REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-242/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, protiv ovršenika ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Brziću, odvjetniku u Zadru, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1493/2023-21 od 3. ožujka 2025., 23. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1493/2023-21 od 3. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je žalba nakon proteka roka ovršenika ZM od 18. prosinca 2024. godine, izjavljena protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-1496/2023 od 20. prosinca 2023. godine.

2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da rješenje ne sadrži činjenice iz kojih bi se izveo zaključak da je ovršenik za žalbene razloge koje je naveo u svojoj žalbi znao i u vrijeme ulaganja žalbe na rješenje o ovrsi od 16. siječnja 2024.; da taj zaključak ne proizlazi iz stanja spisa, da u ranijoj žalbi na rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-1493/2023 od 20. prosinca 2023. nije mogao istaknuti razloge da bi predmetna tražbina prestala upravo iz razloga što je sam ovrhovoditelj u podnesku od 12. prosinca 2024. naveo da je brisovno očitovanje izdao ovršeniku samo radi ustupa svog mjesta u redu prvenstva vjerovniku LM, a koji vjerovnik će se u ovom ovršnom postupku namiriti prije ovrhovoditelja; da ti navodi predstavljaju novu činjenicu i razloge iz članka 53. st. 1. Ovršnog zakona jer je ta činjenica nastala u vrijeme kada ju ovršenik nije mogao isticati nakon sastavljanja javnobilježničke isprave, odnosno Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. srpnja 2022., broj OV-11389/2022, a do sada ovrhovoditelj je osporavao da bi predmetna tražbina iz predmetnog Ugovora o zajmu od 29. srpnja 2022. broj OV-11389/2022 prestala. Ističe i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, čl. 50. st. 1. t. 7. OZ te da je ovrhovoditelj dana 16. studenog 2022. izbrisao založno pravo upisano pod brojem Z-34508/2022 (temeljem Ugovora o zajmu broj OV- 11389/2022) kako bi ustupio svoje mjesto u prvenstvenom redu vjerovniku LM koja je istoga dana upisala založno pravo pod brojem Z-34512/2022, pa je zatim, u odnosu na istu tu tražbinu ovrhovoditelj sklopio s ovršenikom novi Ugovor o zajmu broj OV-16945/2022 od 16. studenog 2022. i temeljem njega upisao založno pravo pod brojem Z-34515/2022 na predmetnoj nekretnini na kojoj je pokrenuta ovrha. Stoga, da su potraživanja iz Ugovora o od 29. srpnja 2022. i iz Ugovora o zajmu od 16. studenog 2022. u stvari jedno te isto potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, te je sklapanjem Ugovora o zajmu od 16. studenog 2022. u potpunosti prestao proizvoditi pravne učinke Ugovor o zajmu od 29. srpnja 2022. Predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da „nove“ činjenice koje ovršenik sada iznosi u izvanrednoj žalbi su ovršeniku bile poznate unutar žalbenog roka te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih te navode nije pravovremeno iznio u svojoj žalbi od 16. siječnja 2024.; da nije istaknuo razloge koji opravdavaju neisticanje novih činjenica pravovremeno u žalbi od 16. siječnja 2024., niti je u tom pravcu iznosio dokazne prijedloge, pa je žalba nedopuštena; da nije dokazao postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7, 9. i 10. OZ.; da je već podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj iznosi iste činjenice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim je rješenjem sud prvog stupnja odbacio žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi od 20. prosinca 2023. nakon proteka roka smatrajući da je ovršenik činjenice koje navodi u žalbi nakon proteka roka znao i u vrijeme ulaganja žalbe na rješenje o ovrsi, ali ih nije iznosio u toj žalbi (žalbi od 16. siječnja 2024), da u žalbi od 18. prosinca 2024. navodi da je tražbina iz Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini prestala, a što da proizlazi iz podneska ovrhovoditelja od 12. prosinca 2024. u kojem da je sam ovrhovoditelj priznao tu činjenicu te je izbrisao založno pravo upisano pod brojem Z- 34508/2022 (temeljem Ugovora o zajmu broj OV-11389/2022) kako bi ustupio svoje mjesto u prvenstvenom redu vjerovniku LM koja je istoga dana upisala založno pravo pod brojem Z-34512/2022, a zatim ovrhovoditelj u odnosu na istu tu tražbinu sklopio s ovršenikom novi Ugovor o zajmu broj OV-16945/2022 od 16. studenog 2022. i temeljem njega upisao založno pravo pod brojem Z-34515/2022 na predmetnoj nekretnini na kojoj je pokrenuta ovrha. Odluku temelji na odredbi čl. 53. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20,114/22,6/24 – dalje OZ).

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22 155/23 – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno bitno činjenično stanje, a pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka je razumljiva, rješenje sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni.

7. Iz predmetnog spisa proizlazi slijedeće:

- da je ovrhovoditelj prijedlogom od 18. prosinca 2023. na temelju ovršne isprave, javnobilježničkog akta Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. srpnja 2022. broj OV- 11389/2022 s potvrdom ovršnosti od 23. studenog 2023.g., zatražio ovrhu na nekretnini ovršenika (kč. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađeno zemljište i dvorište površine 208 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 350.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2023.

- da je 20. prosinca 2023. doneseno rješenje o ovrsi; da je na isto ovršenik uložio žalbu te je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-221/2024-2 od 2. listopada 2024.

- da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1493/2023-13 od 11. studenog 2024. ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. i 10. OZ, odnosno jer je žalbu protiv rješenja o ovrsi podnio i iz razloga što da je dio duga plaćen

- da je na ročištu 9. prosinca 2024. ovršenik izvijestio sud da je postupio po zaključku suda te podnio tužbu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom

- da je u toj tužbi naveo da je ovdje predmetna tražbina prestala jer da je predmetni Ugovor, ovdje ovršna isprava, stavljen izvan snage sklapanjem novog Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj OV-16945/2022 od 16. studenog 2022.

8. Iz toga slijedi, kako pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, da kako je Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama OV-16945/2022 od 16. studenog 2022. sklopljen između ovdje ovrhovoditelja kao zajmodavca i ovršenika kao zajmoprimca, činjenicu da je tražbina iz ovršne isprave prestala ovršenik je mogao isticati u žalbi od 16. siječnja 2024. podnesenoj na rješenje o ovrsi od 20. prosinca 2023.

9. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Stavkom 3. propisano je da ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi. Stavkom 4. propisano je da ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu.

10. U konkretnom slučaju, kako je dakle Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava sklopljen između ovrhovoditelja kao zajmodavca i ovršenika kao zajmoprimca dana 16. studenog 2022., a sklapanjem istoga je prema sada tvrdnji ovršenika prestala tražbina iz Ugovora o zajmu koji je ovršna isprava u predmetnom ovršnom postupku, to je nedvojbeno da je tu činjenicu ovršenik znao i mogao iznijeti već u vrijeme podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi, a koja je žalba podnesena 16. siječnja 2024.

11. Sve i da u podnesku od 12. prosinca 2024. ovrhovoditelj potvrđuje te navode o prestanku tražbine (što isti ne čini već navodi da su neosnovani navodi ovršenika da bi predmetna tražbina prestala), to nije nova činjenica koju ranije ovršenik ne bi mogao istaknuti, kada je i sam bio sudionik sklapanja Ugovora o zajmu od 16. studenog 2022. osnovnom kojeg je navodno prestala i predmetna tražbina.

12. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja izveo zaključak da je ovršenik činjenice koje navodi u žalbi nakon proteka roka znao i u vrijeme podnošenja žalbe na rješenje o ovrsi, ali ih nije iznosio u toj žalbi podnesenoj 16. siječnja 2024.

13. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje probija, a ni razlozi na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu ovršenika temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Puli 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus