REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-116/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Varjačiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zadra, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-228/2020-44 od 2. srpnja 2024. na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P Ob-228/2020-44 od 2. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice UT, koji glasi:
„Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i pokojnog RT pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1966., te preminulog dana **.**.2019., a koja izvanbračna zajednica je trajala od 8. mjeseca 2016. godine do 5. prosinca 2019. godine, kada je prestala smrću RT pok. U, a slijedom čega je tužiteljica zakonski nasljednik pokojnog RT pok. U, čime ostvaruje pravo na njegovo nasljedstvo.“
II. Nalaže se tužiteljici UT da tuženiku PT naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eur, sve u roku od 15 dana
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. S a žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ova presuda zakonita i pravilna.
6.1. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje žaliteljica jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupanja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge jer je vrlo iscrpno i pažljivo ocijenio iskaze svih saslušanih svjedoka i pri tome cijeneći i ostale provedene dokaze dao vrlo jasne i logične razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela dovesti u ozbiljnu dvojbu niti sama žaliteljica samo iz razloge što provedene dokaze drugačije, za sebe povoljnije, ocjenjuje.
6.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 388. st. 4. ZPP na koju također sadržajno ukazuje tužiteljica jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je, u ovom dijelu, žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.
6.3. Žalba žaliteljice nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.4 Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.
7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica u svojoj žalbi.
8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je između nje i pokojnog RT pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1966., a preminulog **.**.2019. postojala izvanbračna zajednica, koja je trajala od kolovoza 2016. do 5. prosinca 2019., kada je ona prestala smrću pok. RT pok. U, slijedom čega je ona zakonska nasljednica iza njegove smrti i ostvaruje pravo na njegovo nasljedstvo.
10. Odlučujući o ovom zahtjevu tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav njezin tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnome, da između tužiteljice i pokojnog RT, pok. U, brata tuženika, nije postojala takva životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja bi se smatrala izvanbračnom zajednicom budući, iako su oni nesporno bili u određenoj ljubavnoj vezi, ta veza nije imala sva obilježja izvanbračne zajednice budući nije postojala trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova te njihova uzajamna prava i dužnosti, koja bi proizlazila iz takve veze, pa posljedično tome zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23, dalje: ObZ), radi čega tužiteljici ni ne pripada pravo nasljeđivanja iza smrti ostavitelja ( čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju - „Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN).
11. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP) i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu vrlo jasne, iscrpne i napose uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica u svojoj žalbu izvodeći, kako je to i prethodno navedeno, iz istih dokaza ( iskaza saslušanih svjedoka) za sebe povoljnije zaključke.
12. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. ObZ propisano je da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, dok je na temelju odredbe stavka 2. ovog članka propisano da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
13. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žaliteljice, nije sporno da su tužiteljica i pok. RT bili u određenoj emotivnoj (ljubavnoj) vezi, koja je uz više prekida i mirenja trajala od kraja svibnja 2016. do smrti pok. RT **.**.2019. i da u toj vezi nije rođeno njihovo zajedničko dijete.
14. Dakle, obzirom na navedeno, da bi se u konkretnom slučaju u smislu navedene zakonske odredbe uopće moglo govoriti o učincima postojanja izvanbračne zajednice koji se primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca - u konkretnom slučaju tužiteljice i pok. RT, mora biti ispunjen osnovni uvjet da ta zajednica traje najmanje tri godine, a uz to u takvoj zajednici mora postojati i određena imovinska (ekonomska), emocionalna i intimna povezanost svakog para.
15. Iz provedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka CT, GT, IT i napose iskaza svjedoka VT, te sadržaja izvatka iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova od 18. siječnja 2023. za tužiteljicu (list 102 spisa) jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica i pok. ET nisu u razdoblju za koje tužiteljica tvrdi da su oni živjeli u izvanbračnoj zajednici, kroz čitavo vrijeme živjeli u takvoj zajednici u stanu koji je koristio pok. ET u [adresa], jer kako to jasno proizlazi iz iskaza svjedoka VT , prvog susjeda pok. ET, s kojim je pokojnik bio u dobrim, prijateljskim odnosima jasno proizlazi da je tužiteljica živjela na navedenoj adresi u razdoblju od oko 3-4 mjeseca u 2017. i da ju je pok. ET izbacio iz stana nakon njihove prve svađe, a što je, u dijelu za navedeni zaključak suda prvog stupnja, podudarno i sa podacima koji proizlaze iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova od 18. siječnja 2023. da je tužiteljica na navedenoj adresi imala prijavljeno boravište u razdoblju od 5. listopada 2016. do 4. travnja 2017. Da tužiteljica tijekom navedenog vremenskog razdoblja nije kroz čitavo vrijeme živjela sa pok. BT, osim iz iskaza navedenih svjedoka, koji kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, nemaju nikakvog pravnog interesa za ishod ovog spora, proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŠT i ĆT, pa u zaključak suda prvog stupnja, utemeljen na navedenim dokazima, da tužiteljica u ovom postupku nije uspjela dokazati da su ona i pok. ET kroz čitavo navedeno razdoblje u trajanju od najmanje tri godine živjeli u zajedničkoj zajednici, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da već obzirom na ovakvo pravilno utvrđenje suda prvog stupnja njihova zajednica nije imala obilježja izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ObZ, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je već iz ovog razloga njezin zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim.
15.1. Istina, pri tome valja istaknuti da su svjedoci UTC, FT, ST, KT te dr. MT, iskazivali drugačije u odnosu na prethodno navedene svjedoke tvrdeći da su tužiteljica i pok. ET bili u vazi kroz čitavo navedeno vremensko razdoblje, dakle nešto više od tri godine, ali je sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno ocijenio neuvjerljivima obzirom da se radi o svjedocima koji su u prijateljskim odnosima sa tužiteljicom, odnosno svjedoku koja je imala dojam da tužiteljica i pok. ET žive u izvanbračnoj zajednici ( r. MT), a čiji su iskazi u suprotnosti, ne samo sa iskazima prethodno navedenih svjedoka, već i iskazom same tužiteljice o vremenu početka i trajanja njihove veze, pa suprotno žalbenim navodima žaliteljice, osnovanost njenog zahtjeva ne može biti utemeljen na njihovim iskazima, radi čega je žalbu žaliteljice valjalo i u ovom dijelu ocijeniti neosnovanom.
16. Osim toga, obzirom na žalbene navode žaliteljice valja istaknuti da kod ocjene o tome ima li neka zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca obilježje izvanbračne zajednice u pravnom smislu nije važno utvrditi samo početak i trajanje takve zajednice, već je važno i je li postojala emocionalna i intimna povezanost svakog para, imovinska povezanost, jesu li odlazili na zajednička putovanja, rođendane, svadbe, jesu li se međusobno upoznavali s rodbinom, prijateljima i sl. Međutim, u konkretnom, slučaju osim postojanja određene emocionalne i intimne povezanosti, tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala niti činjenicu da je između njih postojala i imovinska povezanost ( ekonomska zajednica), budući je nesporno utvrđeno da je kroz čitavo vrijeme za koje tužiteljica tvrdi da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa pok. ET, isti koristio usluge Caritasa ( najprije odlazeći po hranu u pučku kuhinju „Sveti Vinko Paulski“ u [adresa], a potom i dostavom hrane u njegov stan, organizacije boravak u Zagrebu radi njegova liječenja i korištenjem njihove socijalne samoposluge) te je, uz pomoć tuženika, plaćao dio troškova stanovanja, iako mu je troškove struje i vode plaćao Grad Zadar, pa posljedično tome valja zaključiti da u njihovoj vezi nije postojala i određene ekonomska povezanost, posljedično čemu je sud prvog stupnja, obzirom i na ove utvrđene činjenice, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju između tužiteljice i pok. ET nije postojala izvanbračna zajednica koja bi imala obilježja izvanbračne zajednice propisane odredbom čl. 11. st. 1. ObZ, radi čega je i žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti.
17. Odredbom čl. 8. st. 2. ZN propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.
18. Obzirom da je sud prvog stupnja iz prethodno navedenih razloga pravilno zaključio da između tužiteljice i pok. ET nije postojala izvanbračna zajednica utemeljena na odredbi čl. 11. st. 1. ObZ, to je sud prvog stupnja uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe ( čl. 8. st. 2. ZN), pravilno kao neosnovan odbio i zahtjev tužiteljice da se utvrdi da tužiteljica ima pravo nasljeđivanja iza smrti ostavitelja.
19. Osim toga, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupanja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tužiteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
