REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-292/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnica Željka Pintarić iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., [adresa], Anina ulica 2/II, protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB:36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Maravić inženjering i konstrukcije d.o.o., OIB: 46065399883, Nedelišće, Livadarska 53, kojeg zastupa odvjetnik Domagoj Crnogorac, Varaždin, Ankice Opolski 2, klasa: UP/II-214-02/21-07/7, urbroj: 511-01-208-21-4 od 14. travnja 2021., radi mjera zaštite od požara, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1776/2021-16 od 19. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1776/2021-16 od 19. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-214-02/21-07/7, urbroj: 511- 01-208-21-4 od 14. travnja 2021., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Varaždin, Službe inspekcijskih poslova Varaždin, klasa: UP/I-214-02/20-01/13, urbroj: 511-01-390-20-8 od 23. prosinca 2020. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja naloženo je, ovdje zainteresiranoj osobi društvu Maravić inženjering i konstrukcije d.o.o. (investitor i izvođač radova građevine na adresi [adresa]-etaža 14 i tavanski prostor-etaža 42) da otkloni inspekcijskim nadzorom utvrđene propuste i nedostatke u određenom roku, sve pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja. Točkom II. izreke presude naloženo je tužiteljici da naknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250 €.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da je sud učinio bitne povrede sudskog spora iz članka 126. stavka 2. i stavka 3. točka 4. Zakona o upravnim sporovima. Sud u presudi nije naveo dokaze koje je tužiteljica predložila niti kako je o njima odlučio odnosno zašto ih nije proveo. Upire na odredbu članka 19. Zakona o gradnji koja predviđa situaciju da nije potrebno tražiti izmjenu projektne dokumentacije ukoliko izmjena ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva građevine. Isto tako sud je propustio utvrditi da je nadležna inspekcija temeljem očevida i zapisnika s tog očevida od 12. ožujka 2020., u svom očitovanju u pisanoj obavijesti od 23. ožujka 2020. utvrdila da je otvor u stropu stana pokriven protupožarnim revizijskim vratima otpornosti na požar EI 90 da je ugrađen element za zatvaranje prodora na granici požarnog odjeljka zadovoljavajuće otpornosti. Smatra da je otvor prema njenom stanu zatvoren sukladno propisima zaštite od požara. Osim toga sud nije utvrdio na koji način bi se taj sporni otvor trebao zatvoriti. Smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega predlaže usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak sudu odnosno ukinuti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu te predlaže žalbu odbiti.
4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu u odgovoru na žalbu navodi da tužiteljica ne spori činjenicu da predmetni otvor između etaže 14 (stana u potkrovlju) i etaže 42 (tavanske prostorije) nije predviđen glavnim projektom na temelju kojeg je izdana građevinska dozvola. Ističe da tužiteljica pogrešno tumači odredbu članka 19. Zakona o gradnji jer je više nego očito da predmetni otvor utječe na temeljni zahtjev za građevinu sigurnosti u slučaju kako je to propisano člankom 10. Zakona o gradnji i člankom 25. Zakona o zaštiti od požara. Upravo iz mišljenja projektanta zgrade Vedrana Koegla od 11. prosinca 2019., proizlazi da je predmetni otvor izveden ne samo suprotno glavnom arhitektonskom projektu već i protivno elaboratu zaštite od požara jer prema tom elaboratu tavanska prostorija nije požarna zona. S ovim mišljenjem su suglasna i dva sudska vještaka za graditeljstvo i to vještak Zoran Zeba koji je svoj nalaz i mišljenje sačinio u postupku pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu kao i vještak Ilija Beljan. Ti vještaci su u svojim nalazima i mišljenjima naveli da otvor narušava temeljni zahtjev sigurnosti u slučaju požara. Upire na odredbe Zakona o gradnji te ističe da ovaj otvor ne smije postojati te da njegovo postojanje narušava temeljni zahtjev za građenje sigurnosti u slučaju požara te stoga da prigovor tužiteljice da ugrađena vrata zadovoljavaju protupožarne propise je nebitan sve i kada bi inače bilo točno da vrata zadovoljavaju uvjete protupožarnih propisa, a drugostupanjsko upravno tijelo je utvrdilo da to nije točno. Ističe da sud nije dužan utvrđivati na koji način je potrebno sporni otvor zatvoriti jer je jasno navedeno da se otvor mora zatvoriti sukladno glavnom projektu i elaboratu zaštite od požara po kojem je zainteresirana osoba dužna postupiti. Zainteresirana osoba po tom izvršnom upravnom rješenju ne može pristupiti budući otac tužiteljice na dozvoljava zainteresiranoj osobi da to rješenje izvrši. Stoga se postavlja pitanje tko će biti odgovoran u slučaju nastanka požara. Ako dođe do požara zainteresirana osoba će automatski biti pozvana na odgovornost za nastalu štetu kao investitor u čije su ime izvedeni predmetni otvori protivno elaboratu zaštite od požara dok će otac tužiteljice, po čijem nalogu su predmetni otvori i izvedeni otklanjati svoju odgovornost navodeći da je postupao po nalogu upravo zainteresirane osobe. Predlaže žalbu odbiti i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. -dalje: ZUS). To stoga jer je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice.
7. Prije svega Sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice da je u ovom sporu trebalo održati raspravu. Naime, prema odredbi članka 98. točka 4. ZUS-a, sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. Tužiteljica u tužbi nije predlagala održavanje rasprave.
8. Iako tužiteljica u tužbi navodi da osporava rješenje tuženika s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kraj opisanih utvrđenja inspekcijskog nadzora vezanih uz pravno odlučne činjenice, nezakonitosti izvedbe otvora između stana i tavana, protivno elaboratu zaštite od požara, koja može utjecati na širenje požara, prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 98. točka 4. ZUS-a nije počinio povredu iz odredbe članka 126. stavka 3. točka 4. ZUS-a.
9. Naime, odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine, broj 90/10.-dalje: ZZP) propisano je da prilikom projektiranja i građenja građevine mora se osigurati zaštita od požara, kao jedan od bitnih zahtjeva za građevinu propisanih posebnim propisom kojim se uređuje područje prostornog uređenja i gradnje tako da se u slučaju požara:
- očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom,
- spriječi širenje vatre i dima unutar građevine,
- spriječi širenje vatre na susjedne građevine,
- omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje,
- omogući zaštita spašavatelja.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, o čemu spisu predmeta prileži zapisnik o očevidu od 12. ožujka 2020., utvrđeno da je izveden otvor na stropu stana koji nije predviđen projektnom dokumentacijom i Elaboratom zaštite od požara koji je sastavni dio građevinske dozvole te utvrđeno da do izmjene građevinske dozvole tj. do izmjene ili nadopune glavnog projekta da se može izraditi otvor, a radi izvedbe otvora između stana i tavana, nije došlo.
11. Naime, iz mišljenja projektanta Vedrana Kogla od 11. prosinca 2019., proizlazi da je predmetna građevina projektirana kao građevina katnosti Po+Pr+2+ potkrovlje te je iznad potkrovlja projektiran nekoristan tavan, visine 0 do 1,7 m, s termoizolacijom zgrade na podu. Prema protupožarnom elaboratu, požarna zona je stambeni dio potkrovlja a tavan iznad, kao nekoristan prostor bez ljudi i stvari, uopće nije uzet u obzir kao zona, dakle, trenutno stanje nije u skladu s protupožarnim elaboratom, pošto je tavan postao etaža sa stvarima (koje mogu gorjeti) i prisustvom ljudi, a nema ispravnog evakuacijskog izlaza iz tavana.
12. Tužiteljica ne dovodi u sumnju utvrđenje da otvor na stropu nije predviđen projektnom dokumentacijom, kao niti da nije došlo do izmjene građevinske dozvole na način da bi predmetni otvor bio predviđen, ali smatra da nije bilo potrebno mijenjati projektnu dokumentaciju. Međutim, suprotno mišljenju tužiteljice jedan od temeljnih zahtjeva za građevinu propisan je odredbom članka 10. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. -dalje: ZOG) prema kojem građevine moraju biti projektirane i izgrađene tako da u slučaju izbijanja požara: 1. nosivost građevine može biti zajamčena tijekom određenog razdoblja, 2. nastanak i širenje požara i dima unutar građevine je ograničeno, 3. širenje požara na okolne građevine ograničeno, 4. korisnici mogu napustiti građevinu ili na drugi način biti spašeni i 5. sigurnost spasilačkog tima je uzeta u obzir. Stoga, kako se radi o bitnom zahtjevu za građevinu (članak 10. ZOG-a), to nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 19. istog Zakona, kojim su dopuštena odstupanja u građenju, ali samo ako se time ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu.
13. Nadalje, nije osnovano pozivanje tužiteljice na obavijest inspekcije od 23. ožujka 2020., budući je protiv iste, ovdje zainteresirana osoba, izjavila prigovor koji je čelnik tijela rješenjem od 12. lipnja 2020. usvojio te naložio Službi inspekcijskih poslova Varaždin da provede postupak po službenoj dužnosti. Postupak je i proveden te je nakon prikupljene relevantne dokumentacije, koja prileži spisu predmeta i koju je prvostupanjski sud ocijenio, rješenjem tijela prvog stupnja zainteresiranoj osobi naređeno otklanjanje propusta i nedostataka na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja, koje je tuženik pravilno ocijenio zakonitim zbog čega i po ocjeni ovog Suda nije bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice.
14. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a) pa iako prvostupanjska presuda ima manjkavosti u obrazloženju, prema ocjeni Suda time nije ostvaren razlog bitne povrede pravila sudskog postupka propisan odredbom članka 126. stavka 2. ZUS-a, budući da pobijana presuda sadrži razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima, dokazima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.
15. Konačno, nije osnovan navod tužiteljice da nije vidljivo na koji način se sporni otvor trebao zatvoriti budući da se otvor, koji nije predviđen projektnom dokumentacijom i elaboratom zaštite od požara, mora zatvoriti u skladu s tom dokumentacijom.
16. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu odbijen je sukladno odredbi članka 144. stavka 1. ZUS- a jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke u ovom sporu (točka II. izreke).
U Zagrebu, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
