REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-77/2025- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mihaeli Vilus, odvjetnici iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 70, protiv tuženika PLIVA Hrvatska d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 44205501677, zastupanog po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čačić & Partneri, Zagreb, Andrije Hebranga 27, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14301/2021-18 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14301/2021-18 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I/ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 22. travnja 2021. kojom je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu od 1. travnja 2016. te tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na poslove Menadžer kliničkog razvoja ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da sud nije napravio uvid u preslike e-mail poruka, niti se na iste očitovao, niti ih uzeo u obzir prilikom donošenja zaključaka, da je pogrešno utvrdio da je tužiteljica 29. ožujka 2021. ukazivala svojem nadređenom da ne može dovršiti dokument u zadanom roku, da je s rokom predaje dokumenta bila upoznata još 10. ožujka 2024., a ne 19. ožujka 2021. kako je zaključio prvostupanjski sud, da iz e-mail komunikacije nesporno proizlazi činjenica da je nakon predaje dokumenta od strane tužiteljice na istom bilo potrebno raditi dodatne izmjene, a što je potvrđeno i od strane same tužiteljice i od svjedoka VH; da se na dokumentu radilo još 6. travnja 2021., da je sud pogrešno utvrdio značaj tužiteljice u postupku izrade Briefing dokumenta, da taj značaj upravo čini većim značaj povrede počinjene od strane tužiteljice, da je ista trebala razumjeti važnost svoje uloge u procesu i važnost poštivanja rokova, da joj radno mjesto menadžera kliničkog razvoja nalaže povećanu odgovornost i pažnju u izvršavanju radnih zadataka, da je sukladno opisu poslova tužiteljica imala ključnu ulogu i bila primarni kontakt i koordinator kod tuženika, da ista ne samo što nije na vrijeme izradila i predala dopunu tzv. Briefing dokumenta već je u razdoblju neposredno predhodno odluci o otkazu zanemarila svoje obveze iz ugovora o radu što je utjecalo na realizaciju prethodnog projekta; da je sud pogrešno zaključio da takvo ponašanje ne predstavlja skrivljeno ponašanje koje čini osnovu za odluku o otkazu. Ukazuje na sudsku praksu. Ukazuje i da se ne mora raditi o nužno teškom kršenju obveze, već je dovoljno da radnik krši radnu obvezu, da nastanak štete nije od značaja već je dovoljno da je došlo do skrivljenog ponašanja radnika. Predlaže preinaku presude, podredno ukinuti istu i vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da su žalbeni navodi neosnovani, da iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da tuženik nije na vrijeme obavijestio tužiteljicu o roku, da je rad na projektu bio timski rad, da je za izradu dijela dokumenta bio zadužen vanjski kontraktor, da je tužiteljica upozorila nadređenog prije isteka roka da rok neće biti ispoštovan ukoliko vanjski kontraktor ne dostavi svoj dio materijala do određenog vremena, da je to tuženiku bilo poznato, da je u ožujku 2021. tužiteljica pohvaljena od strane tuženika, dobila bonus i povišicu, da tuženik nije dokazao da je tužiteljica svojim postupanjem kršila obveze iz radnog odnosa. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja usvojio je zahtjev tužiteljice utvrdivši da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje; da nije dokazao da bi eventualna postupanja, odnosno propusti tužiteljice bili takve težine da opravdavaju otkazivanje ugovora o radu, a slijedom čega je utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 22. travnja 2021. nezakonita i nedopuštena, da tužiteljici radni odnos nije prestao i da je tuženik valja vratiti na poslove menadžera kliničkog razvoja ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 433. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva te o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Neosnovano tuženik i ono što je, eventualno, pogrešno utvrđeno činjenično stanje

– npr. da je tužiteljica s datumom roka predaje Briefing dokumenta bila upoznata 19. ožujka 2021. kako je utvrdio sud prvog stupnja, a da je ispravno trebalo zaključiti da je bila upoznata još u e-mailu od 10. ožujka 2021. podvodi pod navedenu bitnu povredu. Osim toga, iz e-mail komunikacije (čiji sadržaj između stranaka nije sporan, pa nije bilo potrebno da sud dodatno navodi sadržaj istih u odluci, a iz ukupnosti obrazloženja nedvojbeno je da je iste cijenio prilikom donošenja odluke; stoga izostanak toga navođenja ne predstavlja nedostatak zbog kojeg se odluka ne bi mogla ispitati) i slijedi da je tek u e-mailu od 19. ožujka 2021. 9:14 sati koji joj je uputio VH, inače neposredno nadređeni, tužiteljici ukazano da Briefing dokument valja poslati njemu i K na „review“ najkasnije 29. ožujka 2021. do kraja dana. E-mailom od **.**.2021. ĆH je dostavila tablicu ukazujući ujedno na datum 6. travnja do kada bi trebalo podnijeti dokumenta EMA (Europska agencija za lijekove), kao i daj joj finalni draft dokumenta treba dostaviti barem tjedan dana prije; dakle pravilno je u tom dijelu sud prvog stupnja prihvatio iskaz tužiteljice koja navodi da je s 29. ožujka 2021. kao rokom za dostavu dokumenta upoznata primitkom e-maila od 19. ožujka 2021. Njezin je iskaz, naime, sukladan dostavljenim e-mailovima.

8.1. Stoga je i jasno, razumljivo zašto sud prvog stupnja prihvaća kao utvrđenu činjenicu da je tužiteljica 29. ožujka 2021. u komunikaciji sa svjedokom VH, kao svojim nadređenim, rekla da ako input (vanjskog kontraktora) ne dobije do 14,00 sati neće toga dana uspjeti i završiti dopunu, da su potrebni podaci (od vanjskog kontraktora) stigli oko 17,30 sati, da su bili značajno izmijenjeni u odnosu na prvi nacrt, da je morala (tužiteljica) uložiti značajan rad da dovrši Briefing dokument, da ga je dovršila 31. ožujka 2021. jer tako slijedi iz iskaza tužiteljice, a glede roka slijedi i iz e-mail poruka; dakle iskaz tužiteljice je sukladan s tim materijalnim dokazima; nastavno, sud prvog stupnja neposredno je ocijenio izvedene dokaze i pravilnost te ocjene žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

8.2. Nadalje, kako i obrazlaže sud prvog stupnja, na tuženiku je teret dokaza u smislu postojanja opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici zbog njezina skrivljenog ponašanja tj. zbog propusta u radu, a nastavno da tuženik nije dokazao niti da bi kvaliteta Briefing dokumenta kojeg je sačinila tužiteljica bio u toj mjeri na nezadovoljavajućoj razini da je bilo potrebno uložiti značajan rad jer o tome samo uopćeno iskazuje svjedok VH, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Dakle bez dvojbe je razumljivo iz pobijane odluke, da je kroz primjenu neposredne ocjene dokaza, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP, sud prvog stupnja iskaz tužiteljice ocijenio istinitim.

9. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 22. travnja 2021. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu od 1. travnja 2016., da radni odnos tužiteljice nije prestao, da se tužiteljica vrati na rad na poslove Menadžera kliničkog razvoja ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

10. U prvostupanjskom postupku nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. na radnom mjestu Menadžer kliničkog razvoja; da je prethodno u kontinuitetu zaposlena kod društva Pliva grupe od 1. travnja 2002.

- da je dana 22. travnja 2021. uručena joj Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 5. svibnja 2021., da tuženik na isti nije dogovorio, da je pravovremeno podnijela tužbu 4. lipnja 2021.

11. Sporno je, je li odluka o otkazu zakonita, odnosno je li tuženik imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice.

12. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti predmetne pravne stvari utvrdio slijedeće činjenice i izveo zaključke:

- da je tužiteljici dana mogućnost davanja obrane te je u postupku otkazivanja ugovora o radu ispunjena obveza savjetovanja prije otkaza sa sindikatom, u smislu čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje u tekstu ZR)

- da je propušteno tužiteljicu upozoriti na povrede obveza iz radnog odnosa, ali da isto ne dovodi do utvrđenja da je otkaz nedopušten

- da je tužiteljica 2016. bila upozoravana na obveze iz radnog odnosa jer da nije o nekim elementima informirala druge uključene, odnosno nije odgovorila na upit, a slijedom čega je bila podvrgnuta mjerama dodatnog praćenja rada i dodatnoj edukaciji

- da je tužiteljica bila uključena u projekt kliničkih ispitivanja, da se radilo o timskom radu, da je projekt valjalo uputiti europskom regulatoru (EMA) na odobrenje, da je to bilo vezano uz rokove, da je projekt trajao duže vrijeme, da je 2021. ušao u završnu fazu, da je tužiteljica bila zadužena za rad na projektu, da joj je moralo biti poznato da se radi o bitnoj vrsti projekta za tuženika, da joj je bilo poznato da je došlo do kašnjenja u dostavi Briefing dokumenta, odnosno da je došlo do pribijanja rokova, budući segment koji se odnosi na tužiteljicu nije dovršen do zadanog roka 29. ožujka 2021.,

- da je o tom roku tužiteljica upoznata tek 19. ožujka 2021. te je upozoravala da izrada končanog konsolidiranog dokumenta ovisi o doprinosu (dostavi) vanjskog kontraktora; da je 29. ožujka 2021. u komunikaciji sa nadređenim, svjedok VH, ukazivala mu da ne može dovršiti sve radnje ako materijal ne dobije od kontraktora do 14,00 sati (29. ožujka 2021.), da je materijal zaprimila iza 17,00 sati

- da su ovlaštene osobe na strani tuženika (svjedok VH i drugi) znali ili morali znati koja je trenutačna situacija u provođenju projekta

- da je dovršetak rada na dokumentu od strane tužiteljice ovisio i o doprinosu vanjskih suradnika (kontraktora),

- da je tužiteljica Briefing dokument predala 31. ožujka 2021., da je u posljednji čas došlo do većih izmjena što je otežavalo rad

- da tuženik nije dokazao da je Briefing dokument tužiteljice bio nezadovoljavajuće kvalitete, odnosno koje je to konkretno propuste tužiteljica počinila vezano za sadržaj toga dokumenta, odnosno u kojoj mjeri ga je trebalo dorađivati, mijenjati

- da nije dokazao niti nastanak štete uslijed kašnjenja

- da nije dokazao niti propuste tužiteljice u evidenciji radnih sati

- da nisu osnovani niti navodi tuženika o otežanoj komunikaciji s tužiteljicom odnosno propuštanju da se javi u kratkom roku na poziv jednog do nadređenog putem Teams platforme jer da se radi o izoliranom slučaju

a iz čega zaključuje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje, slijedom čega je otkaz od 22. travnja 2021. nedopušten.

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju…ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Odredbom čl. 119. ZR propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; te da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Primjenom odredbe čl. 135.s t. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. Dakle, teret dokaza da postoji skrivljeno, svjesno ponašanje tužiteljice kojim ista krši obveze iz radnog odnosa jest na tuženiku. U konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokaza zaključio da tuženik to nije dokazao.

15. Odlukom o otkazu tužiteljici se na teret stavlja niz povreda (u smislu da je tek na izričiti zahtjev nadređenog menadžera izabrala vanjsku ugovornu istraživačku organizaciju, da nije iznosila detalje projekta na sastancima, da nije izvještavala nadređenog menadžera već da ga je u e-mail korespondenciju dodao član tima izvan Republike Hrvatske, da se na sastanku 25. veljače 2021. od iste nije dobilo tražene podatke o rezultatu pilot studije, da nije odgovorila na urgente pozive kroz Teams platformu, da nije odgovorila na e-mail kojim je upozorena na rok 19. ožujka 2021., da je dokument dostavila 31. ožujka 2021. bez obrazloženja kašnjenja, da je predala nezadovoljavajući dokumenta, da nije utrošila 95 sati kako je navela, da je evidenciju radnih sati vodila nedovoljno pažljivo).

15.1. Međutim, kako i zaključuje sud prvo stupnja te povrede nisu dokazane od strane tuženika.

16. Točno je da tužiteljica na e-mail nadređenog menadžera K od 25. veljače 2021. kojeg je zaprimila oko 16,30 sati izvan radnog vremena nije odmah odgovorila. Međutim, ista je navela da je, a što je i razvidno iz e-mail korespondencije, odgovorila slijedeći dan ujutro (što sve slijedi iz dostavljene prepiske komunikacije), kao i da je nastavno na njegov ponovni e-mail od 8:52, odgovorila mu u 2:19 sati poslije podne, odgovarajući na njegov upit u svezi radnog vremena, budući isti u e-mailu (od 8:52 ujutro) navodi da je u međuvremenu tražene informacije dobio od VH. Međutim, iz takve komunikacije, niti po stavu ovoga suda, ne radi se o skrivljenom ponašanju koje bi bilo osnova za otkaz ugovora o radu. Upravo suprotno, ukazuje se kao izolirani slučaj, s obzirom na dostavljene dokaze. Osim toga, K u e-mailu naveo da je tražene podatke dobio od VH, a u preostalom dijelu se e-mail ticao razloga zbog kojeg se tužiteljica nije javila na e-mail od prethodnog dana (4:30 PM), odnosno je li to izvan njezinog radnog vremena ili je drugi razlog nejavljanja; pa u tom segmentu, ne ukazuje se da je odgovor na e-mail morao biti baš odmah jer je, ono što je u osnovi K tražio u svezi informacija vezanih za projekt, već bio dobio od VH.

17. Također, kako tuženik nije dostavio dokument (Briefing dokument) koji je dostavila tužiteljica, a na koji je kako navodi tuženik bilo toliko potrebno dodatno raditi da bi bio zadovoljavajući, a navodi svjedoka VH o tome su uopćeni, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, to je i u tom segmentu pravilno dakle sud prvog stupnja primijenio pravilo o teretu dokaza. Tuženik nije dokazao da su intervencije nadređenog ili nadređenih u dokument tužiteljice bile tako značajnog opsega da su bitno, značajno prelazile okvire uobičajenih komentara. Točno je da tužiteljica navodi da su komentari na Briefing došli 2. travnja 2021. i da su bili opsežni, ali navodi i da su predstavljali otklon od dogovorenih sadržaja, pa se ne može zaključiti da se radi o neizvršavanju radne obveze tužiteljice na način koji opravdava odluku o otkazu ugovora o radu.

18. Glede rokova dostave Briefing dokumenta valja navesti da je pravilno zaključio sud prvog stupnja da je za rok 29. ožujka 2021. tužiteljica saznala 19. ožujka 2021. Naime, taj se rok prvi puta kao takav, prema priloženoj e-mail korespondenciji, spominje u e- mailu nadređenog VH od 19. ožujka 2021., dakle ne u e-mailu od 10. ožujka 2021. u kojem se spominje samo rok 6. travnja 2021. i potreba dostave dokumenta tjedan dana prije. Također razvidno je iz e-mail korespondencije da je tužiteljica upoznala VH da vanjski kontraktor moli produljenje roka do 30. ožujka 2021., e-mail od 19. ožujka 2021. 11:49 sati, kao i da je vanjskog kontraktora obavijestila da je VH rekao da Briefing dokumenta valja biti sačinjen do 29. ožujka, e-mail od 19. ožujka 2021. 11:13. sati. Dakle, kako je iskaz tužiteljice sukladan i podacima iz e-maila, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit i stoga zaključio i da je ona na sastanku upozoravala nadređenog VH, da neće stići izraditi dokument na vrijeme ukoliko podaci vanjskog kontraktora ne stignu do određenog vremena. Pravilnost te neposredne ocjene, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

19. Također, u svezi izbora vanjskog kontraktora ne može se zaključiti da je izbor istog bila obveza tužiteljice kada iz e-maila VH od 3. ožujka 2021. 11:58 sati slijedi da je VH obavijestio tužiteljicu (i druge u sastavu tima) da klinički dio vezan uz modeliranje i simulaciju priprema vanjska konzultacijska tvrtka Dynakin.

20. Činjenica da prvostupanjski sud koristi termin „nedvojbeno utvrđeno“ ne ukazuje da se radi o nespornoj činjenici, već da u ono što je utvrđeno, navedeno kao takvo, prvostupanjski sud nema dvojbe, sumnje.

21. Dakle, kako tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila skrivljeno ponašanje koje predstavlja kršenje radnih obveza, odnosno u svezi komunikacije (e-mail od 25. veljače 2021.) u mjeri da zavređuje otkaz ugovora o radu, odnosno da je to njezino ponašanje bilo takve mjere da izlazi iz okvira prihvaćenog, ustaljenog ponašanja u radnom okruženju tuženika, to i kraj činjenice da tužiteljica navodi da je u ožujku 2021. bila i pozitivno ocijenjena za rad u prethodnoj godini te dobila i financijsku kompenzaciju, što tuženik ne osporava, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravilo o teretu dokaza i utvrdio nezakonitom odluku o otkazu.

22. Točno je da je li tuženiku nastala šteta uslijed postupanja tužiteljice nije odlučno, ali sud prvog stupnja odluku niti ne temelji na tom utvrđenju, već samo navodi da tuženik niti tu okolnost nije dokazao, dakle, iako je u podnesku od 3. veljače 2022. tuženik navodio da nedvojbeno trpi ogromnu materijalnu štetu koju je imao u pogledu izdataka za provedbu kliničkog ispitivanja, kao i gubitak dobiti. Nije pogrešno niti što sud prvog stupnja vodi računa o težini povreda jer je razumljivo iz obrazloženja odluke da pod tim ne smatra da se mora raditi o teškim povredama, ali da se uvijek mora raditi o povredama radnih obveza koje opravdavaju odluku o otkazu ugovora o radu (što u osnovi i navodi sud prvog stupnja).

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 433. ZPP valjalo je odučiti kao u izreci.

24. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP, a odbijen je i zahtjev tužiteljice jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli 12. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško