Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Ovr-762/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici po sucu Arsenu Vaneku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., 10 000 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o., iz Zagreba, Kranjčevićeva 11, protiv ovršenika AČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama ovršenika, 23. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za osiguranjem novčane tražbine ovrhovoditelja- predlagatelja osiguranja Zagrebačke banke d.d., 10 000 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 po osnovi troška postupka u iznosu od 12.386,43 Eur- a kao ne osnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem ŽS Slavonski Brod Gž Ovr-65/20252-2 od 20. svibnja 2025 ukinuto je rješenje ovog suda broj Ovr-762/2025-39 od 6. veljače 2025. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( toč 6) uz nalog ovome sudu da u nastavku postupka utvrdi da li je za troškove ovrhe u iznosu od 4.041,46 Eur-a već zasnovano založeno pravo i postoje li troškovi ovrhe i u kojem iznosu za koje se može zasnovati založeno pravo prema čl. 102. st. 6. OZ-a.

2. Postupajući po uputi iz toč. 11. obrazloženja odluka višeg suda sukladno svojoj zakonom utvrđenoj obvezi ovaj sud je utvrdio činjenicu a temeljem izvršenog uvida u zk. izvadak za nekretninu koja je predmet ovrhe da za iznos troška ovrhe (4.041,46 Eur-a) koji je odmjeren rješenjem o ovrsi Ovr-762/2022-5 od 8. veljače 2023. (51) nije zasnovano založno pravo, što je činjenica koja je bila lako provjerljiva i višem sudu ( čl. 373a st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok je također utvrđeno da ne postoje troškovi ovrhe za koje se predlaže zasnovati založno pravo budući nisu utvrđeni ovršnom ispravom što je također činjenica koja proizlazi iz stanja ovog spisa i koja je kao takva bila provjerljiva i višem sudu.

3. Ovaj sud suprotno stavu višeg suda pa tako i uputi iz toč 11 navedene odluke smatraj da utvrđenje navedenih činjenica nije od odlučnog značenja za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu ovrhovoditelja, a po višem sudu nije odgovoreno zašto je to činjenično bitno za ovaj predmet ( čl. 375. st. 3. OZ-a) također zaključuje da po višem sudu nije odgovoreno na ono što je od značaja sa ovu stvar a dodatnu argumentaciju za ispravnost takvog zaključak ovaj sud ima i u priloženom odlukama ostalih Županijskih sudova ( ŽS Varaždin broj Gž Ovr-600/2022-8 od 13. travnja 2022., Žs Velika Gorica broj Gž Ovr-118/12-2 od 7. studenoga 2013., Žs Koprivnica broj Gž- 1126/02-2 od 22. listopada 2002., list 216-229) da li viši sud smatra ili ne smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 296. Ovršnog zakona ( NN 1112/12-6/24 dalje OZ-a) za donošenjem rješenja iz čl. 102. st. 6. OZ-a u vezi zahtjeva ovrhovoditelja postavljenog u podnesku (193-195) jer se u obrazloženju svoje odluke decidirano u tome pogledu ne izjašnjava, a razlozi zbog kojih ovaj sud smatra da te pretpostavke ne postoje obrazloženi su u ranije ukinutoj odluci o čemu se viši sud uopće nije referirao u svome obrazloženju.

4. Iz citiranih odluka viših sudova ( 216-229) jasno se zaključuje prvo da rješenje o ovrsi ovog suda Ovr-762/2022-5 od 8. veljače 2023. koje naglašava se nije doneseno na temelju vjerodostojne isprave jer ne sadrži rok za ispunjenje tražbine po postavljenom prijedlogu za ovrhu (čl. 39/2 OZ-a) nego na temelju ovršne isprave i to ugovora o založnom pravu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta ( čl. 23. toč. 5. OZ-a) nema značenje ovršne isprave pa tako niti u dijelu određenih troškova ovrhe jer ne sadrži nalog izdan ovršeniku da ih u određenom roku isplati ovrhovoditelju, nego su dosuđeni na način cit "Ovrhovoditelju se određuje trošak u iznosu od 4.041,46 Eur-a" Zbog toga osnovanost zaključka odnosno konstatacija višeg suda iz dijela obrazloženja njegove odluke da sam prijedlog za ovrhu sadrži kondmenatorni zahtjev je u najmanju ruku upitan prvo iz razloga što takva činjenica po zapažanju ovog suda ne proizlazi iz dostavljenog prijedloga za ovrhu koji je podnesen u propisnom formalnom obrascu, a drugo i da je ta konstatacija točna a nije, sami troškovi ovrhe što je bitno u formalnom pogledu koji su odmjereni dozvolom provedbe ovog postupka izdavanjem rješenja o ovrsi-otiskivanjem njegova žiga ( čl. 41. st. 4. OZ-a) ovršeniku nisu naloženi na kondemnatorni način. Ovo je važno iz razloga što zbog tako utvrđene činjenice nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 296. OZ-a za prisilnim zasnivanjem založnog prava na temelju sudske odluke budući ovrhovoditelj ne posjeduje ovršnu ispravu u tome pogledu jer je taksativno jasno navedeno u odredbi čl. 23. i 24. OZ-a što se smatra ovršnom ispravom i kada i pod kojim uvjetima navedene isprave pa tako i sudske odluke i nagodbe stječu svojstvo ovršnosti a pretpostavka utvrđenja svojstva ovršnosti je upravo protek roka za ispunjenje tražbine uz izuzetak naveden u odredbi čl. 29. st. 3. OZ-a.

5. Nadalje ovrhovoditelj ne posjeduje niti ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 296. OZ-a da bi temeljem iste koja je donesena u obliku sudskog rješenja po čl. 14. st. 4. u vezi sa st. 6. navedene odredbe OZ-a mogao predložiti sudu donošenje rješenja o osiguranju u pogledu ostalih troškova koji su mu nastali tijekom njegove provedbe, zbog čega prijedlog za osiguranjem nije niti u tome dijelu osnovan.

6. Osim toga sam prijedlog ovrhovoditelja postavljen sudu ( 193-194) a koji sud u sadržajnom pogledu citira u dijelu " Ovrhovoditelj ovime predlaže Naslovnom sudu, a ukoliko se nekretnina koja je predmet ovrhe ne proda na II. javnoj dražbi, da Naslovni sud donese rješenje kojim se sukladno čl. 102. stavak 6. Ovršnog zakona na nekretninama koje su predmet ovršnog postupka zasniva založno pravo radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja s osnova troška predmetnog postupka specificiranog u troškovniku ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 12.386,43 EUR te se.." po prirodi stvari onda stoga niti u formalnom smislu ne sadrži ono što prijedlog za osiguranje treba sadržavati a niti to može sadržavati u konkretnom slučaju sve to sa pozivom na odredbu čl. 291 u vezi sa čl. 39. st. 1. OZ- pa tako i naznačenu ovršnu ispravu kojom je po čl. 296 OZ-a utvrđeno na kondemnatorni način postojanje tražbine čija se naplata ima osigurati predloženom uknjižbom prava zaloga ,jer ovrhovoditelj takvu ispravu ne posjeduje niti može posjedovati i to kako u dijelu tražbine po osnovi troška ovrhe ( 4.041,46 Eur-a) jer rješenje o ovrsi ovog suda doneseno na temelju ovršne isprave pod brojem Ovr-762/2022-5 od 8. veljače 2023. ( 51) u dijelu kojem su određeni navedeni troškovi nema značenje ovršne isprave ( čl. 23 OZ-a, vidjeti praksu ostalih sudova list 216-229), a takvu ispravu ne posjeduje niti za ostali dio novčanih tražbina po osnovi troškova postupka koji su mu nastali ( pristojbe, vještačenja i sl) jer sudskog rješenja po čl. 14. st. 4. OZ-a zbog činjenice da takav zahtjev od strane ovrhovoditelja nije niti postavljen sudu stoga niti nema donesenog u obliku pravomoćne i ovršne isprave ( čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi sa 21. st. 1. i čl. 23. toč. 1. OZ-a) u ovom postupku. Iz razloga oportunosti zbog toga sud nije niti pozivao ovrhovoditelja po čl. 109. ZPP-a na ispravak podnesenog prijedloga za osiguranje na način da isti ispravi te naznači ovršnu ispravu kojom su utvrđene novčane tražbine radi osiguranja čije naplate se predlaže uknjižba prava zaloga sudskom odlukom ( čl. 296. OZ-a) nego je obzirom na stanje spisa gdje je utvrđeno da ne postoji odluka ovog suda o dosudi daljnjih troškova ovrhe koji bi bilo odmjereni ovrhovoditelja po njegovom zahtjevu po čl. 14. st. 4. i 6. OZ-a, i utvrđenja da rješenje o ovrsi ovog suda broj Ovr- 762/2022-5 od 8.2.2022. (51) ne predstavlja ovršnu ispravu donio meritornu odluku broj Ovr-762/2022-39 od 6.2.2025. koja je naknadno ukinuta odlukom višeg suda.

7. Iz ovako iznesenih razloga se može zaključiti a polazeći od načela formalnog legaliteta po kojem se provodi ovaj postupak da je osnovna i temeljena zakonska pretpostavka zasnivanja sudskog prava zaloga ( prisilnog zasnivanja založnog prava) kao instrumenta osiguranja naplate novčane tražbine ( čl. 297 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96-94/17 dalje ZV-a) postojanje ovršne isprave ( čl. 23,24 u vezi sa 296 OZ-a) kojim je utvrđena novčana tražbine predlagatelja osiguranja na kondemnatorni način, i to bez obzira na odredbu čl. 14. st. 8. OZ-a na koju upire u podnesenoj žalbi ovrhovoditelj jer zakonska odredba iz čl. 296. OZ-a koja određuje pretpostavke stjecanja prava zaloga odlukom suda je jasna i precizna u njezinom tumačenju i ne ostavlja nikakve dvojbe ovome sudu oko razjašnjenja materijalnog pravnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene u vidu odlučnih činjenica da bi se postavljenom zahtjevu moglo udovoljiti a to je u prvom redu što je od odlučnog značenja za ovaj predmet utvrđenje činjenice postojanja kondemnatorne ovršne isprave donesene u vidu sudske odluke ( čl. 23. i 24. OZ-a) kojom je na nesporan dakle pravomoćan način utvrđeno postojanje novčane tražbine i to kako u pogledu njezine osnove tako i visine a čija se naplata ima osigurati predloženom uknjižbom.

8. Način na koji se upućuje ovaj sud od strane višeg suda bez obzira na odredbe čl. 14. st. 8. OZ-a na koje se poziva u ranije izjavljenoj žalbi ovršenik i Žs Slavonski Brod u svojoj odluci (204-207) a to je isti sud koji je odlučivao povodom izjavljene žalbe ovršenika u ovom predmetu je u najmanju ruku upitan iz razloga što se cijeli odnos ne može ocjenjivati izoliranom primjenom navedene odredbe a bez da se u razmatranje ne uzmu u obzir i ostale odredbe koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju ( čl. 296, čl. 291. u vezi sa 39. st. 1., čl. 23 -27 OZ-a) zbog čega bi se takvim selektivnom pristupom u primjeni zakonskih odredbi došlo do zaključka da je zasnivanje prava zaloga na način kako to predlaže ovrhovoditelj dopušteno a bez da se ispita osnovanost podnesenog prijedloga kako u smislu njegove formalne tako i materijalne valjanosti što znači na jedan jednostrani način i arbitriranim tumačenjem samo dijela mjerodavnih odredbi OZ-a koje reguliraju institut osiguranje naplate novčane tražbine prisilnim zasnivanjem prava zaloga.

9. Nadalje novčana tražbina sadržana u ovršnoj ispravi da bi mogla biti predmetom osiguranja predloženom uknjižbom prava zaloga ne nekom predmetu ovrhe, a konkretno u ovom slučaju radi se o nekretnini po čl. 297. st. 2. OZ-a mora steći svojstvo ovršivosti odnosno putem zemljišnoknjižnog upisa zabilježbe njezine ovršivosti u zemljišno knjizi se ima publicirati činjenica da je ista stekla to svojstvo a što u konkretnom slučaju zbog činjenica da nije ispunjena osnovna zakonska pretpostavka u tome pogledu dakle da nema pravomoćne i ovršne isprave kojom je novčana tražbina utvrđena nije moguće zabilježiti (čl. 25. OZ-a), stoga niti po toj osnovi prijedlog za ovrhu nije osnovan. Po ocjeni ovog suda da bi ovrhovoditelj osigurao naplatu novčanih tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka koji su mu nastali ( 12.386,43 Eur-a) u zakonskom roku iz čl. 14. st. 6. OZ-a mora ovome sudu podnijeti zahtjev da mu se takvi troškovi ukoliko su po ocjeni ovog suda osnovani dosude po čl. 14. st. 4. OZ-a kako bi onda ishodio odluku u obliku rješenja o trošku koje bi predstavljalo ovršnu ispravu sa utvrđenom novčanom tražbinom i tek pod tim pretpostavkama zbog ispunjenja činjenice iz odredbe čl. 296. OZ-a stekao mogućnost podnošenja zahtjeva sudu radi ostvarenja prava na osiguranje njezine naplate uknjižbom prava zaloga temeljem odluke suda. U zaključnom razmatranju stoga po ocjeni ovog suda nisu sporna činjenična pitanja na koje ukazuje viši sud u obrazloženju svoje odluke ( toč 11) nego pitanje pravne naravi da li su u konkretnom slučaju na strani ovrhovoditelja ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 296. OZ-a kao primarne zakonske odredbe koja određuje materijalno pravne pretpostavke za stjecanjem založnog prava njegovom uknjižbom na predloženom predmetu ovrhe ili nisu, a po ovome sudu obzirom na razloge koje je iznio te pretpostavke u vidu utvrđenih odlučnih činjenica nisu ispunjene.

10. Iz navedenog razloga valjalo je prijedlog za osiguranje ovrhovoditelja kao predlagatelja osiguranja odbiti te odlučiti kao pod toč. I izreke rješenja, dok ovaj sud zk. odjelu po čl. 95. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ( NN 63/19-127/24 dalje ZZK- a) nije naložio da ponovi izvrši upis zabilježbe odbijanja istoga budući je prijedlog odbijen toč II izreke rješenja (196-198) koja zabilježba je provedena izvršenim upisom ( 200-201). Viši sud u Slavonskom Brodu se poziva ukoliko ova odluka bude ponovo predmetom ocijene njezine zakonitosti da sa dostatnim stupnjem uvjerljivosti iznese svoje stajalište u pogledu onoga što je od odlučnog značenja za donošenje odluke po zahtjevu ovrhovoditelja te da se odredi u odnosu na sve one razloge koje je ovaj sud iznio u prilog svoje odluke kada je ocijenio da prijedlog za osiguranjem ovrhovoditelja nije osnovan, jer se radi o zakonskoj obvezi kako ovoga tako i višeg suda iz čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskim prava i temeljnih sloboda ( NN 18/97-13/17 dalje Konvencija) da se strankama osigura pravo na pravično suđenje iz čl. 6 citirane Konvencije a sastavni dio toga prava je i pravo stranke na obrazloženu odluku suda.

U Virovitici 23. svibnja 2025.

Sudac:

Arsen Vanek

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenje stranke mogu izjaviti žalbu-prigovor Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 8 dana od dana primitka rješenja ovom sudu pismeno u tri primjerka.

O tom obavijest:

1. Ovrhovoditelj- po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o., iz Zagreba, Kranjčevićeva 11, uz dostavu odluke suda II stupnja ( 210- 213)