REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1020/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju IŠ, TŠ, UŠ, KŠ i PŠK, dipl. iur. u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3179/2024-6 od 5. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3179/2024-6 od 5. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3179/2024-6 od 5. veljače 2025. usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112-07/24-01/266, urbroj: 566-01/12-24-2 od 15. svibnja 2024., u dijelu u kojem je odlučeno da se predmet dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje (točka I. izreke presude), te je obustavljen upravni postupak rasporeda tužiteljice kao državne službenice u Državnom inspektoratu počevši od 1. lipnja 2020., pa nadalje (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tuženik je ovom Sudu podnio žalbu iz svih razloga propisanih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.). U žalbi u bitnom navodi da u konkretnoj situaciji nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka, te u tom smislu smatra neutemeljenim pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Prvostupanjski sud u presudi nije naveo koje su pravne pretpostavke prestale postojati, a upravni postupak koji se obustavlja je utvrđivanje rasporeda od 1. lipnja 2020. do prestanka državne službe (12. svibnja 2022.), dakle vrijeme kada je službenica radila u Državnom inspektoratu. Stoga, nisu ispunjene pretpostavke da prvostupanjski sud obustavi upravni postupak zbog nepostupanja prvostupanjskog tijela po uputama drugostupanjskog tijela i činjenice što je tužiteljici s danom 12. svibnja 2022. prestala državna služba radi odlaska u mirovinu. Ističe da je donio jedinu moguću zakonitu odluku kada je utvrdio da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po njegovim uputama, tako što je poništilo prvostupanjsko rješenje sukladno odredbi članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom na nemogućnost rješavanja u meritumu stvari i predmet vratilo na rješavanje prvostupanjskom tijelu, pa je drugostupanjsko rješenje zakonito. Naglašava kako raspored službenika na radno mjesto podrazumijeva vođenje računa o "potrebama službe" pojedinog državnog tijela, dakle sadrži slobodnu ocjenu, sadržaj koje se ne može prenijeti na drugostupanjsko tijelo ili sud. Ukazuje na odredbu članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, koja propisuje da će sud ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Obzirom da je u konkretnom slučaju upravna stvar rješavana po slobodnoj ocjeni, počinjena je bitna povreda odredaba sudskog postupka, jer sud nema ovlasti riješiti upravnu stvar čime je postupio suprotno navedenoj odredbi. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak, na što je pogrešno primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku te je pogrešno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da je njezinim ustrajnim nezakonitim raspoređivanjem na radno mjesto za koje ona nezadovoljava stručne uvjete, te ustrajno nepoštivanje uputa drugostupanjskog tijela, ukazuje da prvostupanjska rješenja nisu donesena sukladno svrsi radi koje je prvostupanjskom tijelu dana ovlast raspoređivanja. Stoga, smatra da nije bilo zapreke da drugostupanjsko tijelo, nakon višekratnog utvrđenja nezakonitosti njenih rješenja o rasporedu i koristeći ovlast iz članka 107. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, dakle ocjenjujući svrsishodnost pobijanog prvostupanjskog rješenja, poništi pobijano rješenje o rasporedu i samo riješi upravnu stvar. Kada već tuženik, kao drugostupanjsko tijelo, nije postupio po zakonskoj odredbi i omogućio učinkovitu pravnu zaštitu tužiteljici, tada je to učinio prvostupanjski sud. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tuženik upire u žalbi.

6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan i poništio osporavano rješenje tuženika, te postupak obustavio.

7. Prema podacima u spisu predmeta, kao i obrazloženju pobijane presude proizlazi da je predmet ocjene u ovom upravnom sporu rješenje tuženika od 15. svibnja 2024., kojim je poništeno rješenje Državnog inspektorata od 8. travnja 2024. i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

Nadalje, iz podataka u spisu predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prije donošenja osporenog rješenja od 15. svibnja 2024. tuženik više puta poništavao prvostupanjska rješenja kao nezakonita, kao i prvostupanjsko rješenje od 8. travnja 2024. Također proizlazi da je u ponovnim postupcima prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje o rasporedu tužiteljice, identično ranijim rješenjima o rasporedu, protivno uputama tuženika i iznesenim stajalištima u ranijim rješenjima. Nadalje, iz podataka u spisu, a što nije niti sporno, proizlazi da je tužiteljici 12. svibnja 2022. prestala državna služba radi odlaska u mirovinu.

8. U konkretnom slučaju radi se o rasporedu službenice na radno mjesto, dakle, o upravnoj stvari o kojoj se rješava primjenom diskrecijske ocjene, zbog čega prvostupanjski sud nije ovlašten odlučiti o rasporedu tužiteljice na radno mjesto umjesto javnopravnog tijela. Stoga je, prvostupanjski sud, ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, zaključio da nema svrhe predmet ponovno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a niti naložiti tuženiku da riješi upravnu stvar umjesto prvostupanjskog tijela, a prije svega jer je tužiteljica u međuvremenu otišla u mirovinu. Dakle, ne postoji djelotvorni pravni instrument za zaštitu prava tužiteljice, a s obzirom na opisanu zlouporabu važećeg normativnog okvira i prirode konkretnog slučaja.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su u predmetnom slučaju prestale postojati pretpostavke za vođenje upravnog postupka, zbog čega je odgovarajućom primjenom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) upravni postupak obustavio.

10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima poništio rješenje tuženika u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovni postupak, te obustavio upravni postupak primjenom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak. Naime, bilo je osnove za poništenje rješenja tuženika, jer su prestale postojati pretpostavke za vođenje postupka, jer odredba članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku propisuje da kada se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je došlo do zlouporabe važećeg normativnog okvira, a zbog pravne prirode konkretne vrste predmeta, pa je trebalo pronaći i primijeniti odgovarajuću soluciju za izlaz iz opisane situacije, a uvažavajući pri tome temeljne vrijednosti vladavine prava. S obzirom da pravni poredak izrijekom ne predviđa djelotvoran izlaz iz predmetne situacije, potrebno je da se te vrijednosti ne dovedu u pitanje zbog zlouporabe važećeg normativnog okvira.

12. Stoga, a imajući na umu naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je bilo zakonske osnove za donošenje pobijane presude i postupanja na način naveden u izreci prvostupanjske presude.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić