Poslovni broj: Usž-775/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠŽ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Jurković, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1643/22-7 od 12. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1643/22-7 od 12. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/93, URBROJ: 512-2501-22- 15 od 10. lipnja 2022. i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 561-01/19-01/467, URBROJ: 512M2-6501-22-16 od 3. svibnja 2022. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika od 10. lipnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 3. svibnja 2022. kojim je u postupku nakon presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1809/21-4 od 15. veljače 2022. odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga GŽ po osnovi pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom ističe da su izreka i obrazloženje pobijane presude u proturječju pa nije jasno koji je stav suda u ovoj pravnoj stvari. Naime, izrekom osporavane presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je u točki 8. obrazloženja navedeno da je tužbeni zahtjev osnovan. Tužiteljica nadalje prigovara što je sud propustio odgovoriti na njene navode da se na temelju članka 3. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.; u daljnjem tekstu: ZOHBDR) i razdoblje prije 30. srpnja 1991. može smatrati sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, čime je sud, kao i javnopravno tijelo, postupio protivno članku 98. stavku 5. i članku 120. stavcima 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP). Navodi da za svoje stajalište sud nije dao nikakvo detaljnije obrazloženje, dok iz navedenih zakonski odredaba, prema mišljenju tužiteljice, ne proizlazi nužnost kumulativnog ispunjenja uvjeta pripadnosti oružanim snagama iz članka 3. stavka 1. ZOHBDR-a te organiziranom sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Kad bi se prihvatilo navedeno stajalište, to bi de facto značilo da vrijeme provedeno u ratu i obrani suvereniteta Republike Hrvatske izvan okvira iz stavka 1. članka 3. (30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.) ni u kom smislu ne čini osobu hrvatskim braniteljem, iako je hipotetski osoba mogla od 1. siječnja 1991. pa sve do okončanja Domovinskog rata biti pripadnik oružanih snaga i aktivno sudjelovati u obrani Domovine. Takav stav suda tužiteljica drži u cijelosti pogrešnim i pravno neutemeljenim, pozivajući se na stav Upravnog suda u Splitu izražen u ranijem upravnom sporu u istoj upravnoj stvari. Predlaže da ovaj Sud postupi po članku 74. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS).

4. U odgovoru na žalbu tuženik ostaje u cijelosti kod svojih navoda iznesenih u prvostupanjskom sporu. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 3. ZOHBDR-a za utvrđivanje pok. GŽ statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 29. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991. po osnovi pripadnosti odredima Narodne zaštite.

8. Postupak koji je prethodio donošenju osporenog prvostupanjskog rješenja vodio se u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: poslovni broj: 7 UsI- 1809/21-4 od 15. veljače 2022. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak s obrazloženjem da tuženik nije ocijenio žalbeni navod tužiteljice da se na temelju članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a i razdoblje prije 30. srpnja 1991. može smatrati sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, čime je postupio protivno članku 120. stavcima 2. i 3. ZUP-a, u vezi s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a.

9. Iz spisa proizlazi da je u postupku nakon navedene presude Upravnog suda u Splitu utvrđeno da je pok. GŽ u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991., odnosno do 15. prosinca 1991. formalno bio pripadnik Lovačke čete Kaštela, koja je bila u sastavu Narodne zaštite Kaštela, odnosno da u tom razdoblju nije bio pripadnik nijedne postrojbe HV-a, već je 16. prosinca 1991. pristupio 141. brigadi HV- a.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključivši da ZOHBDR poznaje mogućnost utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite samo u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite nije moguće utvrditi za razdoblje prije i nakon navedenog razdoblja. S obzirom na navedeno, a imajući na umu utvrđenje da u slučaju pok. GŽ nisu ispunjene pretpostavke iz članka 3. stavka 1. ZOHBDR-a, to se pok. GŽ, suprugu tužiteljice, nije mogao utvrditi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju.

11. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od mjerodavnih odredaba ZOHBDR-a:

11.1. Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.2. Iz navedenih odredaba ZOHBDR-a proizlazi da je najraniji datum od kojega se može utvrditi status hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite 30. srpnja 1991.

12. S obzirom na navedeno, a imajući na umu okolnost da se predmetni zahtjev odnosi na razdoblje od 28. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991., dakle za razdoblje koje nije obuhvaćeno mjerodavnim odredbama članka 3. stavka 1. točaka b) i c) ZOHBDR- a, u konkretnom slučaju nema zakonske mogućnosti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja pok. GŽ na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti za razdoblje na koje se odnosi zahtjev.

13. Slijedom iznesenog, Sud smatra pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava pretpostavke iz članka 3. stavka 1. ZHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. U takvoj situaciji žalbeni navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporavane presude.

14. U odnosu na žalbeni navod o proturječju između izreke i obrazloženja osporene presude valja istaknuti da točka 8. obrazloženja („Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.“) sadrži očitu pogrešku u pisanju. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da je iz presude, promatrane kao cjeline, razvidno da prvostupanjski sud (pravilno) tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim, pri čemu se u točki 8. obrazloženja potkrala pogreška u pisanju koju valja ispraviti na temelju članka 64. stavka 1. ZUS-a. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne nalazi da bi učinjeni propust bio osnova za stavljanje izvan snage osporene presude.

15. Glede žalbenog navoda o ne postupanju prvostupanjskog suda u skladu s člankom 98. stavkom 5. i člankom 120. stavcima 2. i 3. ZUP-a valja reći da upravni sudovi ne vode upravne sporove primjenom ZUP-a, slijedom čega navedeni prigovor nije moguće prihvatiti.

16. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao izreci.

U Zagrebu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković