Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-347/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hep-toplinarstvo d.o.o, Miševečka 15 a, Zagreb, OIB:15907062900, kojeg zastupa punomoćnica Ana-Mariji Kajić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Petrić & Kajić u Zagrebu, protiv tuženice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv- 3565/2024-10 od 25. ožujka 2025., 02. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-3565/2024-10 od 25. ožujka 2025. se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu se naknade troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreb od 27. studenoga 2009. poslovni broj: Ovrv-8089/09 u dijelu u kojem je naloženo tuženici ČN isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 14,46 eura te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreb od 27. studenoga 2009. poslovni broj: Ovrv-8089/09 u dijelu u koje je naloženo tuženici ČN isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 53,67 eura te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan."
2. Tužitelj je izjavio žalbu navodeći da je podnosi protiv gore navedene presude, a u žalbenim navodima ističe kako se (cit.) "U obrazloženju pobijanog dijela Presude (se) kao razlog donošenja pobijanog dijela presude navodi da je sud predmetnu odluku donio obzirom…", iz čega bi proizlazilo da se presuda ne pobija u cijelosti. Kako nije izrijekom navedeno u kojem dijelu tužitelj presudu pobija, to je ovaj sud o žalbi odlučivao ispitujući presudu u cijelosti.
2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je navedena presuda činjenično i pravno neosnovana, da je sud pri donošenju predmetne presude pogrešno primijenio materijalno pravo te da je učinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji njegovu žalbu i preinači presudu odnosno ukine ju i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Parnica je započela nakon što je prednica tuženice podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojom je prednici tuženice bilo naloženo platiti tužitelju 53,67 eura s osnove isporučene toplinske energije za stambeni prostor u [adresa], za razdoblje od svibnja do rujna 2009. godine, s pripadajućim zateznim kamatama, te troškove ovrhe.
5.1. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi prednica tuženice je osporila potraživanje tužitelja jer da je isto platila prije nego joj je rješenje o ovrsi dostavljeno, što je tužitelj i priznao podneskom od 21. svibnja 2010., ali je naveo da je plaćanje izvršeno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu pa je ustrajao u plaćanju zateznih kamata u iznosu od 23,46 kune (3,11 eura) te troškova ovršnog postupka u iznosu od 479,70 kuna (63,67 eura), zajedno sa zateznim kamatama.
6. Povodom prigovora prednice tuženice rješenje o ovrsi bilo je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a nakon što je postupak prekinut zbog smrti prvotne ovršenice, postupak je nastavljen u odnosu na njezinu pravnu sljednicu, sadašnju tuženicu.
7. Tužitelj je podneskom tražio da sud donese presudu kojom će na snazi održati platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određen ovršni trošak od 37,22 eura zajedno sa zateznim kamatama od 27.11.2009. (kada je doneseno rješenje o ovrsi, opaska drugostupanjskog suda), te da se naloži tuženici da na ime obračunate zatezne kamate isplati tužitelju 14,46 eura, te da mu tuženica nadoknadi troškove parničnog postupka.
8. Tuženica je podneskom od 12. veljače 2025. obavijestila sud da je uplatila tužitelju 37,22 eura na ime troškova ovršnog postupka, te 14,46 eura na ime obračunate zatezne kamate, a tužitelj se na to očitovao navodeći da nije riječ o uplati ovopredmetnog potraživanja jer je navedena šifra kupca različita od one na koju se utužena tražbina odnosi.
9. Prvostupanjski je sud potom donio predmetnu presudu kojom je u točki I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 14,46 eura, što je tražbina za koju tužitelj tvrdi da predstavlja obračunate zatezne kamate, a ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je naloženo plaćanje 53,67 eura, što je bilo glavno potraživanje tužitelja iz rješenja o ovrsi, te u tom dijelu utvrdio da se tužba smatra povučenom (točka II. izreke prvostupanjske presude).
10. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio tako da je odbio zahtjev tužitelja da mu se naknade troškovi (točka III. izreke).
11. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tuženica uplatom od 11. veljače 2025. izvršila plaćanje onoga što je tužitelj od nje tražio budući je u opisu plaćanja navela "plaćanje 37,22 + 14,46 po Povrv-3565/2024 – troškovi ovršnog postupka".
11.1. Prvostupanjski je sud utvrdio da je uplatama od 16. prosinca 2009. i 11. veljače 2025. tužitelju uplaćeno i više nego je iznosila njegova tražbina, a uplata troškova ovršnog postupka izvršena je i prije dospijeća troškova za naplatu, jer bi predmetni trošak dospio na naplatu tek donošenjem presude kojom bi se odlučilo o troškovima parničnog postupka, u koje spadaju i troškovi ovršnog postupka (što je sukladno Zaključku br.3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017.), pa kako unatoč činjenici da je tužitelju plaćeno sve na što je imao pravo, on tužbu nije povukao, već je ustrajao u zahtjevu, to je njegov zahtjev za isplatom odbijen, kao i zahtjev da mu se naknade troškovi postupka.
12. U ovom slučaju, sukladno članku 458. stavak 1. ZPP-a, radi se o sporu male vrijednosti jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi svotu od 1320 eura (ranije 10.000,00 kuna).
12.1. Prema članku 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz točke 3. navedenog članka i stavka, a odredba članka 370. ZPP-a se ne primjenjuje .
12.2. Dakle presuda se u ovom slučaju ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i povreda parničnog postupka u vezi s člankom 354. stavak 1. ZPP-a.
13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa dakle ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer se pobijana presuda može ispitati, u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama i nema nikakvih kontradiktornosti.
14. Prvostupanjski je sud potpuno osnovano zaključio da tužitelj nije postupio u skladu s člankom 10. stavak 1. (a ne 2.) ZPP-a, s obzirom na činjenicu da je predmet postupka bilo pitanje održava li se ili ne platni nalog kojim je tuženici naloženo platiti 404,35 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate, da je tuženica (prednica) platila glavnicu, pa je tužitelj uglavničio iznos kamata koje su na tu glavnicu tekle od dospijeća do nespornog dana plaćanja, da je tuženica i to platila, čime je dakle namirila cjelokupnu tražbinu tužitelja iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.
14.1. Ovršni troškovi, kada povodom prigovora protiv platnog naloga dođe do parničnog postupka, kao što je to bilo u ovom slučaju, postaju dio troškova parničnog postupka i dospijevaju na naplatu nakon što se o njima donese odluka. Kako je tuženica tužitelju platila i troškove nastale tijekom ovršnog postupka i prije nego je o njima sud donio odluku (u parnici), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da na njih nije mogla teći kamata i da tužitelj nije mogao uračunavati plaćanja kao da je na njih kamata tekla od dana donošenja rješenja o ovrsi, kada su troškovi ovrhe tužitelju, tada ovrhovoditelju, odmjereni.
15. Neosnovani su žalbeni navodi koji drugačije tumače pravo od onog kako ga je, potpuno pravilno, tumačio prvostupanjski sud, a praksa drugih sudova, koja se uz to ne odnosi na istu činjeničnopravnu situaciju, ne vezuje ovaj sud.
16. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao u točki II izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 02. srpnja 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
