Poslovni broj: Usž-696/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2514/2023-7 od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2514/2023-7 od 3. prosinca 2024.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (slovima: tisuću dvjesto pedeset) eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, ako ne budu podmireni u ostavljenom roku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj žalbom osporava zakonitost točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda upućujući na odredbu članak 144. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je u tužbi postavio zahtjev za naknadu zatezne kamate na trošak spora, međutim sud o navedenom zahtjevu nije odlučio osporenim rješenjem. Pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-194/2022-2 od 6. ožujka 2024. i poslovni broj: Rev-x 181/09-2 od 3. lipnja 2009. te rješenja ovog Suda (poslovni brojevi: Usž-466/2024, Usž-3689/2023 i Usž-2152/2024), ističe da prvostupanjski sud zanemaruje da se radi o primjeni ZUS-a, posebno navodeći članak 144. stavak 4. u vezi s člankom 114. stavkom 1. ZUS-a. Poziva se i na pravno shvaćanje iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3208/2023-2 od 29. kolovoza 2024. prema kojem je sud trebao odbiti dio zahtjeva za koji je smatrao da nema osnove za njegovo priznanje. Predlaže preinačiti točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u smislu žalbenih navoda i dosuditi mu trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura zajedno sa zateznom kamatom.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelji pokrenuo predmetni upravni spor zbog šutnje uprave, tužbom u kojoj je zatražio da sud presudom usvoji tužbeni zahtjev i sam riješi stvar ili podredno da naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru, uz naknadu troškova spora zajedno sa zateznom kamatom. Tuženik je pozvan da dostavi odgovor na tužbu i spis predmeta iz kojeg je razvidno da o prigovoru već odlučeno rješenjem, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1058, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 27. travnja 2023.
6. Tužitelji je tijekom upravnog spora zatražio naknadu troška za sastav tužbe i sastav podneska od 22. rujna 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu te podneska od 2. siječnja 2024. kojim je specificirao predmetni trošak. Kako je točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda spor obustavljen, odnosno okončan u korist tužitelja, to mu je, ovdje osporenom točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, kao opravdani izdatak učinjen tijekom upravnog spora priznat trošak za sastav tužbe. Međutim, o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova prvostupanjski sud nije odlučio u izreci osporenog rješenja, već je svoj stav izrazio u njegovu obrazloženju.
7. Člankom 119. stavkom 3. ZUS-a propisano je da izreka sadržava odluku suda. S obzirom na navedeno, izreka sudske odluke je obvezujuća, a ne njezino obrazloženje, pa stoga mora sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju svih zahtjeva koji se odnose na glavna i sporedna potraživanja jer samo izreka sudske odluke može steći svojstvo pravomoćnosti.
8. Kako je prvostupanjski sud propustio u izreci osporenog rješenja odlučiti o svim zahtjevima tužitelja, tako je ovaj Sud poništio točku II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda i sam odlučio o troškovima upravnog spora (točka I. izreke).
9. Člankom 144. člankom 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
10. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada pravo na trošak upravnog spora za sastav tužbe koji prema Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23.) iznosi 1.250,00 eura.
11. Međutim, kako je tužitelj uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražio i zatezne kamate o kojima prvostupanjski sud nije odlučio, to je valjalo, imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a u vezi sa člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) tužitelju na opravdano priznati trošak za sastav tužbe, priznati i pravo na zateznu kamatu te odlučiti kao pod točkom II. izreke.
12. Podneskom od 22. rujna 2023. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je predložio obustavu upravnog spora zbog donošenja navedenog rješenja tuženika, a podneskom od 2. siječnja 2024. tužitelj je specificirao svoj trošak upravnog spora. Prema ocjeni ovog Suda navedeni podnesci nisu bili nužni za odluku u ovom sporu jer se njime tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika i predložio obustavu spora, odnosno specificirao trošak, ali je odluku o odbijanju istih trebala sadržavati izreka rješenja prvostupanjskog suda. S obzirom na to, ovaj Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav navedenih podnesaka i odlučio kao pod točkom III. izreke.
13. Tužitelj žalbom osporava samo pravo na zateznu kamatu, akcesornog zahtjeva. S obzirom na to, da tužitelju na priznati trošak upravnog spora pripada pravo na zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja na temelju samog zakona, to je radi toga Sud ocijenio da tužitelj nema pravo na trošak sastava žalbe te da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke. Točka IV. izreke temelji se na članku 147. stavku 2. ZUS-a.
U Zagrebu, 29. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Čačić
