Poslovni broj: Usž-199/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice IĐ iz [adresa], zastupane po skrbniku EĐ, [adresa], zastupanog po opunomoćenici Mirti Trninić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2430/22-8 od 1. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2430/22-8 od 1. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: 140-03/22- 03/03104614470, URBROJ: 341-99-06/2-22-004395 od 13. srpnja 2022. i za priznavanje prava tužiteljici na obiteljsku mirovinu iza pokojnih roditelja ĐĐ i ĆĐ (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice podnesena na temelju članka 105. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.; dalje: ZUP) kao neosnovana.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je spor pokrenula radi šutnje uprave, nepostupanja tuženika. U međuvremenu je, od tuženika, zaprimila prvostupanjsko rješenje od 19. travnja 2021. kojim je odbijen njen zahtjev. Rješenje od 19. travnja 2021. nije dostavljeno njenom skrbniku, bratu EĐ. Navodi da je njen skrbnik potpisom na povratnici s naznakom spornog rješenja formalno potvrdio dostavu istog 6. svibnja 2021., ali naglašava da se rješenje u omotnici nije nalazilo. U vrijeme navodne dostave spornog rješenja vodila je upravni spor kod Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us-3604/20. U sporu je povukla tužbu jer je žalbom protiv toga rješenja iz formalnih razloga uspjela. Budući da rješenje o obustavi upravnog spora nije zaprimila, obratila se ravnatelju tuženika nakon čega joj je prvi puta dostavljeno rješenje od 19. travnja 2021. (omaškom je u žalbi navedeno 2022.) s klauzulom pravomoćnosti 22. svibnja 2021. Tada je tužiteljica, odnosno njen skrbnik prvi puta saznao za sadržaj navedenog rješenja.

3.1. Tužiteljica ističe da je njen skrbnik visoko obrazovan, nikada nije propustio rok za žalbu. Imajući u vidu da je predmet spora priznavanje tužiteljici prava na obiteljsku mirovinu u interesu joj je pravilno utvrditi činjenično stanje i ostvariti traženo pravo. U tom smislu navodi od kojih bolesti boluje, ističe da je njen trajni invaliditet postoji od prije smrti njezinog oca. Tužiteljica navodi da je u spis priložila ocjenu i mišljenje Revizijskog tijela Penzionog osiguranja RS (BiH), broj: OMP-221/20 od 10. veljače 2020. kojim je utvrđeno da je kod nje nesposobnost za samostalan život i rad bila prisutna na dan smrti oca, 28. rujna 1981. te je i nakon što je 1988. prekinula redovno školovanje trebala nastaviti primati obiteljsku mirovinu. U upravnom sporu predlaže provođenje dokaza, neovisnog medicinskog vještačenja po psihijatru.

3.2. Predlaže Sudu uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te obvezati tuženika da joj naknadi trošak sastava žabe.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je pravilna odluka tuženika da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu. Rješenje tuženika je doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu prava, ZUP-a, čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. ZUP propisuje da stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku (članak 105. stavak 2.) te da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok (članak 109.).

10. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je tužiteljica 11. lipnja 2019. podnijela zahtjev prvostupanjskom upravnom tijelu za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu.

10.1. Navedeni je zahtjev rješenjem prvostupanjskog tijela od 15. srpnja 2020. odbijen kao neosnovan.

10.2. U povodu žalbe tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 15. srpnja 2020. tuženik je, rješenjem od 24. studenoga 2020., žalbu uvažio i iz drugih razloga poništio pobijano i vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

10.3. U izvršenju rješenja tuženika od 24. studenoga 2020. doneseno je rješenje prvostupanjskog tijela od 19. travnja 2021.

11. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u slučaju tužiteljice nije došlo do šutnje uprave. U ponovljenom je postupku Područni ured u Sisku donio rješenje, KLASA: UP/I 140-03/20-03/03104614470, URBROJ: 341-15-06/2-20-17337, broj 60606, od 19. travnja 2021., koje je skrbniku tužiteljice dostavljeno 6. svibnja 2021. Spisu tuženika prileži dostavnica iz koje proizlazi da je tužiteljičin skrbnik svojim potpisom potvrdio da mu je 6. svibnja 2021. uručeno navedeno rješenje Područnog ureda u Sisku, broj 60606 od 19. travnja 2021., KLASA: 140-03/20-03/03104614470, URBROJ: 341-15-06/2-20-17337. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je u konkretnom slučaju došlo do šutnje uprave.

12. Životno je i razumno za očekivati da bi skrbnik obrazovanja kakvog tužiteljica navodi da je, reagirati u slučaju da mu je bilo dostavljeno pogrešno rješenje, odnosno rješenje čiji prijem svojim potpisom nije potvrdio.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije razmatrao žalbene prigovore koji se odnose na meritorno rješavanja pitanja spora, odnosno priznavanja prava na obiteljsku mirovinu te upućuje tužiteljicu na uputu danu joj od prvostupanjskog suda da može podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

15. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić