Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-136/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, Optujska 25/I, protiv tuženika RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Križanić, odvjetnici iz Varaždina, Trakošćanska 18, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja (predlagatelja osiguranja) protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-10/2024-6 od 25. rujna 2024., i o žalbi tuženika protiv presude istog suda, poslovni broj Ps-10/2024-12 od 18. prosinca 2024. u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika RM i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-10/2024-12 od 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ABC i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ps-10/2024-6 od 25. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja se sastoji u zahtjevu predlagatelja osiguranja da mu protivnik osiguranja preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu:

- stan u [adresa], dvorišna zgrada- ulaz lijevi koji se nalazi u prizemlju zgrade površine 56,04 m2 a sastoji se od: kuhinje površine 9,90 m2, hodnika površine 1,80 m2, hodnika površine 3,30 m2, kupaonice površine 2,70 m2, sobe površine 19,27 m2, sobe površine 17,63 m2, izbe površine 1,44 m2, lijevi krajnji dio podruma površine 3x2 metra s pripadajućim hidroforskim postrojenjem za cijelu stambenu zgradu, drvenu sjenicu i natkriveno spremište za drva, sve na čkbr. ½, u naravi MJESNA RUDINA površine 4910 m2, DVORIŠTE površine 4774 m2, GOSPODARSKA ZGRADA 136 površine 136 m2, te čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća u [adresa], površine 36 čhv, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

2. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana iseli iz stana u [adresa], dvorišna zgrada - ulaz lijevi koji se nalazi u prizemlju zgrade površine 56,04 m2, a sastoji se od: kuhinje površine 9,90 m2, hodnika površine 1,80 m2, hodnika površine 3,30 m2, kupaonice površine 2,70 m2, sobe površine 19,27 m2, sobe površine 17,63 m2, izbe površine 1,44 m2, lijevi krajnji dio podruma površine 3x2 metra s pripadajućim hidroforskim postrojenjem za cijelu stambenu zgradu, drvene sjenice i natkrivenog spremišta za drva, sve na čkbr. [katastarska čestica], u naravi MJESNA RUDINA površine 4910 m2, DVORIŠTE površine 4774 m2, GOSPODARSKA ZGRADA površine 136 m2, te čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća u [adresa], površine 36 čhv, obje upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, z.k. odjel Novi Marof u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da istu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari tužitelju ABC, [adresa] ([adresa]), [osobni identifikacijski broj].

II/ Nalaže se tuženiku RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 704,63 EUR (sedamsto četiri eura i šezdeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana."

3. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, posebno naglašavajući da je počinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje ističe kako je pobijano rješenje nezakonito naglašavajući postojanje opasnosti koju je tužitelj posebno isticao, a po mišljenju tužitelja sud nije poklonio dovoljan značaj činjenici da tuženik od 1. srpnja 2024. nekretninu koristi samostalno. Sud je potpuno pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je naveo kako tužitelj nije ničim dokazao da nema kontrolu nad načinom korištenja stana i da postoji opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ostvarenje tražbine-predaju u posjed stana. Također naglašava kako je tužitelj u spis dostavio kompletnu dokumentaciju o svim ulaganjima koja je u stan vršila TM, a ne tuženik, a koja su prebijena s njezinom najamninom. Ulaganje u nekretninu ne daje pravo da se stan koristi bez ikakvog pravnog temelja. Budući da tuženik navodi kako su njegovi trenutni prihodi u visini 150 eura mjesečno da je evidentno da nikakva održavanja stana neće moći vršiti niti plaćati nužne popravke, a kamoli režijske troškove. Dakle, tužitelj smatra da je opasnost svakako dokazao barem na razini vjerojatnosti. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i naložiti tuženiku da naknadi trošak sastava žalbe s pristojbama.

4. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Referira se na utvrđenja prvostupanjskog suda posebno naglašavajući kako smatra da prema odredbama čl. 19. Zakona o najmu stanova nisu ispunjeni uvjeti da mu se otkaže ugovor o najmu stana budući da ima status najmoprimca, kao bivši suprug TM, i iz razloga što je u predmetnom ugovoru o najmu stana naveden kao osoba koje će stanovati u stanu. Također smatra da je ovlašten zadržati stvar odnosno ostati u posjedu predmetnog stana, dok mu ne budu u potpunosti naknađeni stvarni troškovi adaptacije i uređenja stana. Osim toga, tuženik nema kamo iseliti niti za to ima materijalne mogućnosti niti drugu nekretninu pa mu je pobijanom presudom povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na dom. Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili da se predmet vrati na ponovan postupak i obveže tužitelja da tuženiku podmiri parnični trošak.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na presudu

7. Tuženik ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri donošenju iste sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da tuženik iseli iz stana koji se nalazi u prizemlju zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da isti preda tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari.

8.1. Tako postavljen tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je Ugovor o najmu stana od 25. veljače 2002. (dalje: Ugovor) sporazumno raskinut 22. svibnja 2024. te da tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje prijeporne nekretnine.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a tako donesenu odluku temelji na odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP) u svezi čl. 162. st. 1. i 163. st. 1. u svezi čl. 164. st. 2. istog Zakona. Prema stavu prvostupanjskog suda nisu osnovani prigovori tuženika kako on, nakon što je TM s tužiteljem sklopila sporazum o raskidu Ugovora i napustila stan, ima položaj najmoprimca. Također je prvostupanjski sud neosnovanim ocijenio prigovor tuženika u pogledu ulaganja u predmetnu nekretninu, a nastavno tome neosnovanim ocjenjuje prigovor prava zadržanja nekretnine do naknade nužnih i korisnih troškova. Prvostupanjski sud neosnovanim ocjenjuje i prigovor prava na dom pri čemu sukladno odredbi čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) provodi test razmjernosti zaključujući da je miješanje u tuženikovo pravo na dom nužno u demokratskom društvu kako bi se omogućilo izvršavanje vlasnikovih prava na nekretnini koje pravo je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.; dalje Ustav), kao i uredno izvršavanje djelatnosti za koju je tužitelj kao obrazovna ustanova, osnovan.

10. U ovoj fazi postupka nisu sporne odlučne činjenice:

- da je tužitelj vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća u [adresa], kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je između tužitelja, kao najmodavca, i TM, kao najmoprimca, sklopljen 25. veljače 2002. Ugovor kojim je najmoprimcu dan u najam stan u [adresa] površine 56,04 m2, kao i lijevi krajnji dio podruma površine 3x2 metra te prostorija za spremanje drva u gospodarskoj zgradi površine 4x3 metra, a kojim je utvrđeno da će se zajedno s najmoprimcem stanom koristiti članovi obiteljskog domaćinstva i to suprug, ovdje tuženik, i kćeri;

- da je navedenim Ugovorom utvrđeno da je sačinjen elaborat građevinskog vještaka ŽM **.**.2001. koji čini sastavni dio Ugovora kojim je procijenjeno da je najmoprimac za adaptaciju utrošio 52.200,00 kn;

- da je Ugovorom utvrđeno da su troškovi adaptacije uračunati u visinu najamnine te da su stranke suglasne da najmoprimac ne plaća najmodavcu ugovoreni mjesečni iznos od 50,00 eura tako dugo dok se mjesečna visina najamnine ne prebije sa troškovima adaptacije počev od 1. siječnja 1998. od kojeg vremena najmoprimac koristi stan;

- da je i 2021. po vještaku Vladimiru Zadravcu izvršenja procjena vrijednosti svih do tada izvršenih ulaganja u sporni stambeni prostor i ista je utvrđena u iznosu od 95.500,00 kn;

- da je 22. svibnja 2024. sporazumno raskinut navedeni Ugovor te je najmoprimac obvezan najkasnije do 1. srpnja 2024. najmodavcu predati u posjed stan slobodan od osoba i stvari te je utvrđeno da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja koja bi proistekla iz Ugovora, odnosno, da najmoprimac nema nikakvih potraživanja s osnova ulaganja;

- da je tuženiku 24. svibnja 2024. upućena obavijest o sporazumnom raskidu Ugovora o najmu stana te zahtjev za iseljenje i predaju u posjed;

- da je tuženik tužitelju uputio zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana koji je tužitelj zaprimio 11. lipnja 2024. pozivajući se na čl. 38. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. 105/20. i 36/24., dalje: ZNS) u pogledu čega se tužitelj očitovao da ne postoji obveza da s tuženikom zaključi ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme te

- da je najmoprimac TM s kćerima iselila iz spornog stana 30. lipnja 2024. te obavijestila tužitelja da je tuženik promijenio bravu.

11. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li tuženik kao posjednik ima pravo odbiti predaju spornog stana vlasniku tj. tužitelju iz razloga što bi imao pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje sporne nekretnine, a koji on temelji na odredbi čl. 24. st. 2. ZNS (pogrešno čl. 19. ZNS ), zatim odredbi čl. 164. st. 2. ZVDSP jer smatra da ima pravo zadržati sporni stan dok mu ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi, te konačno svoje pravo posjeda crpi iz odredbe čl. 8. Konvencije smatrajući da bi pobijanom presudom bilo povrijeđeno zajamčeno mu pravo na dom.

12. Ocjenjuje se da žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u svezi primjene odredbe čl. 24. ZNS.

12.1. Naime, čl. 24. st. 2. navedenog Zakona određeno je da u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegovog bračnog druga.

12.2. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o smrtnom slučaju niti je bivša supruga tuženika TM napustila stan u smislu navedenog članka već je iz istog iselila jer je Ugovor o najmu stana raskinut kako je to naprijed utvrđeno tako da tuženik po toj osnovi nema pravo posjeda kao najmoprimac na kojeg je prešlo pravo najma iza njegove bivše supruge, kako on to tvrdi.

13. U odnosu na tuženikov prigovor prava zadržanja reći je da je odredbom čl. 164. st. 2. ZVDSP određeno – zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

13.1. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženiku ni po toj osnovi ne pripada pravo koje bi ga ovlašćivalo na posjedovanje sporne nekretnine. Naime, utvrđeno je da su tuženik i njegova bivša supruga izvršili ulaganja u sporni stan, ali i to da je vrijednost izvršenih ulaganja u konačnici 95.508,67 kuna/12.676,18 eura što je utvrđeno procjenom vještaka, a iz spisa predmeta ne slijedi da bi tuženik takvu procjenu dovodio u pitanje niti u vrijeme vršenja procjene, a niti tijekom trajanja prvostupanjskog postupka odgovarajućim dokazima. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio, što tuženik također nije s uspjehom doveo u pitanje, da su najmoprimac i najmodavac ugovorili prebijanje najamnine koja je iznosila mjesečno 50,00 eura sa izvršenim ulaganjima tako da nisu plaćali najamninu za vrijeme dok nije izvršeno prebijanje s iznosom ulaganja. Štoviše, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako najmoprimac TM najamninu uopće nije plaćala kroz čitavo vrijeme u kojem je bila u najmu stana.

13.2. Dakle, tuženik se nije osnovano suprotstavio tužitelju prigovorom zadržanja koji prigovor osim toga niti nije postavio tako da je točno odredio potraživanje koje bi imalo za posljedicu zadržanje stana sve dok mu tužitelj u cijelosti isto ne podmiri.

14. Nadalje, po ocjeni ovog suda niti žalbeni navodi u svezi prigovora prava na dom nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

14.1. Naime, odredbom čl. 8. st. 1. i 2. Konvencije određeno je da svatko ima pravo na poštovanje, između ostalog, svog privatnog i obiteljskog života, doma, i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi spriječavanja nereda ili zločina, radi zaštita zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (st. 2.).

14.2. Dakle, polazeći od činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje prihvaća i ovaj sud, kao i sadržaja čl. 8. st. 1. i 2. Konvencije, zaključuje se da je predmetni prostor dom tuženika i da isti ima pravo na poštovanje istog, zatim, da zahtjev za iseljenjem tuženika iz predmetne nekretnine predstavlja miješanje u njegovo pravo na dom, ali i da je zahtjev tužitelja na iseljenje i predaju u posjed utemeljen na zakonu, odnosno, da predloženo iseljenje ima legitiman cilj s obzirom na sadržaj odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP kojom je određeno da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14.3. U pogledu utvrđenja da li je nužno u demokratskom društvu, rukovodeći se činjenicom da se u konkretnom slučaju radi o dva suprotstavljena privatna interesa, sudskom odlukom dopustiti iseljenje tuženika iz predmetnog doma reći je da je prvostupanjski sud pravilno pri ocjeni suprotstavljenih interesa tj. prava vlasništva tužitelja i prava na dom tuženika, dao prevagu pravu vlasništva tužitelja budući da tužitelj ima pravo vlasništva predmetne nekretnine koje pravo je primarno i nepovredivo pravo zajamčeno Ustavom. U svezi s tim pravilno je prvostupanjski sud cijenio činjenicu kako tuženik svoje navode u pogledu lošeg imovnog stanja odnosno nedostatka prava vlasništva nekretnina nije dokazao relevantnim dokazima, a svakako njegov iskaz u svezi s time nije dostatan. Osim toga ukazati je na bitnu činjenicu da je tužitelj obrazovna ustanova te da prijeporna nekretnina, kao vlasništvo tužitelja, ima namjenu služiti svrsi ustanove, odnosno stanovanja djelatnika škole kao što je bila TM.

15. Dakle, žalbeni navodi tuženika nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te i po ocjeni ovog suda tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje prijeporne nekretnine odnosno nema pravo na posjed iste.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kako u dijelu pod toč. I/, tako i u dijelu pod toč. II/ izreke budući da je odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

U odnosu na rješenje

17. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje OZ) na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da se pobijano rješenje može ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

17.1. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, a u svezi čl. 21. OZ, ne nalazi da bi takve povrede sud prvog stupnja počinio pri donošenju pobijanog rješenja.

17.2. Naime, pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja da se odredi privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, koja se sastoji u zahtjevu prema tuženiku da mu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari naprijed opisanu nekretninu. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 346. st. 1. OZ u svezi čl. 347. st. 2. istog Zakona smatrajući kako je prvostupanjski sud učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, ali ne i pretpostavku postojanja opasnosti da bi bez određivanja predložene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio stanje stvari odnosno da nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

17.3. Ovaj sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ovo s obzirom na sadržaj privremene mjere i cilj privremenih mjera koji se sastoji u osiguranju vjerovnikova budućeg ostvarenja nenovčane tražbine odnosno sadržaj tužiteljeva zahtjeva kojim je tužitelj upravo ostvario nenovčanu tražbinu tj. samo pravo - pravo na posjed.

17.4. Radi navedenog odbijena je kao neosnovana i žalba tužitelja te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Zadru, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica