REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1425/2024-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĐ iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariu Biondiću, odvjetniku u Puli, Marulićeva 1/III, protiv tuženika Grada Vodnjana – Dignano, Gradonačelnika, Trgovačka 2, radi raspoređivanja na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-1981/2023-10 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja EĐ Iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-1981/2023-10 od 29. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-1981/2023-10 od 29. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Istarske županije, Regione Istriana, Grada Vodnjana – Dignano, Citta di Vodnjan – Dignano, Gradonačelnika, Sindaco, klasa: UP/I-112-02/21-01/67, urbroj: 2163-10- 01/01-22-08 od 18. siječnja 2022., kao i radi poništenja rješenja Istarske županije, Regione Istriana, Grada Vodnjana – Dignano, Citta di Vodnjan – Dignano, Upravnog odjela za opću upravu, gospodarstvo, EU projekte i javnu nabavu, klasa: UP/I-112- 02/21-01/67, urbroj: 2168-04-03/12-21-1 od 17. rujna 2021., te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja radi poništenja zaključka Istarske županije, Regione Istriana, Grada Vodnjana – Dignano, Citta di Vodnjan – Dignano, Gradonačelnika, Sindaco, klasa: UP/I-112-02/21-01/67, urbroj: 2163-10-01/01-22-07 od 17. siječnja 2022. (točka II. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u ocjeni prezentiranog dokaznog materijala uključujući i cijeli upravni postupak nije pravilno primijenio odredbu članka 105. stavka 1., 2. i 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, jer se niti kod prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja upravna tijela nisu vodila poslovima koje je ranije obavljao, jer je postojala mogućnost kako je navedeno da ga se rasporedi na drugo radno mjesto, jer je imao ocjenu 5 njegovog dosadašnjeg rada i učinkovitosti i jer u samim rješenjima niti u ovom sporu tuženik nije apsolutno ničim dokazao da bi u odnosu na njega drugi djelatnici bili u prednosti. Dakle, nigdje nije utvrđeno i obrazloženo jesu li i od kojih poslova prijašnjeg radnog mjesta tužitelja zbiljski prebačeni u opis poslova novoustrojenih radnih mjesta, a kako je to prezentirao nedvojbeno jesu. Smatra da su pogrešno i nezakonito primijenjene odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i sve na njegovu štetu, a još jednom ponavlja da prvostupanjsko odlučivanje o raspoređivanju, odnosno neraspoređivanju zatečenih službenika nije u ovlasti tuženika kao gradonačelnika, a isti je u tom prvostupanjskom postupku nedvojbeno sudjelovao, a kasnije i donio drugostupanjsko rješenje. Nadalje, jasno je i materijalno i osobno potkrijepio i pitanje njegove izravne diskriminacije po političkoj osnovi od strane tuženika, i to konkretno u osobi sadašnjeg gradonačelnika ZĐ, s obzirom da je on ispred stranke IDS bio protukandidat sadašnjem gradonačelniku na lokalnim izborima, koji su održani u svibnju 2021. Ističe da se odmah nakon okončanja izbora na njega više nije uopće računalo, što je naveo i u svom iskazu na raspravi i u tužbi, a što detaljno obrazlaže i u žalbi. Smatra da su prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika doneseni uz asistenciju vanjskih suradnika
– odvjetnika koji su još i sudjelovali u postupku njegovog izjašnjavanja (odvjetnica Sonja Bulić), a koja je kako je iskazivao gradonačelniku i asistirala u donošenju drugostupanjskog rješenja, iako Zakon o općem upravnom postupku takve uloge odvjetnika kao sudionike upravnog postupka ne poznaje. Prvostupanjski sud u presudi nije obrazložio i izjasnio se o njegovim dokaznim prijedlozima, odnosno zašto ih nije provodio. Zaključno, predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, te poništi prvostupanjsku presudu i presudom sam riješi stvar sukladno članku 74. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima i uz nalog tuženiku da mu naknadi troškove spora uvećano za troškove sastava žalbe.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenih tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 14. travnja 2022., 7. prosinca 2023. i 22. veljače 2024., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj rješenjem tijela prvog stupnja od 17. rujna 2021. kao službenik s visokom stručnom spremom, dipl. oec. s ukupno 14 godina i 10 mjeseci radnog staža i položenim državnim stručnim ispitom, kao zatečeni službenik Upravnog odjela za opću upravu, gospodarstvo, EU projekte i javnu nabavu, u službi na neodređeno vrijeme, stavljen na raspolaganje s danom dostave prvostupanjskog rješenja, zbog neispunjenja uvjeta potrebnih za raspored na odgovarajuća sistematizirana slobodna radna mjesta sukladno Pravilniku o unutarnjem redu gradske uprave ("Službene novine Grada Vodnjana - Dignano", 9/21.) a utvrđeno je da rok raspolaganja traje 2 mjeseca i 2 tjedna, s pravom na naknadu plaće za vrijeme raspolaganja u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljaju na raspolaganje, a za vrijeme trajanja raspolaganja tužitelj je oslobođen od obveze rada.
9. Nadalje, nije sporno da je Pravilnikom o unutarnjem redu gradske uprave ("Službene novine Grada Vodnjana - Dignano", 9/21.) uređeno novo unutarnje ustrojstvo gradske uprave, te je smanjen broj sistematiziranih radnih mjesta.
10. Prema odredbi članka 105. stavka 1. do 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19. – dalje: ZSNLPRS), kada se donese Pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta sukladno tom Pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali. Ako se Pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje. Rješenje o stavljanju tužitelja na raspolaganje doneseno je nakon donošenja Odluke o ustroju i djelokrugu upravnih tijela Grada Vodnjana – Dignano, koja je stupila na snagu 10. kolovoza 2021., te je prestao postojati Upravni odjel za poslove gradonačelnika u kojem je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto pročelnika ureda gradonačelnika, a Pravilnikom o unutarnjem redu je smanjen broj sistematiziranih radnih mjesta, te ne samo što je ukinut Pravilnikom o unutarnjem redu upravni odjel u kojem je tužitelj bio raspoređen, nego je ukinuto i radno mjesto pročelnika ureda gradonačelnika na koje je tužitelj bio raspoređen, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj rješenjem tijela prvog stupnja od 17. rujna 2021. pravilno stavljen na raspolaganje, nakon što mu je prethodno dana mogućnost izjašnjavanja o istom, a raspored ostalih službenika na slobodna radna mjesta obavljen je vodeći računa o poslovima koje su preuzeti službenici do tada obavljali i sukladno njihovim ocjenama i učinkovitošću rada. S obzirom da ne postoji više Upravni odjel za poslove gradonačelnika u kojem je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto pročelnika ureda gradonačelnika od 2012. niti postoji radno mjesto pročelnika ureda gradonačelnika, a tužitelj ne ispunjava uvjet struke za raspored na slobodna radna mjesta, jer za upražnjena radna mjesta nije propisana stručna sprema magistar ekonomije, a kako to osnovano smatra i prvostupanjski sud.
11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud i upravna tijela su potpuno i točno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
13. Prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze nije odlučan, jer sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa iz prava tužitelja da predlaže dokaze ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud odbio je dokazne prijedloge tužitelja, jer i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje je dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke. Žalbeni prigovori tužitelja koji se odnose na tijek postupka, političku diskriminaciju te sudjelovanje u postupku, nisu odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Naime, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojim prigovorima se prvostupanjski sud jasno i detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a imajući na umu da tužitelj nije uspio ni s izjavljenom žalbom, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, a na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić