznesenog trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.
20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke.
U Zadru 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov
