REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1705/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. p.p. 148, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Čakovec, Čakovec, O. Keršovanija 0011, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe pljenidbom i prijenosom nedopuštenim, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 831/2023-12 od 9. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-831/2023-12 od 9. kolovoza 2024., u dijelu pod točkom II. izreke (dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja).

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženice i ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-831/2023-12 od 9. kolovoza 2024., u dijelu pod točkom I. izreke (dijelu u kojem je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja) i pod točkom III. izreke (dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka), pa se, u tom ukinutom dijelu, predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu pravih lijekova odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstva s računa ovršenika MU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na račun ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Čakovec, [adresa], OIB: 18683136 487, zatražena zahtjevom za naplatu zaprimljen kod Financijske agencije Zagreb od 30.10.2023., temeljem ovrhovoditeljevog rješenja o ovrsi, poslovni broj Klasa: UP/I-415-02/ 2023-001/ 01311, Ur.br: 513- 007-20/2023-01 od 20. listopada 2023. godine, radi namirenja novčanog iznosa od 4.581,92 EUR / 34.522,50 HRK: glavnice u iznosu od 2.787,97 EUR / 21.005,96 HRK i kamata u iznosu od 1.793,95 EUR / 13.516,54 HRK.

II. Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstva s računa ovršenika MU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na račun ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Čakovec, [adresa], OIB 18683136 487, zatražena zahtjevom za izravnu naplatu zaprimljen kod Financijske agencije Zagreb od 30.10.2023., temeljem ovrhovoditeljevog rješenja o ovrsi, poslovni broj Klasa: UP/I-415-02/ 2023-001/ 01311, Ur.br: 513- 007-20/2023-01 od 20. listopada 2023. godine, radi namirenja novčanog iznosa od 21.514,35 EUR / 162.099,86 HRK: glavnice u iznosu od 18.515,92 EUR / 139.508,17 HRK i kamata u iznosu od 2.998,43 EUR / 22.591,65 HRK, tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 454,16 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 9. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude i odluke o troškovima postupka ( točke II. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženica. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Samo je tuženica odgovorila na žalbu tužitelja, predlažući da se žalba tužitelja, kao neosnovana odbije, a njena žalba, kao osnovana prihvati.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe, koja se provodi u postupku prisilne naplate kod Financijske agencije na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženice zaprimljenog kod Financijske agencije-FINA 30.10.2023., a na temelju Rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, poslovni broj: Klasa: UP/I-415-02/2023-001/01311, Ur. Broj: 513-007- 20/2023-01 od 20. listopada 2023., nedopuštenom, temeljeći svoj zahtjev na zakonskim razlozima iz čl. 50. st. 1. točke 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), dakle da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ( čl. 50. st. 1. točka 7. OZ), da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. točka 9. OZ), da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. točka 10. OZ), odnosno da je nastupila zastara novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženice (čl. 50. st. 1. točka 11. OZ).

8. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno:

- da je pravomoćnim i konačnim Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, poslovni broj: Klasa: UP/I-417-02/18- 01/74, Ur.Broj: 513-07-20/19-23 od 10. svibnja 2019. utvrđena novčana tražbina tuženice na ime neplaćenog poreza na dodatnu vrijednost za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2016. u iznosu od 139.508,17 kn i dospjelih i neplaćenih kamata zbog nepravodobnog plaćenog poreza na dodanu vrijednosti obračunata do

26.02.2019. u iznosu od 22.591,65 kn;

- da je to rješenje postalo izvršno 7. svibnja 2021.;

- da su novčane tražbine tuženice, kao ovrhovoditeljice utvrđene i Prijavama poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.08.2023. do 31.08.2023., od 01.06.2023. do 30.06.2023., od 01.05.2023. do 31.05.2023., od 01.04.2023. do 30.04.2023., od 01.03.2023. do 31.03.2023., od 01.02.2023. do 28.02.2023., od 01.01.2023. do 31.01.2023. i od 01.12.2022. do 31.12.2022. (Obrazac PDV);

- da je radi prisilnog namirenja ovih novčane tražbine tuženice, tuženica, kao ovrhovoditeljica protiv tužitelja, kao ovršenika odredila ovrhu na temelju ovršne isprave pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke Rješenjem o ovrsi poslovni broj: Klasa: UP/I-415-02/2023-001/01311, Ur. Broj: 513-007-20/2023-01 od 20. listopada 2023., koje je postalo izvršno 27. listopada 2023;

- da je na temelju tog rješenja o ovrsi tuženica, kao ovrhovoditelj 30.10.2023. zatražila izravnu naplatu putem Financijske agencije (FINA);

- da je tužitelj, kao ovršenik, nakon što je primio obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine zahtijevao od suda prvog stupnja da se donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim;

- da je Zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-964/2023-7 od 29. studenog 2023. tužitelj, kao ovršenik, upućen na parnicu radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ i - da je takvu parnicu tužitelj, kao ovršenik i pokrenuo tužbom od 15. prosinca 2023.

9. Sporno je, je li tuženica, kao ovrhovoditeljica, ovlaštena tražiti navedenu ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika, na temelju navedene ovršne isprave, (čl. 50. st. 1. točka 7. OZ), je li tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 50. st. 1. točka 9. OZ), je li ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka (čl. 50. st. 1. točka 10. OZ), odnosno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženice (čl. 50. st. 1. točka 11. OZ).

10. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja i zaključio da je navedena ovrha određena temeljem ovrhovoditeljevog rješenja o ovrsi, poslovni broj Klasa: UP/I-415- 02/2023-001/ 01311, Ur. broj: 513 - 007-20/2023-01 od 20. listopada 2023. nedopuštena u dijelu koji se odnosi na namirenje novčane tražbine tuženice, kao ovrhovoditeljice, za iznos glavnice od 2.787,97 eura/21.005,96 kn i iznos kamata od 1.793,95 eura/13.516,54 kn, odnosno za ukupni iznos njene novčane tražbine od 4.581,92 eura/ 34.522,50 kn, smatrajući da su u tom dijelu ispunjeni zakonski žalbeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. OZ, dok je u preostalom dijelu, kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja zaključujući da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da su ispunjeni zakonski razlozi zbog kojih je tužitelj i upućen na ovu parnicu radu proglašenja navedene pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (čl. 50. st. 1. točka 7., 9., 10. i 11. OZ).

10.1. Pri tome, sud prvog stupnja u dijelu u kojem je kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužitelja, u bitnome zaključuje, da je tužitelj svoje obveze u odnosu na tuženicu po Prijavama PDV-a za prosinac 2022. i za siječanj do kolovoza 2023. u ukupnom iznosu od 2.549,46 eura u cijelosti podmirio prije donošenja navedenog Rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Klasa: UP/I-415-02/2023-001/01311, Ur. broj: 513-007-20/2023-01 od 20. listopada 2023., pa je u odnosu na ovu tražbinu tuženice ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 9. OZ. U odnosu, pak na novčane tražbine tuženice koje se odnose na dio glavnice u iznosu od 238,51 eura/1.797,05 kn i iznos kamate od 1.793,95 eura/ 13.516,54 kn smatra da nije razvidno temeljem koje bi ovršne isprave naplata ovih iznosa glavnice odnosno kamate one bile utvrđene, pa smatra da je navedena ovrha i u ovom dijelu nedopuštena očito smatrajući da je u ovom dijelu ispunjen zakonski žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. OZ. 10.2. U odnosu na preostali dio zahtjeva tužitelja, koji je sud prvog stupnja, kao neosnovan odbio sud prvog stupnja smatra da nisu ostvareni zakonski žalbeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ, zbog kojih bi navedena ovrha bila nedopuštena pri čemu posebno obrazlaže da u okolnostima konkretnog slučaja nije nastupila zastara novčane tražbine tuženice, kao ovrhovoditeljice ( čl. 50. st. 1. točka 11. OZ) budući da prema odredbi čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22 - dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok da prema st. 2. ovog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a da prema st. 4. ovog članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, pa posljedično tome, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o obvezi tužitelja platiti poreze na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2016. te pripadajuće zatezne kamate, a što je sve utvrđeno pravomoćnim, ovršnim i konačnim Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Klasa: UP/I-471-02/18-01/74, Ur. broj: 513-07-20/19-23 od 10. svibnja 2019., koje je postalo izvršno 7. svibnja 2021. zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počela je teći istekom navedene 2016. i nastupila bi 1.siječnja 2023., a pravo na naplatu tih novčanih tražbina nastupila bi 7. svibnja 2027., računajući rok zastare od šest godina počevši od 7. svibnja 2021., kada je to navedeno rješenje postalo izvršno.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja i pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to samo u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja, dok u preostalom dijelu (dijelu u kojem je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja) ona zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije zakonita i pravilna.

11.1. Prije svega, u ovom postupku u odnosu na žalbene navode tužitelja, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koje u žalbi ukazuje, jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. U dijelu u kojem je, kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja (točka II. izreke) nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj u svojoj žalbi.

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom dijelu (točka II. izreke) niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

14. Na temelju odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, točkom 9. stavka 1. čl. 50. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, odredbom točke 10. čl. 50. st. 1. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je odredbom točke 11. čl. 50. st. 1. OZ propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbe i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja, ono pravno relevantno za odluku u ovom dijelu spora (čl. 8. ZPP), a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja obzirom da je za ovaj dio zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi, ocjena je i ovog suda da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja. Naime, tražbina tuženice u odnosu na tužitelja, kao ovršenika i poreznog obveznika, utvrđena je, kako je to i prethodno navedeno, pravomoćnim, izvršnim i konačnim Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Klasa: UP/I-471-02/18-01/74, Ur. broj: 513-07-20/19-23 od 10. svibnja 2019., koje je postalo izvršno 7. svibnja 2021. i tijekom postupka tužitelj ničim nije dokazao da bi ispunjenje te tražbine, makar i na određeno vrijeme, bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, posljedično čemu i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja u konkretnom slučaju u ovom dijelu nisu ispunjeni zakonski žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. OZ zbog kojih bi u ovom dijelu navedena ovrha bila nedopuštena, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

15.1. Osim toga, kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tužitelj, kao porezni obveznik nesporno nije podmirio dio svoje novčane tražbine u iznosu od 21.514,35 eura/162.099,86 kn i to na ime glavnice iznos od 18.515,92 eura/139.508,17 kn i kamata u iznosu od 2.998,43 eura/22.591,65 kn, to je sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno zaključio da u ovom dijelu zahtjeva tužitelja nije ostvaren niti zakonski razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. OZ, zbog kojeg bi navedena ovrha bila nedopuštena, pa je i u tom dijelu žalbu tuženika valjalo kao neosnovanu odbiti.

15.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno zaključio da u ovom postupku nije ostvaren niti zakonski žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 2. točke 11. OZ, zbog kojeg bi navedena ovrha bila nedopuštena, a sve cijeneći pri tome da je osnovanost ovog žalbenog razloga sud prvog stupnja pravilno ocijenio primjenom odredbe čl. 108. OPZ.

16. Odredbom čl. 108. st. 1. OPZ propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, a odredbom stavka 6. ovog članka propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

16.1. Prijelaznom odredbom ovog OPZ u čl. 197. st. 2. propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

17. Dakle, cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporna utvrđenja suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o obvezi tužitelja platiti poreze na dodanu vrijednost za razdoblje od 1.01.2016. do 31.12.2016. te pripadajuće zatezne kamate, a što je sve utvrđeno pravomoćnim, ovršnim i konačnim Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Klasa: UP/I-471-02/18-01/74, Ur. broj: 513-07-20/19-23 od 10. svibnja 2019., koje je postalo izvršno 7. svibnja 2021., to i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počela je teći istekom navedene 2016. i nastupila bi 1.siječnja 2023., a pravo na naplatu tih novčanih tražbina nastupila bi 7. svibnja 2027. računajući rok zastare od šest godina počevši od 7. svibnja 2021. kada je to navedeno rješenje postalo izvršno, pa posljedično tome u ovom postupku valja zaključiti da u okolnostima konkretnog slučaja nije nastupila zastara poreznog tijela tuženice na utvrđenje porezne obveze tužitelja, kao poreznog obveznika, a niti je nastupila zastara prava na naplatu te novčane tražbine tuženice, kao ovrhovoditeljice, kako to pogrešno shvaća tužitelj, kao žalitelj, posljedično čemu je i u ovom dijelu žalbu tužitelja valjalo kao neosnovanu odbiti.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na za ovaj dio spora (zahtjeva tužitelja) pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao ovaj žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

19. Međutim, u odnosu na žalbene navode tuženice, kao žaliteljice u dijelu u kojem pobija dosuđujući dio navedene presude (dio u kojem je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja – točka I. izreke pobijane presude) valja istaknuti da tuženica osnovano ukazuje pobijana presuda u tom dijelu, bar za sada nije zakonita i pravilna.

19.1. Naime, sud prvog stupnja u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja zaključuje da je tužitelj dio tražbine tuženice po Prijavama PDV-a za prosinac 2022. i za siječanj do kolovoza 2023. u ukupnom iznosu od 2.549,46 eura u cijelosti podmirio prije donošenja navedenog Rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Klasa: UP/I-415-02/2023-001/01311, Ur. broj: 513-007-20/2023-01 od 20. listopada 2023., pa da je u odnosu na ovaj dio tražbinu tuženice ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 9. OZ.

19.2. Međutim, sud prvog stupnja je prilikom ocijene ovog dijela zahtjeva tužitelja propustio pravilno ocijeniti navedene uplate tužitelja uz primjenu odredbe čl. 128. st. 1. OPZ, kojom je propisano da ako porezni obveznik duguje poreze, kamate i troškove ovrhe iz uplaćenog iznosa, najprije se naplaćuju kamate i troškovi ovrhe, a nakon toga glavni porezni dug iste vrste poreza. Isto pravilo se primjenjuje i kada porezni obveznik ima pravo na povrat poreza, posljedično čemu je u ovom dijelu i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, i bar za sada, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je u ovom dijelu sud prvog stupnja zaključio da bi navedena ovrha bila nedopuštena jer su za to ispunjeni zakonski razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. OZ.

19.3. Osim toga, cijeneći sadržaj navedene ovršne isprave - Poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Čakovec, Klasa: UP/I-471-02/18-01/74, Ur. broj: 513-07-20/19-23 od 10. svibnja 2019., kojim je utvrđena novčana tražbina tuženice, kao ovrhovoditeljice, nejasan je zaključak suda prvog stupnja da u odnosu na novčane tražbine tuženice koje se odnose na dio glavnice u iznosu od 238,51 eura/1.797,05 kn i iznos kamate od 1.793,95 eura/ 13.516,54 kn, nije razvidno temeljem koje bi ovršne isprave naplata ovih iznosa glavnice odnosno kamate one bile utvrđene, pa se niti u ovom dijelu ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da bi i u ovom dijelu navedena ovrha bila nedopuštena, očito smatrajući da je u ovom dijelu ispunjen zakonski žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. OZ.

20. Posljedično tome, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 370. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

21. Obzirom da je pobijana presuda djelomično ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka o kojima će se zajedno sa troškovima postupka u povodu pravih lijekova odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Pula - Pola, 8. travanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirne-Nade Terlević Sebastijan