Poslovni broj: Usž-2291/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda, Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FĆ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog Sabora, zastupnice FĆĆ, [adresa], radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2638/2024-2 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2638/2024-2 od 25. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu tužba tužitelja odbačena je kao nedopuštena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu te da prvostupanjski sud proizvoljno shvaća značenje upravne stvari s obzirom na to da Zakonom o općem upravnom postupku nije određeno što nije upravna stvar odnosno što nije upravni postupak. Ističe da je Hrvatski sabor javnopravno tijelo Republike Hrvatske i kao predstavničko tijelo primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku u radu sa strankama koje im se obrate temeljem članka 46. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da su odredbom članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poslovi državne uprave preneseni na jedince lokalne samouprave, a čelnik izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 48. stavka 1. točke 7. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi donošenjem pojedinačnog upravnog akta odlučuje o pravu i obvezi prinudnog upravitelja, a protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor. Predlaže poništiti pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave iz razloga jer je 21. listopada 2024. izjavio prigovor tuženiku, o kojem tuženik nije odlučio u roku iz članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV).
6. Odredbom članka 2. stavka 1. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
7. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
8. S obzirom na to da je u ovom predmetu tužba podnesena zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u vezi s prigovorom podnesenim tuženiku, a radi nedonošenja odluke o tumačenju primjene članka 385. stavka 1. ZV-a, to se prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom predmetu ne radi o postupanju u smislu ZUP-a niti o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o nekim pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava, odnosno odluci koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu.
9. Napominje se tužitelju u vezi s člankom 385. stavkom 1. ZV-a, na koji se poziva u zahtjevu podnesenom tuženiku, da je ovaj Sud u nizu odluka izrazio shvaćanje da se u primjeni navedenog članka ZV-a radi o odlučivanju o suvlasničkim pravima na nekretninama, a ne o rješavanju u upravnoj stvari.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud tužbu odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a. Pri tome obrazloženje rješenja prvostupanjskog suda sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja.
11. S obzirom na to da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora kao ni ustavnog prava tužitelja na pristup sudu ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1., u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić – Babić
