REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-948/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić–Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB: 36162371878, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, radi oduzimanja oružja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2873/2024-4 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja DO iz [adresa] i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2873/2024-4 od 8. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2873/2024-4 od 8. siječnja 2025. odbačena je tužba tužitelja u ovom upravnom sporu, kao nepravodobna.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi u bitnom navodi da mu nije omogućeno izjašnjavanje u postupku, te da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke iz članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, te smatra da su pobijana rješenja u protivnosti sa člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer ne sadrže točno utvrđeno činjenično stanje i nemaju razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te se ne vidi čime se prvostupanjsko tijelo vodilo pri donošenju odluke. Nadalje, ističe da osporava da bi primio predmetno rješenje tuženika 5. studenog 2024., jer mu rješenje tuženika zasigurno tada nije dostavljeno sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku, te osporava vjerodostojnost potpisa na dostavnici koja se nalazi u spisu i po potrebi predlaže provođenje grafološkog vještačenja. Posebno napominje da tuženik nigdje ne navodi da bi tužba bila nepravodobna, niti to problematizira na bilo koji način, a osim toga i sama činjenica da je prvostupanjski sud dostavio tuženiku tužbu na odgovor bi sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima značila da je prvostupanjski sud već utvrdio da je tužba pravodobno podnesena. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, te preinači pobijano rješenje na način da predmet vrati na ponovno postupanje te mu dosudi trošak upravnog spora i žalbenog postupka.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem navodi da u cijelosti ostaje pri navodima koje je iznio u odgovoru na tužbu, te predlaže sud žalbu odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 40. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.) tužba se podnosi u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.
6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je kako će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj osporeno rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Sektora za migracije, državljanstvo i upravne poslove, klasa: UP/I-213- 01/24-01/195, urbroj: 511-12-19-24-6 od 18. listopada 2024. uredno primio 5. studenog 2024., što proizlazi iz uredno potpisane dostavnice koja se nalazi u spisu predmeta.
8. S obzirom da je tužitelj osporeno rješenje tuženika uredno primio 5. studenog 2024., zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio je četvrtak, 5. prosinca 2024., a tužitelj je tužbu podnio 6. prosinca 2024. putem elektroničke komunikacije, dakle nakon zakonom propisanog roka za podnošenje tužbe, pa je prvostupanjski sud pravilno podnesenu tužbu ocijenio nepravodobnom i shodno tome odbacio na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima.
9. Činjenica da tuženik u odgovoru na tužbu nije tvrdio da je tužba nepravodobna, nije odlučna i ne sprečava prvostupanjski sud da tužbu odbaci ukoliko je ista podnesena izvan zakonom propisanog roka iz članka 40. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
10. Točno je da je prvostupanjski sud dostavio tuženiku tužbu na odgovor, no međutim suprotno tvrdnji tužitelja to ne znači da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužba pravodobno podnesena, odnosno da su ispunjene sve pretpostavke za vođenje spora. Naime, prvostupanjski sud je tek kada je primio odgovor na tužbu sa spisom tuženika mogao na temelju dostavnice koja se nalazi u spisu tuženika, odlučiti o tome je li tužba podnesena u roku ili ne, pa se prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu ne mogu prihvatiti.
11. Žalbeni razlozi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, istome ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora, kao niti troškova žalbenog postupka, a imajući na umu odredbu članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
