Poslovni broj: Usž-3866/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ljubomiru Vukoviću, [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Domagojeva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3385/2024-5 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3385/2024-5 od 26. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u roku i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužitelj je prvostupanjskom sudu 26. srpnja 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24- 02/03003898634, URBROJ: 341-25-11/2-24-31160 od 11. ožujka 2024., tuženiku izjavio žalbu 27. ožujka 2024. o kojoj tuženik, do podnošenja tužbe, nije riješio. Zatražio je od prvostupanjskog suda da tuženiku naloži da u roku od 30 dana donese odluku o žalbi i da mu naknadi trošak sastava tužbe.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. Navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer sud nije utvrdio da se tužitelju pismeno pokušalo dva puta osobno dostaviti. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud neosnovano navodi da tuženik nije mogao utjecati na pravilnost ispunjavanja dostavnice od strane dostavljača, kao i to da je ta dostavnica možda i pravilno popunjena, ističući da tužitelj ne spori da je pismeno zatekao u svom poštanskom sandučiću. Zakon o općem upravnom postupku propisuje kako se određena pismena imaju dostavljati te jedino ako je u potpunosti poštovana zakonom propisana procedura, dostava se može smatrati urednom.
3.1. Poziva se na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž-2079/2015 u kojoj je izraženo shvaćanje da u situaciji koja zahtijeva osobnu dostavu, a dostava nije obavljena sukladno pravilima zakona, pravne posljedice takve dostave nije dopušteno tumačiti na štetu stranke jer postupanje protivno tome može ugroziti pravo na pravičan postupak zajamčen Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Propusti trećih osoba koje sudjeluju u obavljanju dostave, a od utjecaja su na ostvarivanje prava stranaka, ne smiju ići na štetu stranaka. Citira odredbu članka 85. Zakona o općem upravnom postupku. Na dostavnici koju je priložio tuženik nije navedeno kada i gdje će biti izvršena iduća dostava, gdje se u međuvremenu pismeno može podići ni zašto isto nije preuzeto. Dostavljač je prilikom prve dostave ostavio pismeno u sandučiću tužitelja što se ne može smatrati urednom dostavom.
3.2. Pogrešan je stav suda da tužitelj nije ničim, osim osobnim iskazom, dokazao da mu dostava pismena nije obavljena. Radi se o negativnoj činjenici i pita se kojim bi dokazom takvu činjenicu mogao dokazati. Odluka se zbog takvog obrazloženja ne da ispitati.
3.3. Tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora od 4.062,50 eura.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu prava prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. U prosuđivanju dokaza ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Sukladno članku 121. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.: dalje: ZUP) drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
10. Tužitelj ne spori da mu je rješenje tuženika kojim je odlučeno o njegovoj žalbi dostavljeno 19. travnja 2004., a budući da je žalbu izjavio 27. ožujka 2004., tuženik je rješenje donio i tužitelju dostavio u roku propisanom člankom 121. stavkom 1. ZUP-a. Tužitelj je rješenje preuzeo iz svog poštanskog sandučića, ne dokazuje da bi zbog navodne pogrešne dostave trpio bilo kakve štetne posljedice. U konačnome tuženik je žalbu tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela usvojio. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da ovakvim postupanjem tužitelj nije trpio nikakve štetne posljedice. Rješenje tuženika je doneseno i dostavljeno tužitelju u za to predviđenom roku, a tužitelj nije ni pokušao dokazati da bi obavijest o neuspjeloj dostavi bila pogrešno ispunjena. Stoga prvostupanjski sud navedeno pravilno uzima kao urednu dostavu smatrajući urednost obavijesti oborivom presumpcijom, ali tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, navedeno nije osporio. Ovaj Sud smatra da ako je tužitelj bio uvjerenja da je bilo potrebno utvrditi neke relevantne činjenice, da je trebao predložiti provođenje određenih dokaza u skladu sa člankom 49. stavkom 4. ZUS-a.
11. Sudska praksa na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva u ovom slučaju jer u konkretnom slučaju za tužitelja nisu nastale štete posljedice zbog načina dostave. U konačnome i zbog načina na koji je tuženik riješio o tužiteljevoj žalbi. Tužitelju nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu.
12. Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan ovaj Sud.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
14. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
