Poslovni broj: Usž-1739/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TM iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2206/22-27 od 5. ožujka 2024. o privremenoj mjeri, na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2206/22-27 od 5. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev zahtjev za izdavanje privremene mjere.

2. U žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj ističe da u konkretnom slučaju postoje uvjeti za izdavanje privremene mjere zbog opasnosti od nastupa nenadoknadive materijalne i nematerijalne štete zbog zdravstvenog stanja tužitelja. Navodi da bi nepravodobnim ostvarivanjem svojih prava pretrpio pogoršanje zdravstvenog stanja.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi prava na doplatak za pomoć i njegu zatražio izdavanje privremene mjere priznanja tužbenog zahtjeva, jer je riječ o socijalnoj usluzi koja ima utjecaj na egzistenciju tužitelja.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev za izdavanje privremene mjere s obrazloženjem da tužitelj privremenom mjerom zapravo traži priznavanje tužbenog zahtjeva i poništenje osporavanog rješenja tuženika, a što ne može biti smisao i svrha privremene mjere. Stoga je na temelju članka 47. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS) odbio zahtjev.

7. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 47. stavka 1. ZUS-a. Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je izdavanje privremene mjere nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Činjenica da tužitelj prijedlogom za izdavanje privremene mjere u konkretnom slučaju traži priznavanje tužbenog zahtjeva što, po prirodi stvari, ne može biti sadržaj privremene mjere, dodatno učvršćuje ocjenu o neosnovanosti tužiteljeva prijedloga.

8. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

9. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković