Poslovni broj: Usž-490/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice GG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Vinko Radovani, odvjetnik u Splitu, Hrvatske mornarice 1J, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-435/22-13 od 3. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-435/22-13 od 3. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-07/21-01/1096, URBROJ: 524-11- 02/2-22-5 od 12. siječnja 2022. i rješenja Centra za socijalnu skrb Split, Podružnice Hvar, KLASA: UP/I-551-07/21-01/29, URBROJ: 2128-160-08-04-21-4 od 31. ožujka 2021. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
2. Rješenjem tuženika od 12. siječnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Split, Podružnice Hvar od 31. ožujka 2021. kojim je tužiteljici priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu 120% osnovice, što iznosi 600,00 kn mjesečno, počevši s danom 11. veljače 2021.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom ističe da je predmetnu tužbu podnijela s ciljem otklanjanja manjkavosti i propusta koji su nastali u upravnom postupku. Naglašava da je u upravnom postupku trebalo biti provedeno medicinsko vještačenje, ali se ono zbog situacije s pandemijom Covid 19 nije provelo. Nadalje navodi da nije sporno da je tužiteljica bila primorana odustati od predloženog sudskog vještačenja zbog operativnog zahvata i pogoršanja zdravstvenog stanja. Mišljenja je da je teret troškova predloženog vještačenja neopravdano svaljen na tužiteljicu, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je to vještačenje trebalo biti provedeno u upravnom postupku. Smatra da je sud takvu situaciju mogao izbjeći poništenjem rješenja i vraćanjem predmeta nadležnom tijelu, čime bi se u potpunosti zaštitila njena prava. Smatra da kod nje postoji teški invaliditet slijedom čega joj je trebalo priznati viši iznos doplatka za pomoć i njegu. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke te presudom riješi stvar u smislu žalbenih navoda.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 11. veljače 2021. podnijela zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu, koji je izmijenila u zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu. Prvostupanjsko tijelo je na temelju članka 106. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.; u daljnjem tekstu ZSS) zatražilo nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je u nalazu i mišljenju od 15. ožujka 2021. ocijenio da tužiteljica ima teži invaliditet. S obzirom na navedeno, rješenjem prvostupanjskog tijela od 31. ožujka 2021., tužiteljici je na temelju članka 59. stavka 1. ZSS-a priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu 120% osnovice, što iznosi 600,00 kuna mjesečno, počevši s 11. veljače 2021. U žalbenom je postupku pribavljen nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 24. kolovoza 2021. prema kojemu kod tužiteljice postoji teži invaliditet, ali ne i teški invaliditet jer nije riječ o terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti te tužiteljica nije potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Stoga je tuženik osporenim rješenjem od 12. siječnja 2022. odbio žalbu tužiteljice.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovana tvrdnja tužiteljice o propustima u nalazima i mišljenjima vještaka iz upravnog postupka, utvrdivši da su nalazi i mišljenja suglasni, u svemu podudarni i obrazloženi. S obzirom na činjenicu da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu sa zakonskim ovlastima, uzimajući u obzir svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju, prvostupanjski ih je sud ocijenio vjerodostojnim i objektivnim dokazima, sačinjenima po pravilima medicinske struke. Polazeći od navedenoga, prvostupanjski sud smatra utvrđenom činjenicu da kod tužiteljice postoji teži, a ne teški invaliditet. U obrazloženju pobijane presude sud navodi da tužiteljica ničim nije dokazala suprotno niti je predložila dokaze kojima bi se to eventualno moglo utvrditi. Stoga su za pravilno rješavanje predmetne upravne stvari irelevantni njeni navodi u tužbi u kojima tvrdi da joj pojedini dijelovi tijela imaju veće oštećenje od onog utvrđenog vještačenjem.
9. Ocjenjujući osnovanost žalbe, valja poći od mjerodavnih odredaba ZSS-a koje propisuju:
9.1. Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba (članak 57. stavak 1.).
9.2. Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu (članak 58.).
9.3. Visina doplatka za pomoć i njegu u punom iznosu iznosi 120% osnovice iz članka 27. stavka 2. toga Zakona (članak 59. stavak 1. alineja 1.).
10. Imajući na umu činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje je prihvatio prvostupanjski sud, a koje tužiteljica svojim navodima u tijeku spora nije dovela u sumnju, ovaj Sud ne nalazi žalbene navode osnovanima.
11. U upravnom postupku provedeno je medicinsko vještačenje u dva stupnja kojim je utvrđeno da kod tužiteljice postoji teži invaliditet, a ne teški invaliditet. Unatoč tome, tužiteljici je priznato (traženo) pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu od 120% osnovice jer tužiteljica ispunjava uvjete iz navedenih, mjerodavnih, zakonskih odredaba koje uređuju to pravo.
12. S obzirom na činjenicu da je tužiteljici u predmetnom postupku priznato traženo pravo u punom iznosu, tužiteljičini žalbeni navodi da kod nje postoji teški invaliditet nisu relevantni niti mogu dovesti do drugačijeg ishoda ovog spora.
13. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao izreci.
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
