REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-418/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici NA, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-33/2023-15 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-33/2023-15 od 28. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 2,297,52 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da se odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne mogu staviti izvan snage odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, da tužitelju pripada zatraženo pravo. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ova presuda zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. U ovom postupku materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 2.297,52 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime za isplaćene invalidske mirovine svojoj osiguranici ZA u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 31. svibnja 2021., koja je kao putnik u vozilu osiguranom kod tuženika stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. lipnja 1976., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika ĐA, a pri čemu je osiguranica tužitelja zadobila ozljede zbog kojih je kod nje utvrđena invalidnost.
9. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žalitelja, nije sporno:
- da je osiguranica tužitelja ZA u prometnoj nezgodi od 13. lipnja 1976. zadobila određene tjelesne ozljede, zbog kojih joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu;
- da je za navedeni štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika ĐA;
- da je utvrđena invalidnost osiguranice tužitelja uzrokovana posljedicama iz navedenog štetnog događa u omjeru od 20%;
- da je tužitelj svojoj osiguranici u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 31. svibnja 2021., na ime invalidske mirovine, isplatio utuženi iznos od 2.297,52 eura;
- da je osiguranica tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe navršila 75 godina života i
- da tužitelj nije dokazao da ima štetu primjenom odredbe čl. 27. st. 1. do 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
10. Sporno je, ima li tužitelj na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 dalje: ZOMO) osnovano pravo zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja vozila osobe odgovorne za nastanak štetnog događaja od 13. lipnja 1976., isplatu ovog regresnog duga – isplatu onoga što je u utuženom razdoblju na ime invalidske mirovine isplatio svojem osiguraniku.
11. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da zahtjev tužitelja treba prosuđivati prema odredbama Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („ Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), a ne odredbama ZOMO i da je posljedično tome sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa posljedično tome kako u konkretnom slučaju nema dokaza da postoji razlika između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP, to sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na zahtijevanu isplatu.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog suda, kao suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja na navedeno, nesporno utvrđeno, činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja.
12.1. U ovom postupu obzirom na žalbene navode žalitelja, prije svega, valja navesti da je na konkretni pravni odnos - za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate navedene mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode), posljedično čemu je sud prvog stupnja pravilno ovaj spor riješio uz primjenu ZOOP-a (tako npr. u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/2018., Rev-954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i dr.), radi čega je i žalbu žalitelja u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
12.2. Na temelju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12.3. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).
12.4. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
12.5. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4).
12.6. Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).
13. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
14.1. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika u visini invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu između koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
15. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje takve razlike na isplatu koje bi u konkretnom slučaju, eventualno, imao pravo uz primjenu navedene odredbe čl. 27. ZOOP, to je sud prvog stupnja njegov zahtjev pravilno odbio kao neosnovan, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.
15.1. Naime, na tužitelju je bio teret dokaza o postojanju razlike između isplaćivanih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu u smislu odredbe čl. 27. st. 3 ZOOP, što tužitelj u postupku nije dokazao, pa je, kako je to i prethodno navedeno, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.
16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
U Puli - Pola, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
