Poslovni broj: Usž-833/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VALENTINO TEHNIKA d.o.o., Zagreb, Bukovački vijenac 34, OIB: 85323079986, kojeg zastupa opunomoćenik Frane-Matej Barišić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 27, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe za zastupanje, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1180/2024-12 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1180/2024-12 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, poništeno je rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/78, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 18. prosinca 2023. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA:
UP/I-363-02/16-008/12696, URBROJ: 251-10-32-1/015-22-4-TS od 26. listopada 2022. (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR-a u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka III. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/12696, URBROJ: 251-10-32-1/015-22-4-TS od 26. listopada 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zgradu u [adresa] ulica 11, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 577,66 m3, u iznosu od 18.485,12 kuna, prema proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-363-02/16- 008/12696, URBROJ: 251-13-32-2/007-20-2-NŽ od 9. listopada 2020. godine.
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra nepravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Prema shvaćanju tuženika, predmetni upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut je za vrijeme važenja (starog) Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03.- pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG/95), po službenoj dužnosti, na dan kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa, a koje podatke (zahtjev za obračun) mu je sukladno članku 22. stavku 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13.) dostavilo upravno tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju od 25. rujna 2014. godine. Predmetni zahtjev za obračun komunalnog doprinosa prvostupanjsko tijelo je zaprimilo 19. svibnja 2016., dakle, prije 4. kolovoza 2018., kada je snagu stupio (novi) Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG/18). Slijedom navedenog, smatra da je predmetni upravni postupak trebalo provesti na temelju ZKG/95 koji ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, s čim u vezi se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1393/16 od 7. veljače 2018. i broj: U-III-1071/16 od 29. ožujka 2018. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba pobija presudu prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da se postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokreće po službenoj dužnosti i to dostavom pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju sa zahtjevom za obračun troškova komunalnog doprinosa, a što predstavlja prvu radnju u predmetnom upravnom postupku sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZUP-a. Smatra da, budući da je u konkretnom slučaju dopisom od 7. ožujka 2016. tijelu nadležnom za obračun komunalnog doprinosa dostavljeno označeno rješenje o izvedenom stanju te je zatražen izračun komunalnog doprinosa, koji zahtjev je nadležno tijelo zaprimilo 19. svibnja 2016., na navedeni predmet valja primijeniti odredbe ZKG/95, koje ne predviđaju zastaru utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda i potvrditi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tuženika i zainteresirane osobe, budući da je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.
7. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je dopisom od 7. ožujka 2016. tijelu nadležnom za obračun komunalnog doprinosa dostavljeno rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Treći područni odsjek za prostorno uređenje, KLASA: UP/I 350-05/2013-007/9865, URBROJ: 251-13-21/416-2014-9 od 25. rujna 2014., koje je postalo pravomoćno 22. listopada 2014., te je zatražen izračun komunalnog doprinosa. Predmetni zahtjev nadležno tijelo je zaprimilo 19. svibnja 2016., nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 26. listopada 2022. tužitelju utvrdilo komunalni doprinos za predmetnu nekretninu, temeljem proračuna troškova komunalnog doprinosa od 9. listopada 2020. godine.
8. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan ZKG/18, koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.
9. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 22. listopada 2014., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015. i nastupila je 1. siječnja 2021., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je osporavano drugostupanjsko rješenje od 18. prosinca 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 26. listopada 2022., doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze, po službenoj dužnosti, dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
11. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine. Sukladno navedenom, neosnovano tuženik i zainteresirana osoba smatraju da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.
12. Kako je, dakle, razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tuženika i zainteresirane osobe, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbi iz razloga na koje upiru podnositelji žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbe kao neosnovane.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
