Poslovni broj: Usž-881/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐČ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2783/2022-14 od 9. siječnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2783/2022-14 od 9. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/22-03/03450212085, urbroj: 341-99- 06/2-22-3735 od 7. rujna 2022. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 141-02/19- 03/03450212085, urbroj: 341-25-06/2-19-2768 od 10. svibnja 2022. (točka II. izreke). Tužitelju kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane utvrđen je nastanak djelomičnog gubitka radne sposobnosti i to: 20% zbog ozljede zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, 20% bolesti zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini i 40% bolesti koje nisu u svezi sa sudjelovanjem u ratu u Bosni i Hercegovini s datumom 8. rujna 2017. (točka III. izreke) te je naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužitelja utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine (točka IV. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.797,29 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude te je u ostalom dijelu zahtjev za trošak odbijen (točka V. izreke), te je naloženo tuženiku da sudskom vještaku nadoknadi trošak pristupa na ročište u ukupnom iznosu od 26,54 eura (točka VI. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 10. svibnja 2022. godine. Tim rješenjem tužitelju kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, kod kojeg je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica ozljede 20% zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica bolesti 80% izvan ratnih okolnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počev od 10. prosinca 2021. u ukupnom mjesečnom iznosu od 1.308,84 kn.
3. Tuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu u kojoj navodi da je ranijom pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-390/2018-17 od 14. prosinca 2020. na temelju medicinskog vještačenja provedenog u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku te na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu rada odbijen tužbeni zahtjev za poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 23. studenog 2016. za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. S obzirom da je upravni postupak u povodu zahtjeva od 23. studenog 2016. okončan, te da je predmetni zahtjev za invalidsku mirovinu podnesen 8. siječnja 2019., navodi da bi prema odredbi članka 59. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pravo na invalidsku mirovinu bilo moguće priznati od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag, odnosno od 1. kolovoza 2018. Ističe da je u upravnom postupku koji je prethodio predmetnom upravnom sporu tužitelju priznata počev od 10. prosinca 2021. invalidska mirovina na temelju djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane dijelom kao posljedica ozljede 20% zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica bolesti 80% izvan ratnih okolnosti. Poziva se na odredbu članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te navodi kako je potrebno preispitati utvrđene postotke uzroka nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti jer je nejasno iz točke III. izreke presude je li uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti u vezi sa sudjelovanjem u ratu u Bosni i Hercegovini 60% (20% zbog ozljede zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, 40% zbog bolesti zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini), a 40% zbog bolesti koje nisu u vezi sa sudjelovanjem u ratu u Bosni i Hercegovini. Smatra da je potrebno utvrditi koliki se postotak djelomičnog gubitka radne sposobnosti može podvesti pod članak 142. navedenog Zakona, kako bi se izbjegle dodatne nejasnoće. Predlaže usvojiti žalbu te preispitati opravdanost učinjenih troškova upravnog spora.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tuženika. Navodi da je nesporno ratni vojni invalid IV. skupine s 80% tjelesnog oštećenja te da je sudska vještakinja u nalazu i mišljenju detaljno pojasnila točno koje dijagnoze su uzrokovane sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno 40% s osnova ozljeda u ratu, 20% s osnova bolesti povezane s ratom i 40% bolesti izvan rata, odnosno ukupno 60% djelomične nesposobnosti za rad uzrokovano je sudjelovanjem u ratu u Bosni i Hercegovini, a 40% izvan rata. Ističe da je činjenično stanje precizno i jasno utvrđeno, a što tuženik nije žalbenim navodima osporio. Predlaže odbiti žalbu, te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja od 8. siječnja 2019. radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu na temelju članka 142. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17. i 98/19., dalje: ZPHBDR). Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pretpostavke za priznavanje prava na invalidsku mirovinu pod uvjetima određenim ZPHBDR-om i Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZOMO) je da je osoba hrvatski državljanin, pripadnik borbenog sektora HVO-a u BiH, da ima ostvaren status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (stavak 1.), odnosno sukladno stavku 2. istog članka ZPHBDR-a da ima ostvaren status ratnog vojnog invalida od I. – IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.
8. U upravnom postupku provedeno je vještačenje radne sposobnosti tužitelja te je nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21. siječnja 2022., u skladu s nalazom i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 5. siječnja 2022., utvrđeno da je kod tužitelja dana 10. prosinca 2021. nastao djelomični gubitak radne sposobnost, dijelom kao posljedica ozljede 20% zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica bolesti 80% koja nije predmet ocjene sukladno odredbi članka 142. ZOHBDR-a. Navedeni nalaz potvrđen je nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 29. kolovoza 2022. Prvostupanjski sud je, sam utvrđujući činjenice, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještakinji dr. Jeleni Macan, spec. med. rada na okolnosti gubitka radne sposobnosti te omjera i uzroka invalidnosti. Prema nalazu i mišljenju neovisne sudske vještakinje od 30. studenog 2023. kod tužitelja postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti s omjerom uzroka invalidnosti ozljede slabinske kralježnice sa trajnim oštećenjem funkcije u vezi rata u Bosni i Hercegovini 20%, bolest kronični PTSP s trajnim promjenama osobnosti u svezi ratnih okolnosti 40% i bolesti izvan ratnih okolnosti 40%. Pri tome sudska vještakinja obrazlaže da je s obzirom na dokumentaciju u spisu, tužiteljevu dob i zdravstveno stanje, kao i zanimanje i poslove koje je obavljao, bilo opravdano cijeniti da je kod njega nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti prilikom prvog vještačenja i pregleda tužitelja pri tuženiku dana 8. rujna 2017., jer su tada bila jasno utvrđena trajna značajna funkcionalna oštećenja mentalnog funkcioniranja (kognitivna i emocionalna), koja su tužitelju uz oštećenje funkcije kralježnice onemogućavala rad u struci (obrada metala) i na većim poslovima u razini njegovog obrazovanja.
9. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 30. studenog 2023. te utvrdio da je tužitelj, koji ima utvrđen status ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% tjelesnog oštećenja trajno (pravomoćno rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanske županije, Ministarstva za pitanje branitelja- Mostar, broj 14-43-1-1508/07 od 24. listopada 2007.), dana 8. rujna 2017. ispunio uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu sukladno članku 39. ZOMO-a i članku 142. ZOHBDR-a, te je ocijenjeno da je djelomični gubitak radne sposobnosti kod tužitelja nastao 20% zbog ozljede zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, 40% zbog bolesti zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini i 40% zbog bolesti izvan tih okolnosti.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da je prvostupanjski sud, imajući na umu nalaz i mišljenje sudske vještakinje utvrdio djelomični gubitak radne sposobnosti s datumom 8. rujna 2017., a koji nalaz i mišljenje tuženik nakon zaprimanja nije osporio, niti je istome prigovarao na ročištu održanom 9. siječnja 2024., to nema osnove za usvajanje žalbe tuženika. Iako je nastanak invalidnosti utvrđen dana 8. rujna 2017., rješenje o pripadajućem pravu na isplatu invalidske mirovine u odnosu na utvrđeni djelomični gubitak radne sposobnosti (60% ozljeda i bolesti u svezi s ratom u Bosni i Hercegovini i 40% bolesti izvan tih okolnosti) donijeti će se prema odredbi članka 59. stavka 3. ZOMO-a, imajući u vidu konkretnu situaciju tužitelja.
11. S obzirom na sve izneseno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
12. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima upravnog spora donio pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), te dosudio opravdani trošak za sastav tužbe, pristup ročištu i troškove za provedeno medicinsko vještačenje.
13. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, ovaj Sud ne smatra da se radi o opravdanom trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a i članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić