REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1838/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Marku Jagečiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 254/I, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3462/2024-6 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice LN iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3462/2024-6 od 17. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3462/2024-6 od 17. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/24-01/344, urbroj: 566-01/12-24-2 od 4. lipnja 2024., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud utvrdio zakonitosti u odnosu na Tablicu 6 koja je prilog podzakonskog akta bez da je uzeo u obzir odredbe samog Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", 155/23.), za koje tužiteljica ističe da su povrijeđene pojedinačnom odlukom protiv koje je podnijela tužbu prvostupanjskom sudu. Ističe da je njezino radno mjesto podzakonskim aktom – Tablicom 6 Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi ("Narodne novine", broj: 22/24. i 33/24., dalje: Uredba o nazivima radnih mjesta) izjednačeno s hijerarhijski nižim radnim mjestom te je de facto degradirana iako i nadalje obavlja poslove prema opisu poslova iz aktualnog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova. Ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o meritumu što ukazuje i navod iz obrazloženja prvostupanjske presude da ona ne može u okviru upravnog spora ocjene zakonitosti pojedinačnog akta isticati razloge koji se odnose na zakonitost i/ili ustavnost podzakonskog akta. Napominje da je ona isticala u konkretnom nezakonitost pojedinačnog akta, a što je vidljivo iz njezine tužbe. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu jer nije izvršio uvid u Pravilnik o unutarnjem redu niti je prihvatio njezin prijedlog za saslušanje nje i trojice svjedoka, a čime bi se utvrdila kolizija između Uredbe o nazivima radnih mjesta te Pravilnika o unutarnjem redu. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar sukladno tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je zatražila i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica rješenjem tijela prvog stupnja od 30. travnja 2024. kao policijska službenica Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za europske poslove, međunarodne odnose i fondove Europske unije, Sektora za fondove Europske unije i europsko zakonodavstvo, Službe za fondove Europske unije, Odjela za područje unutarnje sigurnosti, na radnom mjestu policijski službenik za nadzor rada za područje unutarnje sigurnosti utvrđen novi naziv radnog mjesta samostalni policijski službenik VI. kategorije i koeficijent za obračun plaće 2,35. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem od 4. lipnja 2024. odbio kao neosnovanu.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prevođenje radnog mjesta tužiteljice izvršeno je pravilno i zakonito kako su to utvrdila i upravna tijela i prvostupanjski sud i to na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe o nazivima radnih mjesta koja propisuje način prevođenja naziva radnih mjesta policijskih službenika i koji se utvrđuje prema Tablici 6 koja čini sastavni dio Uredbe o nazivima radnih mjesta. U Tablici 6 koja se odnosi na model prevođenja radnih mjesta policijskih službenika navedeno je da se radno mjesto policijskog službenika za nadzor rada u Upravi za europske poslove, međunarodne odnose i fondove Europske unije prevodi u radno mjesto samostalnog policijskog službenika VI. kategorije.
8. Dakle, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i ovaj Sud, da je prevođenje radnog mjesta tužiteljice izvršeno zakonito, a na temelju Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", 155/23.) i na temelju Uredbe o nazivima radnih mjesta.
9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
10. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je temeljem članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
