Poslovni broj: Usž-974/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐFČS iz [adresa], 686 E Cordova St. Kanada, koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2, Duboševica, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1302/2023-16 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1302/2023-16 od 3. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-07-32-23-2, klasa: NK UP/I-216-04/23-04/154 od 25. rujna 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika, tužiteljici, državljanki Sjedinjenih meksičkih država (putna isprava broj: NO7588324, izdana 13. ožujka 2023.) otkazuje s e kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje joj se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske. ( točka 1. izreke) . Točkom 2. izreke je riješeno da tužiteljici prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje joj se rok za dragovoljni odlazak od 7 dana u kojem je dužna napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, a ukoliko to ne učini, prisilno će se udaljiti (točka 3.). Tužiteljica je ujedno dužna prilikom napuštanja Republike Hrvatske se prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih razloga propisanih člankom 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), navodeći i ostale članke ZUS-a, jer smatra da je došlo do bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je povrijeđen Zakon o općem upravnom postupku, kao i Zakon o parničnom postupku. Prigovara da sud prilikom objave presudu nije obrazložio, te da je neosnovano odbijen prijedlog za saslušanje svjedoka, provođenje očevida na licu mjesta, saslušanje tužitelja kao stranke te grafološko vještačenje. Smatra da je došlo do povrede procesnog položaja stranke, s obzirom da je sud odlučio provesti raspravu na daljinu na temelju Pravilnika o održavanju ročišta na daljinu („Narodne novine“, broj: 154/22, dalje: Pravilnik), koji nije primjenjiv u upravnom sporu, već samo u parničnom postupku, te da ona za razliku od tuženika nije fizički bila prisutna na raspravi. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22., dalje. Zakon) jer se ta odredba može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristila protivno prijavljenoj namjeravanoj svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Drži da se ovdje radi o pretpostavci njezinih budućih radnji kao sljedbenice Liberlanda te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zateče na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i tako zatečena osoba. Smatra da područje Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland” ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država. Smatra da bi jedino institut međunarodnog prava ili bilateralni sporazum mogao preddstavljati temelj na kojem bi se mogao izvesti zaključak o protezanju vlasti neke države nad teritorijem. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe.
4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava tvrdnju tužiteljice da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima jer kratkotrajni boravak tužiteljica nije koristila u namjeravanu svrhu. Ističe da se područje Gornje Sige sukladno bilateralnom dogovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije nalazi pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti, te se poziva na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Pžp-564/2024 od 3. srpnja 2024. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.
8. Člankom 184. stavkom 3. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, te da je u postupku utvrđeno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužiteljica nije koristila u turističke svrhe, radi čega joj je otkazan kratkotrajni boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s odredbom članka 56. stavka 1. točke 5.. 56. stavka 2., članka 184. stavka 3., te članka 186. i 192. Zakona
10. Tužiteljica je 16. rujna 2023. avionom doputovala iz Belgije u Republiku Hrvatsku u turističke svrhe, te je 25. rujna 2023. zatečena na području obale rijeke Dunava, područje Batine. Tom prilikom je u izjavi danoj na zapisnik navela da je doputovala u Zagreb sa dečkom ĐFČ i rođakom DFČS, gdje su unajmili osobni automobil i uputili se u mjesto Bilje, radi odmora i upoznavanja Hrvatske. Izjavila je da je željela otići na područje Gornje Sige iz razloga što je htjela odnijeti hranu u “Liberland”.
11. Imajući u vidu jasnu izjavu tužiteljice, kao i ostale provjerene podatke i okolnosti konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužiteljica, kao strankinja na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj nije koristila isti u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i simpatiziranja iste. Namjera tužiteljice je, suprotno propisima Republike Hrvatske, bila promovirati i dalje područje nepostojeće države “Liberland”. Nadalje, iz postojećih podataka proizlazi da je zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland” koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.
12. Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da diplomatske note (nota broj:
4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i nota broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije) predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te da se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području (Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije).
13. Slijedom iznijetog, s obzirom da je tužiteljica, kao strankinja na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj jasno i nedvosmisleno izjavila da je razlog njezinog boravka u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi opskrbe hranom, a time i promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i ovaj Sud smatra da p ostoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristila u svrhu zbog koje joj je odobrena, te da razlog njenog boravka nije turističke prirode.
14. S obzirom na navedeno, tuženik je osnovano otkazao tužiteljici kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u roku od 3 mjeseca u Republici Hrvatskoj.
15. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Rasprava pred prvostupanjskim sudom je održana u skladu s odredbom članka 89. stavkom 2. ZUS-a, kojom je između ostalog propisano da sud može odrediti da se ročište održi na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja ili da se na taj način izvede pojedini dokaz. Ovaj Sud ne nalazi ni postojanje ostalih povreda na koje se tužiteljica u žalbi poziva, u kojoj ponavlja navode koje je iznosila tijekom spora i na koje je prvostupanjski sud dostatno i valjano odgovorio u obrazloženju pobijane presude.
16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
