Poslovni broj: Usž-3715/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice AB iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Marku Hreljcu, odvjetniku iz Varaždina, Ankice Opolski 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi određivanja invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2669/2023-5 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2669/2023-5 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03356559155, URBROJ: 341-99-05/3-22-3411 od 12. srpnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03356559155, URBROJ: 341-20-

05/3-22-18306 od 12. travnja 2022.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 12. travnja 2022. kojim je tužiteljici, od 19. ožujka 2022., određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u svoti 1.467,94 kn mjesečno; odlučeno da joj se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina, 2.398,66 kn mjesečno; da joj isplata mirovine pripada od 19. ožujka 2022. od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja; da će mirovinu isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag.

3. Tužiteljica pobija zakonitost presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Bitna povreda pravila sudskog postupka sastoji se u tome što joj nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Poziv za raspravu nije zaprimila, a njenom opunomoćeniku poziv nije uručen sukladno članku 37. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, 15 dana prije održavanja rasprave. Opunomoćenik je poziv za raspravu zakazanu za 20. svibnja 2024. zaprimio 7. svibnja 2024., dakle 13 dana prije ročišta.

3.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tužiteljica u žalbi ponavlja navode tužbe. Prilikom odlučivanja o njenom zahtjevu upravna tijela i prvostupanjski sud nisu uzela u obzir pridodan staž koji iznosi jednu godinu i tri mjeseca. Navedeno se moglo utvrditi uvidom u rješenje Područne službe Varaždin od 5. travnja 2022., broj spisa: 25879. koji je dokaz namjeravala predložiti na ročištu na koje nije bila pozvana. Prema članku 59. stavku 1., članku 56. stavku 3. u skladu s člankom 32. Zakona o mirovinskom osiguranju, mirovinski staž se računa do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, računa se pridodani staž. Suprotno navodu tuženika iz odgovora na tužbu navedeno nije utvrđeno u rješenju Područne službe Varaždin, broj: 25879 od 5. travnja 2022.

3.2. Predlaže Sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik osporava osnovanost žalbe te predlaže istu kao neosnovanu odbiti. U ukupni mirovinski staž tužiteljice uračunat je i pridodani staž od 3 godine 2 mjeseca i 17 dana u skladu s člankom 32. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.). Provođenje dokaza saslušanja tužiteljice ne bi dovelo do drugačije odluke.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu članka 73. stavka 1. („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Uvidom u spis utvrđeno je da je pobijana presuda donesena u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-1756/23-2 od 10. svibnja 2023. kojom je bila poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-2838/2022-9 od 14. ožujka 2023, i predmet je bio vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. Nesporno je da je tužiteljičinom odvjetniku poziv za ročište u ponovljenom upravnom sporu uručen 13 dana prije početka rasprave, umjesto 15 dana prije kako je propisano člankom 37. stavkom 5. ZUS-a. Međutim, imajući u vidu okolnosti cijelog slučaja, a to je da je prvostupanjskom sporu prethodio dvostupanjski upravni postupak u kojem je isti odvjetnik zastupao tužiteljicu u postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, kao što ju je zastupao i u prethodnom prvostupanjskom upravom sporu, dakle bio je dobro upoznat s predmetom spora, te da tužiteljičin odvjetnik nije prvostupanjskom sudu dostavio opravdanu ispriku svog nedolaska i zatražio dostavu novog poziva i novi termin za ročište, to ovaj Sud navedeni žalbeni navod ne smatra takvim da bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

8.1. U vezi žalbenog navoda tužiteljice da njoj poziv za ročište nije uručen, ističe se da se tužitelju koji u sporu ima opunomoćenika pozivi dostavljaju na adresu opunomoćenika. Navedeno je u skladu s člankom 85. stavkom 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) koji propisuje da se dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke smatra da je dostava izvršena samoj stranci te člankom 50. stavkom 1. ZUS-a prema kojem se dostava u sporu obavlja prema pravilima kojima je uređena dostava u općem upravnom postupku.

8.2. U vezi navoda žalbe da je tužiteljica na ročištu namjeravala predložiti provođenje dokaza uvidom u spis Područne službe tuženika u Varaždinu, valja istaći da je, sukladno članku 23. stavku 1. točki 8. ZUS-a, tužiteljica u tužbi trebala predložiti sve činjenice i dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev. Pri tome, ovdje se radi o dokazu za koji je tužiteljica znala u vrijeme podnošenja tužbe.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: Zakon). U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

10. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Neosnovano tužiteljica navodi da joj u mirovinski staž nije uračunato razdoblje staža osiguranja od 6. listopada 2021. do 18. ožujka 2022.

11. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužiteljici, zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog 70 % profesionalnom bolešću i 30 % bolešću, rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 16. prosinca 2021., priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 6. listopada 2021.

11.1. Rješenjem istog tijela od 5. travnja 2022. tužiteljici je određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 6. listopada 2021. Visina navedene mirovine određena je od osobnih bodova (19,7570) uz primjenu mirovinskog faktora 0,6167 te je iznosila 1.106,84 kuna mjesečno. Za dio invalidnosti nastao zbog profesionalne bolesti osobni su bodovi određeni u visini 13,8299, a za dio invalidnosti nastao zbog bolesti na temelju osobnih bodova 5,9271. Navedena se mirovina tužiteljici nije isplaćivala jer je tužiteljica bila u radnom odnosu i nije bila raspoređena na drugo radno mjesto prema promijenjenoj preostaloj radnoj sposobnosti. Tužiteljica navedeno rješenje nije osporavala, a pravilnost i sumnju u zakonitost istog sada ističe sa zakašnjenjem.

11.2. Nakon što je tužiteljici 18. ožujka 2022. prestao radni odnos, prvostupanjsko je upravno tijelo po službenoj dužnosti donijelo rješenje od 12. travnja 2022. jer su od 19. ožujka 2022. bili ispunjeni uvjeti da se tužiteljici uspostavi isplata invalidske mirovine primjenom mirovinskog faktora 0,8. Tuženik i prvostupanjski sud detaljno su obrazložili način izračuna mirovine tužiteljice. Prema članku 79. stavku 2. Zakona u ukupnu svotu mirovine uračunat je dodatak na mirovinu od 27 % mirovine (312,08 kn) koji s mirovinom od 1.155,86 kn čini jedno mirovinsko primanje koje 19. ožujka 2022. iznosi 1.467,94 kn mjesečno. Umjesto te mirovine tužiteljici je određena najniža mirovina koja se prema članku 90. stavku 4. Zakona, za korisnika invalidske mirovine, čiji je djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično posljedica profesionalne bolesti, a djelomično posljedica bolesti, određuje od zbroja najnižih mirovina obračunatih u razmjernom dijelu za slučaj djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog profesionalnom bolešću, prema stavku 3. tog članka, i razmjernom dijelu za slučaj bolesti, prema stavku 2. istog članka. Zakon u članku 90. propisuje da se najniža mirovina određuje za svaku godinu mirovinskog staža u visini 100% aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja mirovine (stavak 2.) te da se najniža mirovina korisnika invalidske mirovine, čiji je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, određuje prema stavku 2. toga članka, za 40 godina mirovinskog staža (stavak 3.), što je u slučaju tužiteljice uzeto u obzir.

13. Tuženik i prvostupanjski sud obrazložili su izračun najniže mirovine tužiteljice koji ovaj Sud prihvaća. Obrazloženo je da svota najniže mirovine s osnova profesionalne bolesti (70 %) za jednu godinu staža iznosi 73,13 kn sukladno Odluci o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. siječnja 2022. („Narodne novine“, 26/22.; dalje: Odluka), a pomnožena s ukupnim brojem godina mirovinskog staža, polaznim faktorom 1,0 i mirovinskim faktorom 0,8 iznosi 1.679,06 kn mjesečno. Svota razmjernog dijela najniže mirovine s osnova bolesti (30 %) izračunata je tako da je najniža mirovina za jednu godinu staža, 73,13 kn, pomnožena s ukupnim brojem godina mirovinskog staža žaliteljice - 41, polaznim faktorom 1.0 i mirovinskim faktorom te iznosi 719,60 kn. Najniža mirovina tužiteljici na dan 19. ožujka 2022. iznosi 2.398,66 kn mjesečno, zbroj navedenih razmjernih dijelova.

14. Zakonom je propisano da je mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje za vrijeme nezaposlenosti 0,8 (članak 87. stavak 1. točka 10.); da se svota mirovine računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. Zakona (članak 79. stavak 1.); da se u svotu mirovine određenu prema članku 79. stavku 1. Zakona uračunava dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (članak 79. stavak 2.).

15. Vezano uz žalbene navode tužiteljice da prilikom donošenja pobijane presude nije uzet u obzir staž osiguranja koji je ostvarila od 6. listopada 2021. do 18. ožujka 2022. ističe se da se mirovinski staž za izračun mirovine utvrđuje do dana nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti, tj. do 5. listopada 2021., što iznosi 41 godinu, 10 mjeseci i 12 dana, odnosno za izračun najniže mirovine 41 godinu.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić