REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1869/2024-4

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Željke Zrilić Ježek i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GOLDEN PLACES d.o.o. Split, Put Žnjana 22, OIB: 50676693638, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1667/2023-18 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1667/2023-18 od 12. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1667/2023-18 od 12. veljače 2024. u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/398, urbroj: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora kao neosnovan.

2. Pobijanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor, Odjela za suzbijanje poreznih prijevara, klasa: UP/I-471-02/22-01/263, urbroj: 513-07-17-22-06 od 26. rujna 2022., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 52.211,63 eura zajedno sa kamatama u iznosu od 6.301,26 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga te ističe da prvostupanjski sud nije izveo niti jedan od predloženih dokaza te se njegovo obrazloženje pobijane presude u bitnom sastoji od paušalnih navoda da je porezno tijelo u konkretnom slučaju pravilno postupilo te uopće nije ulazio u tužbene navode i dostavljene dokaze. Nadalje, prvostupanjski sud uopće nije razmatrao dostavljenu praksu Suda Europske unije koja je po pitanju prava na odbitak PDV-a jasna i bogata. Predmet ovog spora je utvrđenje poreznog tijela kako je tužitelj predmetni stan kupio iz privatnih, a ne poslovnih motiva, pa da radi toga tužitelj nema pravo na odbitak poreza po ulaznom računu za predmetni stan. Jedino opravdanje za ovakav stav prvostupanjski sud nalazi u činjenici da tužitelj najam predmetnog stana nije nudio na tržištu u periodu kojeg je isti bio u posjedu, odnosno od 25. veljače 2020. do 30. srpnja 2020. ali pritom potpuno ignorira činjenicu konkretnog slučaja te ističe da se tužitelj bavi kupovinom i davanjem u najam nekretnina na tržištu, da je vlasnik barem pet nekretnina koje iznajmljuje i od toga ostvaruje prihod. Porezno tijelo uopće ne tvrdi, a kamo li dokazuje da je predmetni stan na bilo koji način korišten u privatne svrhe, da je s danom kada je tužitelj stekao posjed predmetnog stana 25. veljače 2020. u Republici Hrvatskoj potvrđen prvi slučaj epidemije Covid-19, da je predmetni stan imao ozbiljne nedostatke radi kojih se u istom nije mogla obavljati turistička djelatnost, a koje dokazuju pokrenuti sudski postupci, te je tužitelj predmetni stan prodao već 30. srpnja 2020. društvu Kanza d.o.o. Stoga je jasno da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice u predmetnom postupku te je pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega je pobijana presuda nezakonita. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud pobijanom presudom povrijedio i osnovna načela poreza na dodanu vrijednost te se poziva na odredbu članka 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Naglašava da pravo na odbitak pretporeza ima svaki obveznik PDV-a ako su pritom zadovoljeni svi propisani uvjeti za njegovo priznavanje te ističe da je tužitelj predmetnu nekretninu prodao, što također predstavlja oporezivu isporuku, jer je tužitelj pri prodaji kupcu obračunao PDV te je isti u cijelosti plaćen u Državni proračun. Naglašava da je načelo neutralnosti i svrha PDV-a u konkretnom slučaju u potpunosti ispunjena. Naime, PDV nije teretio poduzetnika - tužitelja nego ga je platio krajnji potrošač, u konkretnom slučaju kupac KB. Zaključuje, dakle, da je predmetna nekretnina u konkretnom slučaju upotrijebljena u poslovne svrhe jer je na koncu ista prodana sa obračunatim PDV-om. Tužitelj posebno ukazuje na presude u predmetima C-672/16 i C-734/19 u kojima su iskazana stajališta da Porezna uprava ne može naknadno odbiti pravo poduzetniku korištenja prava na pretporez, odnosno da to može napraviti samo u dokazanim slučajevima utaje, prijevare ili zlouporabe, što ovdje nije slučaj. Porezna tijela jedino što u svojim rješenjima navode je činjenica da je tužitelj predmetni stan prvo prodao povezanom društvu Kanza d.o.o. (koji ugovor je raskinut), a potom svom osnivaču KB, te iz tih činjenica pokušavaju iznijeti tezu o privatno motiviranim ulaganjima. Tužitelj ističe da je predmetnu nekretninu kupio u cilju da istu poslovno koristi za turizam i kada to iz objektivnih razloga nije mogao učiniti, nekretninu je prodao sa iskazanim, obračunatim PDV-om, a što je također gospodarska djelatnost. Iz svega navedenog, jasno je da porezna tijela svojim rješenjima, koje prihvaća prvostupanjski sud, narušavaju neutralnost PDV-a za poduzetnika te PDV za predmetnu robu (stan) naplaćuju i od tužitelja iako je isti već naplaćen od krajnjeg kupca KB, a čime bi se za Državni proračun ostvarila nepripadna i nezakonita korist. Tužitelj je u cilju dokazivanja gornjeg stava predložio financijsko vještačenje ali je prvostupanjski sud taj dokaz nezakonito odbio pa je i iz tog razloga počinio povredu postupovnih pravila. Što se tiče oglašavanja najma odnosno obavljanja turističke djelatnosti u sezoni 2019. u doba restrikcije Covida-19 tužitelj smatra da o tome nema smisla dalje raspravljati. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi tužbom pobijani upravni akt, a podredno da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a, to stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavak 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020. o čemu je sastavljen zapisnik od 29. lipnja 2022. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj utvrdio veću osnovicu za obračun pretporeza za 2019. godinu i time obračunao pretporez u iznosu od 393.388,50 kn. Ukupno je više obračunato pretporeza u naznačenom iznosu, a od toga je vraćeno poreznom obvezniku 385.019,88 kn 19. studenog 2019. godine, a za iznos od 8.368,62 kn je umanjena obvezu za uplatu u 2019. godini. Naime, po konačnom obračunu PDV- a za 2019. godinu tužitelj je iskazao razliku za povrat PDV-a u iznosu od 650.310,12 kn. Utvrđeno je da je 19. studenog 2019. izvršen povrat PDV-a u iznosu od 385.019,88 kn, a 17. siječnja 2020. tužitelju je vraćeno s osnove PDV-a 237.737,34 kn. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj nezakonito koristio pretporez u 2019. godini u iznosu od 393.388,50 kn i to po osnovi nezakonito korištenog pretporeza po ulaznom računu broj: 133-01-1 od 30. rujna 2019. dobavljača DAL-KON ING d.o.o. Zagreb za stan broj:

3-06 u [adresa] i za nezakonito korišteni pretporez po računu za avans u svezi računa za vanstandardnu opremu za predmetni stan u iznosu od 8.368,62 kn.

9. Člankom 57. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13. – 106/18., dalje u tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je pravo na odbitak PDV- a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka ovog Zakona propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

10. Člankom 58. stavak 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

11. Člankom 131. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/13. – 106/18.) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

Stavkom 2. istog članka ovog Pravilnika propisano je da gospodarska ili druga djelatnost poreznog obveznika započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak poslovanja može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 57. stavka 2. Zakona. Ne može se ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poreznog obveznika.

12. Iz činjeničnog stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u 2019. godini od društva DAL-KON ING d.o.o. Zagreb kupio dva stana te je pretporez po ulaznom računu za jedan stan nesporan, dok je pretporez po drugom ulaznom računu u iznosu 385.019,98 kn sporan. Naime, porezno tijelo osporava naznačeni pretporez jer stan nije služio za obavljanje gospodarske djelatnosti, već se radi o privatnom motiviranim ulaganjima. Nakon kupnje od društva DAL-KON ING d.o.o., daljnja kupoprodaja je vršena između vlasnički i rodbinski povezanih osoba, a ne na tržištu, da bi vlasnik stana postao GB, inače osnivač društva GOLDEN PLACES d.o.o. Split i sin direktorice i vlasnice društva Kanza d.o.o. Split KB, koja je nakon toga postala vlasnica stana kao fizička osoba. Prilikom prodaje stana došlo je do gubitka PDV-a, a značajan dio kupoprodajne cijene prema dobavljaču je platila KB svojim vlastitim novcem iz pozajmica koje je dala društvu. Predmetnim zapisnikom dan je detaljan opis poslovnih događaja u svezi kupoprodaje stana za kojeg se osporava pretporez te je zaključno utvrđeno da je došlo do gubitka PDV-a jer je obveza za PDV manja od iznosa pretporeza. Prilikom prodaje stana od strane GOLDEN PLACES d.o.o. Split rodbinski i vlasnički povezanom društvu Kanza d.o.o. Split gubitak PDV-a iznosi 56.383,88 kn, prilikom druge prodaje kad je stan prodan GB gubitak PDV-a iznosi 8.954,50 kn. Nakon što je uručena obavijest o poreznom nadzoru dolazi do raskida jednog i drugog ugovora, temeljem kojih je došlo do gubitka PDV-a, te je potom sklopljen novi ugovor o prodaji stana između tužitelja i KB i po tom ugovoru nema gubitka PDV-a jer je iskazana obveza za PDV u iznosu od 386.520,00 kn.

13. Suprotno prigovoru tužitelja, obveza PDV-a se ne plaća dva puta već se po nadzoru traži povrat sredstava koja pripadaju proračunu u iznosu od 385.019,88 kn koja su vraćena nezakonito poreznom obvezniku dana 19. studenog 2019. godine. Tim novcem je plaćen stan dobavljaču DAL-KON ING d.o.o. Zagreb dok stan nije korišten u poduzetničke svrhe, a što potvrđuje i izvršen očevid od 13. siječnja 2021.

14. Vezano za osporeni iznos PDV-a od 8.368,52 kn ističe se da se isti odnosi na ulazni račun dobavljača DAL-KON ING d.o.o. Zagreb za vanstandardnu opremu kupljenog stana broj: 3-06. Naime, u postupku nadzora utvrđeno je da je tehnikom knjiženja računa za avans i storniranjem tog računa porezni obveznik iskazao povrat poreza u naznačenom iznosu od 8.368,62 kn. Knjiženja su obavljena na taj način jer se, prema izjavi knjigovođe, vodi se spor sa društvom DAL-KON ING d.o.o. Zagreb u svezi cijene i kvalitete stanova. Međutim, Zakon o PDV-u u članku 57. stavka 2. propisuje da se pretporez može koristiti na temelju računa koji mora sadržavati sve elemente propisane Zakonom o PDV-u, a ne na temelju spora koji se vodi.

15. Suprotno navodima žalbe, koji su istovjetni navodima tužbe, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključke prvostupanjskog suda i tuženika u pogledu utvrđene porezne obveze PDV-a tužitelju. Tijekom poreznog postupka utvrđeno je, a što tužitelj s uspjehom nije osporio, da iz poslovne dokumentacije proizlazi da se dio poslovne imovine nije koristilo za obavljanje gospodarske djelatnosti nego se radi o privatno motiviranim ulaganjima, posebice imajući u vidu vremenski kontekst obavljenih transakcija (kupnje i prodaje), tim više što je potrebno uzeti u obzir i obiteljske i poslovne povezanosti sudionika opisanih isporuka – transakcija vezano za kupoprodaju konkretnog stana, a osobito činjenicu da on nije prodan u tada uobičajenim tržišnim uvjetima i okolnostima.

16. Odredbom članka 33. stavak 1. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Stavkom 2. istog članka ZUS-a propisano je da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Citirana odredba ne znači da sud mora prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka, već je dužan omogućiti stranci, pod uvjetima koji ju ne stavljaju u podređeni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku, stvarno i djelotvorno osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. U okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud zaključuje da nije bilo osnove provoditi dokaze koje je predložio tužitelj, tim više što je prvostupanjski sud odbijajući dokazni prijedlog da se izvrši uvid u predmet Trgovačkog suda u Splitu i dokaz provođenjem financijsko poreznog vještačenja, dao dostatne i jasne razloge za svoju odluku, a poglavito stoga što predložene okolnosti financijsko poreznog vještačenja u biti predstavljaju pravno pitanje o pravilnosti obračuna PDV-a kao i osporavanje zaključka javnopravnog tijela u svezi primjene relevantnog materijalnog prava. Zbog navedenog, u upravnom sporu trebalo je raspraviti pravna pitanja u svezi pravilnosti obračuna PDV-a, odnosno odbitka pretporeza, dok je pravilnost utvrđenih činjenica u bitnom nesporna.

17. Slijedom iznesenog ovaj Sud ocjenjuje da neprovođenjem daljnjeg dokaznog postupka u okolnostima konkretnog slučaja, a obzirom da je prvostupanjski sud izvršio uvid u spis poreznog tijela ne može se smatrati postupovnom povredom koja bi dovela u pitanje ostvarivanje prava tužitelja s osnove mjerodavnog propisa, a niti ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

18. Tužitelj u tužbi i u žalbi u bitnom ustraje na drugačijoj interpretaciji u svezi primjene mjerodavnih propisa, ali činjenice koje su od značaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti donesenih odluka nije osporena.

19. Praksa Suda EU na koju se poziva tužitelj nije primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom su u opisanim predmetima ispunjeni formalni i materijalni uvjeti za odbitak pretporeza, o čemu se ovdje ne radi.

20. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja tako i s osnove primjene mjerodavnog prava. Budući da ovaj Sud nije ocijenio osnovanim žalbene razloge kojim tužitelj pobija prvostupanjsku presudu niti je utvrdio da postaje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavak 1. ZUS-a žalbu odbio i presudu potvrdio.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić