Poslovni broj: Usž-2022/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KI, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Mihanovićeva 3, Zagreb, radi mirovinskog staža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-396/22-4 od 7. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-396/22-4 od 7. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-10/21-02/03170281576, URBROJ: 341-99-11/2-21-9294 od 16. prosinca 2021.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: UP/I 140-10/21-02/03170281576, URBROJ: 341-24-11/2-21-15478 od 25. listopada 2021., kojim je odbačen zahtjev tužitelja da mu se utvrdi mirovinski staž za razdoblje od 14. lipnja 1978. do 30. rujna 1991.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu ne navodeći konkretno zbog čega istu pobija. Žalbi je priložio „sve potrebne dokumente“ te predložio Sudu da utvrdi tko je u pravu. Žalbi je priložio priložio potvrdu o mirovinskom osiguranju u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je upravni postupak započeo 18. listopada 2021. podnošenjem zahtjeva tužitelja prvostupanjskom javnopravnom tijelu da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja utvrdi razdoblje od 14. lipnja 1978. do 30. rujna 1991.
10. Zakon u članku 104. stavku 1. propisuje da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, poslovima iz članka 38. tog Zakona, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama tog Zakona.
11. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je odbacilo navedeni zahtjev jer je utvrdilo da je razdoblje koje tužitelj traži da mu se u mirovinski staž upiše kao staž osiguranja tužitelju već priznato u razdobljima i kod poslodavaca koje je naveo u obrazloženju. Traženo razdoblje osiguranja je evidentirano u matičnoj evidenciji tuženika, nije sporno i nije ga potrebno ponovno utvrđivati. Radi se o stažu koji je tužitelj ostvario od 14. lipnja 1978. do 31. prosinca 1980. kod poslodavca Tvornica za preradu plastičnih masa Vinilplastiaka Zadar; od 1. siječnja 1981. do 28. veljače 1990. kod poslodavca Vinilplastika OOUR Kemoplast Zadar; te od 1. ožujka 1990. do 30. rujna 1991. kod Kemoplast trade d.d. Zadar.
12. Osporavajući navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu u kojoj je istaknuo da mu u staž osiguranja nije priznato vrijeme koje je proveo na radu kod poslodavca Agrobačka, Srbija, od 1. lipnja 1996. do 18. veljače 2002. Tuženik je pravilno žalbu odbio uputivši tužitelja gdje može ostvariti traženo pravo, a koje je pravo za određeno razdoblje prema žalbi priloženoj dokumentaciji i ostvario, tj. od 1. lipnja 1996 do 19. srpnja 2000.
13. Utvrdivši navedeno prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja. Uvidom u neobrazloženu tužiteljevu žalbu i dokumentaciju koju je istoj priložio ovaj Sud ne nalazi da bi u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke ili u samoj odluci došlo do povrede prava tužitelja. Ako je smatrao da bilo potrebno utvrditi neke relevantne činjenice, tužitelj je trebao predložiti provođenje određenih dokaza u skladu sa člankom 33. stavkom 3. ZUS-a, a što je propustio učiniti. Sud, stoga, stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
