Poslovni broj: Usž-1289/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi odbačaja prigovora u predmetu novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4346/2023-11 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4346/2023-11 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/150, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 28. srpnja 2023. te je, točkom II. izreke, odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1048, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-6 od 15. svibnja 2023., kao nepravodoban.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 15. svibnja 2023. izmijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I- 551-06/16-013/81, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 30. rujna 2016. u dijelu koji se odnosi na trajanje mjere i visinu novčane pomoći, radi usklađivanja iznosa novčane pomoći i razlozima prestanka pomoći s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., u daljnjem tekstu: Odluka/22).

3. Tužiteljica presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS). U bitnom, smatra da je pravni lijek propisan člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18., 20/21. i 25/22., dalje: Odluka) zapravo žalba na koju valja primijeniti rok od 15 dana propisan člankom 109. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), a da navedeno proizlazi iz tumačenja Odluke, a ujedno iz Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 23/16., 2/18., 23/18., 3/20., 2/21. i 11/21., dalje: Statut), koji propisuje da je pravni lijek na upravne akte o kojima odlučuju gradska upravna tijela o pravima građana žalba i da o istome odlučuje ministarstvo. Presudu smatra nezakonitom jer uslijed ekscesivnog formalizma sud nije primijenio pravo u skladu s člankom 6. stavcima 1. do 3. ZUP-a te člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te onemogućuje tužiteljici pravo na pristup sudu, primjenjujući za istu otegotnije pravo. Nadalje, navodi da je tijekom spora osporavala potpis od strane gradonačelnika na rješenju te se protivi stavu prvostupanjskog suda da takav prigovor ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Nadalje, smatra da gradonačelnik Grada Zagreba nije drugostupanjsko tijelo koje bi bilo ovlašteno odlučivati o prigovoru tužiteljice. Mišljenja je da nije moguće identificirati potpisnika osporavanog rješenja tuženika jer je rukopis potpisnika nečitak i predstavlja crtež. Navodi da je protivno načelu pravomoćnosti zadirati u pravomoćni upravni akt. Prigovara da je člankom 6. Odluke/22 bilo propisano da se pojedinačni akti mogu donijeti najkasnije do 31. prosinca 2022. pa da nakon tog datuma prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno donositi pojedinačne akte temeljem Odluke/22 jer se radi o prekluzivnom, a ne instruktivnom roku. Nadalje, daje opširne razloge na kojima zasniva svoje shvaćanje da se radi o prekluzivnom, a ne instruktivnom roku. Pri tome se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019., vezano za zastaru potraživanja javnopravnih tijela, zatim na odluku Ustavnog suda broj: U-I/1988/2011 od 19. lipnja 2012. vezano uz predvidivost, određenost i preciznost pravnih normi te na mnogobrojne druge odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava, odluke ovog Suda. Smatra da predmetni rok spada isključivo u rok predviđen u člankom 79. stavkom 1. ZUP-a te se kao takav ne može produljiti. Mišljenja je da privremena obustava od primjene općeg akta u periodu od 12. prosinca do 31. prosinca 2022. nije od utjecaja na predmetnu upravnu stvar. Prvostupanjsko rješenje smatra ništavim jer je javnopravno tijelo postupalo bez ovlasti, s obzirom da stranka nije podnijela zahtjev. Navodi da je sud zanemario prigovor da je tužiteljici narušeno načelo razmjernosti te je propustio saslušati tužiteljicu. Predlaže usvojiti žalbu i potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 15. svibnja 2023. djelomično izmijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/81, URBROJ: 251-10-01-16- 3 od 30. rujna 2016. na način da je usklađena novčana pomoć sukladno odredbi članka 6. Odluke/22) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21.), sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem tuženika prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbačen kao nepravodoban.

8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je pozivom na članak 10. Odluke, kojim je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, putem nadležnog gradskoga upravnog tijela.

9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica 18. svibnja 2023. primila rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. svibnja 2023. (dostavnica prileži spisu predmeta), a prigovor je podnijela 29. svibnja 2023. pa je osporenim rješenjem tuženika prigovor pravilno odbačen kao nepravodoban jer je rok istekao 26. svibnja 2023. (petak – radni dan).

10. Kako članak 10. stavak 2. Odluke, kojim je propisan rok za podnošenje pravnog lijeka protiv pojedinačne odluke prvostupanjskog upravnog tijela, nije ocijenjen nezakonitim ni u jednom predmetu ocjene zakonitosti navedene Odluke (poslovni broj: Usoz-8/22, poslovni broj: Usoz-143/22 i poslovni broj: Usoz-254/23), prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prigovor odbačen jer je podnesen protekom propisanog roka od osam dana.

11. Imajući u vidu navedeno, budući da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano kako je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, a o zakonitosti Odluke kojom je propisan rok od 8 dana za podnošenje prigovora u ovoj pravnoj stvari je pravomoćno odlučeno, i po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice usmjereni na potrebu primjene odredaba Statuta Grada Zagreba u dijelu kojim propisuje rok za izjavljivanje pravnog lijeka, ne mogu se prihvatiti osnovanima.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor tužiteljice kojim osporava da je prvostupanjsko rješenje potpisala ovlaštena osoba, a valja istaknuti da tužiteljica u svom prigovoru protiv rješenja od 15. svibnja 2023. nije ni osporavala ovlaštenje za potpis službene osobe koja je potpisala prvostupanjsko rješenje, već takav prigovor iznosi tek u tužbi, pri čemu, osim tvrdnjom, ničim ne dokazuje osnovanost tog osporavanja.

13. Tužiteljica je tek tijekom upravnog spora, a nakon podnošenja tužbe osporavala i potpis gradonačelnika na osporavanom rješenju tuženika navodeći da je rukopis nečitak i predstavlja crtež, međutim ovaj Sud takve navode nalazi neosnovanim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.

14. Prigovori tužiteljice kojima osporava pravovremenost postupanja prvostupanjskog tijela, ovlast za postupanje prvostupanjskog tijela, prigovori o povredama načela upravnog postupka, o povredi prava vlasništva i povredi prava na pravično suđenje, zadiranju u pravomoćni upravni akt, imajući u vidu odredbe članka 6. Odluke/22, uz nesporno utvrđenu nepravodobnost podnesenog prigovora i činjenicu da je predmetni opći akt – Odluka, ocijenjena zakonitom presudama Visokog upravnog Republike Hrvatske, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- III- 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023., ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

15. Neosnovano tužiteljica smatra da je time što nije saslušana pred prvostupanjskim sudom došlo do povrede njezinih prava, posebice imajući u vidu da da u tužbi i odgovoru na tužbu stranke nisu zahtijevale održavanje rasprave, a prvostupanjski sud je na temelju stanja spisa imao mogućnost nedvojbeno utvrditi da tužbeni zahtjev nije osnovan, čime su ispunjene pretpostavke iz članka 98. ZUS-a za rješavanje upravnog spora bez rasprave.

16. Slijedom navedenog, neosnovano tužiteljica prigovara povredi prava na pravično suđenje, jer je iz stanja spisa razvidno da je osporena presuda donesena nakon zakonito provedenog postupka, temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužiteljice, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

18. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a te odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić