REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2087/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, A. Humboldta 4, Zagreb, OIB: 18683136487, radi teških povreda službene dužnosti i prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-1003/2023-8 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja NG iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-1003/2023-8 od 21. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-1003/2023-8 od 21. ožujka 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/II-114-02/23-01/6, urbroj: 513-02-8988-23-3 od 15. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-04/23-01/4, urbroj: 513-02-8989-23-8 od 10. ožujka 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju činjenično oglašen odgovornim pod točkom a) što u suštini prilikom pregleda putnički kombi vozila nije uočio robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu te što shodno tome nije utvrdio djelo prekršaja i osigurao dokaze. Smatra da se radnje iz činjeničnog opisa izreke rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda iz točke a) ne mogu nikako podvesti pod zakonski opis povrede službene dužnosti za koju je oglašen odgovornim, jer nenamjerno neuočavanje predmeta prilikom obavljanja svoje dužnosti i poduzimanja ovlaštene radnje – pregleda vozila – ne može se označiti kao bilo kakva povreda službene dužnosti, a osobito ne kao "nepoduzimanje radnje za koju je službenik ovlašten ili nezakonit rad". Ističe da je u konkretnom slučaju, upravo suprotno, zakonito poduzeo radnju na koju je ovlašten, a daljnju radnju na koju bi bio ovlašten – utvrđivanje prekršaja i osiguranje dokaza – nije mogao nikako poduzeti upravo jer nije uočio predmet prekršaja, što proizlazi iz činjeničnog opisa povrede službene dužnosti. Napominje da nije mogao postupiti suprotno Uputi 12/2020 za provedbu carinskih postupaka pri nadzoru robe jer se ta Uputa nikako ne može primijeniti na konkretnu situaciju. Smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu materijalnog prava jer da bi se spriječila nezakonitost i poduzele službene radnje, potrebno je najprije uočiti nezakonitost, a konkretno, što i sam prvostupanjski sud i tuženik te prvostupanjski upravni sud tvrde, tu nezakonitost on nije uočio, a to što nije uočio nezakonitost nije niti može biti povreda službene dužnosti. U odnosu na točku b) izreke Prvostupanjskog disciplinskog suda nejasno je koju je točno radnju iz članka 1. i 2. Kodeksa povrijedio, obzirom da se u izreci ne navodi, a niti je tim odredbama propisana zabrana "primanja dara", kao radnja za koju se činjeničnim opisom tereti. Prvostupanjski sud zaključuje da je primio dar pa da je bio dužan odbiti dar i o tome odmah obavijestiti službenika, a kako to nije učinio da je time povrijedio odredbe Kodeksa. Međutim, postavlja se pitanje sudu na koji je način utvrdio da bi on primio dar, a iz Kodeksa, zakona ili bilo kakvog propisa koji se spominje u cijelom disciplinskom postupku ne propisuje se što je to dar, a što tužitelj u žalbi detaljno obrazlaže. Smatra da u njegovim radnjama nisu ostvarena zakonska obilježja teške povrede službene dužnosti za koju se tereti pod točkom b) budući nije utvrđeno, a niti se može utvrditi da je primio dar i tako, ne odbijajući primiti i ne prijavljujući neodređenom službeniku, prekršio odredbe Kodeksa. Dakle, i u odnosu na točku b) izreke rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda postavlja se pitanje ocjene zakonitosti takve odluke, odnosno, je li zakonito nekoga oglasiti krivim što je primio dar, a da pri tome ne postoji uopće nikakav propis koji definira što se ima smatrati darom, a k tome još nije uopće utvrđeno kakav bi predmet bio taj dar. Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi upravnu stvar.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja u kojem u bitnom navodi kronologiju tijeka postupka i utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku te ističe da kada se sagledaju navodi tužitelja koje iznosi u žalbi, nedvojbeno je da isti iz konteksta, iz činjeničnog opisa točke a) izreke rješenja, vadi samo jedan dio teksta, jedan dio činjeničnog opisa, koji na taj način u potpunosti gubi svoj smisao, iz razloga jer se činjenični opis djela treba sagledati kao jedna povezana, suvisla tekstovna cjelina, koja jedino kao takva točno određuje smisao pojedine riječi, rečenice ili druge jezične jedinice. Način na koji tužitelj u žalbi izvlači pojedine dijelove činjeničnog opisa djela teške povrede službene dužnosti je logička greška i neka vrsta pogrešnog, lažnog pripisivanja u kojem se obližnji dijelovi teksta uklanjaju ili se ne navode, a sve u cilju kako bi se izmijenio smisao ukupne cjeline odnosno kako bi se izmijenio smisao činjeničnog opisa djela teške povrede službene dužnosti, kao jedne povezane i suvisle cjeline. Nadalje, tuženik u svom odgovoru analizira i navode žalbe u odnosu na točku b) što detaljno obrazlaže i smatra da kada se sagleda činjenični opis djela teške povrede službene dužnosti stavljen na teret tužitelju pod točkom b) izreke prvostupanjskog rješenja, kao jedna povezana cjelina, tada iz činjeničnog opisa nedvojbeno proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje teških povreda službene dužnosti opisanih u zakonskim odredbama navedenim u točki b) izreke prvostupanjskog rješenja. Tuženik nadalje što se tiče navoda tužitelja koje iznosi u žalbi u dijelu u kojem objašnjava pojam "dara" navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj, kao daroprimatelj uzimao darove od putnika iz razloga da nešto ne učini ili nešto ne poduzme. Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 13. ožujka 2024., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak zbog toga što je kao državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste u Graničnom carinskom uredu Ilok koji je u vrijeme inkriminiranog događaja sukladno periodičnoj promjeni rada upućen na radno mjesto carinika III. vrste u Granični carinski ured Županja, na Graničnom prijelazu Županja 6. veljače 2022. tijekom carinskog pregleda putničkih kombi vozila koji je proveo osobno, nije uočio neprijavljenu robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu u dva putnička kombi vozila (261 kg sušenog mesa i 34 litre domaće rakije bez nadzornih markica Ministarstva financija te 50 kg sušenog mesa i 5 kg smrznutog mesa), a kako je pobliže opisano u izreci rješenja tijela prvog stupnja. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj 6. veljače 2022. na navedenom cestovnom graničnom prijelazu primio darove od vozača putničkog kombi vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] (Njemačka) i to više neodređenih predmeta, a kojim vozilom je u carinsko područje Unije unesen auspuh za skuter u vezi sa čime nije evidentirao robu u Excel tablici te što je primio darove od vozača putničkog kombi vozila registarski oznaka [registarska oznaka] (Njemačka), a kojim vozilom je u područje Unije unesen komad namještaja – dvosjed koji nije evidentiran u Excel tablici za evidenciju prometa odnosno ulaza robe u putničkom prometu te je primio dar od vozača putničkog kombi vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] (Njemačka) i dar od vozača kombi vozila s BiH registarskim oznakama i to više neodređenih predmeta, a kako je sve to pobliže opisano u izreci rješenja tijela prvog stupnja.

8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom disciplinskom postupku.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, na utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točci 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.) kao "nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" te tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.) opisanu kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe" kako je to navedeno u točci a), dok je za tešku povredu službene dužnosti pod točkom b) utvrđeno da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 7. Zakona o carinskoj službi opisanu kao "nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe i Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. ovoga Zakona" te je tužitelju na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

10. Naime, prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj počinio predmetne povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret jer nije sporno da je provedba mjera graničnog carinskog nadzora temeljna zadaća i dužnost carinskog službenika te je granični carinski nadzor, odnosno carinski nadzor na vanjskim granicama Europske unije temeljni posao carinske službe pa stoga proizlazi da je provedba mjera graničnog carinskog nadzora u području otkrivanja, sprječavanja, suzbijanja i sankcioniranja nezakonitog unosa robe temeljna uloga carinske službe pa time i tužitelja kao carinskog službenika, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski upravni sud, kao i tuženik te Prvostupanjski disciplinski sud na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djela koja mu se stavljaju na teret, okvalificirana kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa te da je tužitelju za počinjenje istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

12. Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Naime, riječ je o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim upravnim sudom, o kojima se prvostupanjski sud jasno i detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene ni povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić