REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2283/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Željke Zrilić Ježek i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darie Silov i Ivana Milina iz Šibenika, Stjepana Radića 31/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2671/2023-4 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2671/2023-4 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2671/2023-4 od 7. siječnja 2025. u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/50, urbroj: 513-04-23-2 od 18. rujna 2023., rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, klasa:
UP/I-416-02/2022-06/5, urbroj: 513-07-15/2023-02 od 11. veljače 2023. i da sud utvrdi nastup apsolutne zastare prava na naplatu duga poreza na promet nekretnina utvrđenog rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, klasa: UP/I-410-20/15-01/6242, urbroj: 513-07-15-01/2021-05 od 20. travnja 2021. Točkom II. izrekom presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 18. rujna 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Porezne uprave od 11. veljače 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu duga poreza na promet nekretnina.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da se bitna povreda pravila upravnog spora očituje u povredi članka 66. stavak 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer pažljiva analiza obrazloženja presude nužno dovodi do zaključka da u njoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje tužiteljica nalazi u osporavanju nastanka porezne obveze kod sklapanja pravnog posla – ugovora o zamjeni nekretnina. Smatra da u suštini stvarnog prometa nekretnine nije ni bilo, a da bi trebala nastati porezna obveza u smislu plaćanja poreza na promet nekretnina u visini od 5% vrijednosti ustupljene nekretnine, a kako to proizlazi iz osporenog poreznog rješenja. Tužiteljica kao bitno naglašava da porezna obveza nije nastala donošenjem prijepornog rješenja tijela Porezne uprave od 20. travnja 2021., koje rješenje nije konstitutivno i ne uspostavlja poreznu obvezu nego je deklaratorno i tim rješenjem se samo potvrđuje postojanje porezne obveze i obračunava iznos poreza na poreznu osnovicu, a u rješenju je jasno naznačeno od kada je i temeljem kojeg pravnog posla porezna obveza nastala. Poziva se na odredbe članka 16. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16., 116/18. – dalje u tekstu: Zakon/16), odnosno članka 14. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 153/02., 22/11., 143/14. – dalje u tekstu: Zakon/97), a iz kojih proizlazi da porezna obveza nastaje u trenutku nastanka porezne obveze, a što je konkretno u trenutku sklapanja ugovora o zamjeni i ustupanju nekretnina od 3. kolovoza 2015. Sukladno navedenim odredbama, smatra kako treba objektivno i pravilno tumačiti početak zastare naplate duga sukladno odredbama Općeg poreznog zakona pa početak zastare treba početi računati nakon isteka te 2015. godine, odnosno zastara pravno počinje teći od 1. siječnja 2016. Navodi da je prijeporno pravno pitanje je li porezna obveza za plaćanje poreza na promet nekretnina nastala sukladno odredbama članka 16. stavak 1. Zakona/16. odnosno članka 14. stavak 1. Zakona/97. prema kojim odredbama je porezna obveza za tužiteljicu nastala danom sklapanja ugovora o zamjeni i ustupanju nekretnina od 3. kolovoza 2015. ili je pak porezna obveza nastala utvrđenjem nadležnog tijela tuženika odnosno danom donošenja rješenja o deklaratornom utvrđenju porezne obveze od 20. travnja 2021. odnosno nastupom izvršnosti istog rješenja 17. prosinca 2021. Nadalje tužiteljica osporava i da bi porezna obveza bila određena pravilnom primjenom zakonskih odredbi jer smatra da je trebalo utvrditi porez na promet nekretnina po stopi od 3% obveznom primjenom odredbe članka 12. Zakona/16., a koji Zakon je bio na snazi danom donošenja prvostupanjskog rješenja tuženika. Slijedom navedenog, jasno je da su na štetu tužiteljice grubo povrijeđene odredbe zakonskih propisa i to kod utvrđivanja pravnog osnova kada je u konkretnom slučaju porezna obveza nastala, od kada počinje teći zastara i kada je apsolutna zastara za mogućnost naplate duga nastupila. Stoga predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti u korist tužiteljice podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici kao poreznom obvezniku obveza poreza na promet nekretnina utvrđena prvostupanjskim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Šibenik, klasa: UP/I-410-20/15-001/6242, urbroj: 513-007-15-01/2021-05 od 20. travnja 2021. Na naznačeno rješenje tužiteljica je uložila žalbu koja je odbijena rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21-01/922, urbroj: 513-04-21/2 od 2. prosinca 2021., a koje je uručeno punomoćniku tužiteljice 17. prosinca 2021. Dakle, rješenje o utvrđenoj poreznoj obvezi postalo je izvršno 17. prosinca 2021., a koje činjenice tužiteljica niti ne osporava.
8. Tužiteljica je zahtjev za otpis poreznog duga iz evidencije zbog apsolutne zastare prava poreznog tijela na naplatu duga podnijela 18. siječnja 2021.
9. Člankom 133. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) propisano je da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno.
Stavkom 2. ovog članka ZUP-a propisano je da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.
10. Člankom 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Stavkom 4. ovog članka OPZ-a propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
11. Slijedom citiranih odredbi zakona, a prema neprijeporno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno je prvostupanjski sud u osporavanoj presudi utvrdio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu poreza, obzirom je za predmetnu obvezu poreza na promet nekretnina zastara prava na naplatu počela teći istekom godine u kojoj je porezno rješenje postalo izvršno, dakle rok zastare na naplatu počeo je teći 1. siječnja 2022., slijedom čega nije protekao rok od 6 godina u smislu odredbe članka 108. stavak 1. OPZ-a.
12. Posebno treba naglasiti kako se predmetni postupak vodi po zahtjevu tužiteljice za utvrđivanje apsolutne zastare prava poreznog tijela na naplatu duga, pa svi ostali prigovori tužiteljice koji se odnose na trenutak sklapanja ugovora i primjenu Zakona/16., odnosno Zakona /97. u svezi utvrđivanja obveze poreza na promet nekretnina, nisu od utjecaja na rješenje ovog upravnog spora, obzirom se u postupku naplate izvršnog poreznog rješenja ne mogu isticati prigovori o meritumu obveze.
12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je pravilno na temelju odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
13. Kako tužiteljica razlozima navedeni u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
