Poslovni broj: Usž-3203/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐG iz [adresa], zastupana po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mraz, Šuti & partneri j.t.d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno dužničkog odnosa, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 242/2024-8 od 3. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ĐG iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-242/2024-8 od 3. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-242/2024-8 od 3. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-03/23-01/12, urbroj: 513-04-23-2 od 21. studenoga 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/2023-01/1686, urbroj: 513-007-08/2023-02 od 18. srpnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti radi toga što su činjenice u predmetnom postupku nepotpuno i netočno utvrđene, zbog čega postoji proturječnost između dokaza koji se nalaze u spisu, a time je izveden i nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, kao što je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da prvostupanjski sud uopće nije valjano obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga, već se čitava presuda temelji isključivo na pobijanim rješenjima tuženika i nabrajanju pravnih propisa bez da je utvrđeno relevantno činjenično stanje. U provedenom upravnom sporu koji se sveo na jednu raspravu na kojoj su odbijeni svi dokazni prijedlozi, tužiteljici je onemogućeno da neposredno pred tijelom koje odlučuje u predmetnoj pravnoj stvari da odgovore na meritorna pitanja važna za rješavanje predmetnog spora. Napominje da se predmetnom presudom kao niti aktima čije poništenje je zatražila u ovom sporu, niti jedno tijelo tuženika, a niti prvostupanjski sud nisu na adekvatan način očitovali na žalbene navode u upravnom postupku, kao niti na navode tužbe u ovom upravnom sporu. Navodi da se prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja samo paušalno poziva na činjenicu da bi u sudskom registru bilo navedeno kako je tužiteljica odgovorna osoba u društvu Omišalj Metali d.o.o., dok navedena činjenica nije jasno utvrđena prilikom nametanja tužiteljici plaćanja porezne obveze za porez na dohodak od kapitala za 2022. godinu, odnosno nije jasno niti je uopće obrazloženo na koje se razdoblje u 2022. navedeno odnosi, sve obzirom na činjenicu da tužiteljica od siječnja iste godine nije više odgovorna osoba u društvu. Smatra da porezno tijelo u svakom slučaju mora dokazati neku od više okolnosti koje navodi i koje bi dovodile do odgovornosti tužiteljice, a što nije učinilo, niti uopće u obrazloženju rješenja spominje te odlučne okolnosti, a jednako tako, na to se nije očitovao ni prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude. Odgovornost članova uprave i izvršnih direktora za štetu pretpostavlja da između povrede obveze i nastale štete postoji uzročna veza u smislu da je u trenutku dospjelosti porezne obveze društvo raspolagalo sredstvima koja su bila dostatna za podmirenje poreznog duga. Uzročna veza postoji kada je povreda obveze općenito ili na temelju iskustva prikladna proizvesti štetne posljedice, a ona ne postoji ako u trenutku dospjelosti porezne obveze društvo nije imalo dovoljno novčanih sredstava za njezino podmirenje. Na navedene okolnosti je predlagala izvođenje dokaza, međutim isto je odbijeno. Smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita kako u pogledu glavne stvari tako i u pogledu troškova upravnog spora te predlaže da ovaj Sud usvoji njezinu žalbu i poništi prvostupanjsku presudu kao i rješenje tuženika te rješenje tijela prvog stupnja.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 27. svibnja 2024., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, i razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je izvršnim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 31. ožujka 2023. utvrđeno da porezni obveznik Omišalj Metali d.o.o. u promatranom poreznom razdoblju nije postupio sukladno Zakonom o porezu na dohodak propisanim obvezama, čime su počinjene radnje kojima je oštećeno porezno tijelo kao vjerovnik u poreznodužničkom odnosu, a što se odnosi na isplaćeni novac sa žiro računa, te podizanje novca s bankomata bez dokumentacije uz naznaku da se radi o isplati materijalnih troškova. Naime, obavljen je porezni nadzor uvidom u dostupne podatke s poslovnog računa i porezne prijave navedenog poreznog obveznika pri čemu je utvrđeno kako ne postoji vjerodostojna dokumentacija koja bi opravdala podizanje gotovine s poslovnog računa. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica kao član trgovačkog društva neosnovano isplatila s poslovnog računa u 2020. 2.185.602,62 kn, u 2021. iznos od 6.146.070,00 kn te u 2022. iznos od 584.300,00 kn pa je na temelju odredbe članka 64. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) utvrđeno izuzimanje imovine (novca) članu trgovačkog društva. Naime, porezni obveznik nije utvrdio, prijavio i platio poreznu obvezu poreza na dohodak od kapitala prema poreznoj osnovici iz odredbe članka 70. Zakona o porezu na dohodak pa je utvrđeno da je na taj način postupio suprotno odredbama navedenog članka. Iz spisa nadalje proizlazi da je prema povijesnim podacima sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci tužiteljica bila upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje poreznog dužnika Omišalj Metali d.o.o. u razdoblju za koje je utvrđena obveza poreznim nadzorom.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 18., 28. i 36. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) te odredbe članka 252. u vezi s člankom 430. kao i odredbu članka 428. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.), te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika. Dužnost je uprave društva da poslove društva vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika pa sukladno tome i članovi uprave moraju pokazivati viši stupanj odgovornosti i pozornosti nego što je uobičajeno za obične prosječne ljude kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Stoga, a kako bespravno smanjenje porezne obveze podrazumijeva postupanje unutar poreznopravnog odnosa koje posljedično dovodi i do manje obračunatog, iskazanog ili plaćenog poreza, odnosno do umanjenja poreznih davanja koje nije u skladu s općim i posebnim poreznim propisima, s jedne strane, te stupanj odgovornosti članova uprave, s druge strane, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo osnovano postupilo kada je tužiteljicu utvrdilo poreznim jamcem za porezni dug trgovačkog društva Omišalj Metali d.o.o. jer je ista kako to proizlazi iz podataka u spisu bila upisana kao osoba ovlaštena za zastupanje navedenog trgovačkog društva u razdoblju za koje je utvrđena porezna obveza dužnika.
10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
11. Prigovor tužiteljice u pogledu provođenja predloženih dokaza nije osnovan, jer sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a potom uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom postupku budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužiteljica ih tijekom provedenog postupka nije dovela u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno ocijenio. Nisu osnovani ni prigovori tužiteljice vezani uz potrebu provođenja njezinih dokaznih prijedloga u upravnom sporu. To stoga što je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedloge tužiteljice jer isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
13. Nije osnovan niti žalbeni navod tužiteljice da joj prvostupanjski sud nije dao mogućnost da se iznosi o činjenicama i dokazima na kojima temelji pobijanu presudu budući da je tužiteljica takvu mogućnost imala na usmenoj raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom na koju raspravu je pristupio njezin opunomoćenik.
14. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
