Poslovni broj: Kž-206/2023-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7  

Poslovni broj: Kž-206/2023-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.M. OIB:, zbog kaznenih djela iz čl. 258. st. 1. u svezi čl. 51. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-257/2019-27, od 4. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. D.M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, proglašen je krivim opt. D.M. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv gospodarstva – subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo pod toč. 1. iz čl. 258. st. 1. u svezi čl. 51. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2. iz čl. 258. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 opt. D.M. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.2. Temeljem čl. 56. KZ/11 opt. D.M. je izrečena uvjetna osuda, tako da se utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako opt. D.M. u roku od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

 

 

 

1.3. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika A. i to za državnu potporu isplaćenu za TD "E.G." j.d.o.o. u iznosu od 65.733,85 kuna, a državnu potporu isplaćenu za TD "E.Z." j.d.o.o. u iznosu od 174.999,13 kuna, sveukupno 240.732,98 kuna, odnosno 31.950,76 eura/tečaj 7.534,50, dok je u preostalom dijelu oštećenik upućen da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parničnom postupku.

 

1.4. Opt. D.M. je naloženo da u roku od 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti  presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu.

 

1.5.  Opt. D.M. je uz uvjetnu osudu određena posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, pa mu je naloženo da roku od 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti  presude naknadi štetu oštećeniku i to u iznosu od ukupno 240.732,98 kuna, odnosno 31.950,76 eura/tečaj 7.534,50.

 

1.6. Sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. ovoga Zakona, ili ih teško ili uporno krši. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.

 

1.7. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 opt. D.M. je dužan sudu naknaditi trošak provedenog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.880,00 kuna, odnosno 249,52 eura/tečaj 7.534,50, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. D.M. putem branitelja M.P., odvj. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i usko u vezi s tim pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja prigovora proizlazi da se žali zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, pogrešne primjene materijalnog prava, u osnovi povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o sankciji, te odluci o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženika u cijelosti oslobodi optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

3. Protiv te presude žali se opt. D.M. osobno te u žalbi ističe da istom nadopunjava žalbu branitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika, preinači pobijanu presudu na način da optuženika u cijelosti oslobodi optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

4. Kako optuženikova žalba nadopunjava žalbu branitelja, to će se iste smatrati kao jedna izjavljena žalba.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.   

 

6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

7. Žalba opt. D.M. nije osnovana.

 

8. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodeći da je izreka presude nerazumljiva, da su izreka i obrazloženje pobijane presude proturječni jedno s drugim u pogledu odlučnih činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, kada je optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela protiv gospodarstva – subvencijske prevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11. Nadalje, prigovara i da mu je povrijeđeno pravo na jednakost oružja u tom kaznenom postupku i pravo na pravično suđenje, pa se stoga žali zbog povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, koje nije numerički označio.

 

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pobijana presuda nema nejasnoća niti proturječnosti, a sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je prvostupanjski sud pozorno ocijenio izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je naročito dao ocjenu proturječnih dokaza.  Tako je prvostupanjski sud u opisu radnji pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude opisao namjeru kod optuženika kada je pravilno vrednovao sve okolnosti koje je utvrdio iz odlučnih činjenica i izvedenih dokaza i pravilno zaključio da iz istih proizlazi da je optuženik neistinito naveo podružnicama A. u Z.ž. te u P.g.ž., u Zahtjevima za potporu za 2016. godinu za svoja trgovačka društva "E.G." j.d.o.o. i "E.Z." j.d.o.o. da je aktivni poljoprivrednik i da obavlja jednu ili više poljoprivrednih aktivnosti, kada je podnošenjem takvih zahtjeva za dobivanje državne potpore predstavljalo radnju kojom realizira svoju namjeru za neosnovanim i protivno čl. 30. Zakona o poljoprivredi ("NN" br. 30/2015) i čl. 14. i 15. Pravilnika o provedbi izravne potpore u poljoprivredi i IAKS mjera za ruralnog razvoja za 2016. godinu ("NN" br. 20/2016, 39/2016 i 91/2016) ishodovanje državne potpore, te da je time temeljem netočnih i nepotpunih podataka davatelju potpore ishodovao potporu odnosno subvencije za svoja trgovačka društva. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio odlučne činjenice da optuženik na većem dijelu prijavljenih krških pašnjaka nije svojim trgovačkim društvima provodio minimalne aktivnosti održavanja tih AKORD površina u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, odnosno utvrđeno je da nisu ostvareni minimalni uvjeti za dodjelu ovih novčanih sredstava državne potpore jer je utvrđeno da su ispašu činili drugi stočari koji nisu za te krške pašnjake – AKORD površine dobili državnu potporu. Stoga je pravilno zaključeno da optuženik nije ostvario uvjete za dodjelu sredstava državne potpore prema podnijetim zahtjevima i odobrenim subvencijama navedene Agencije, koje nije izvjestio da ne obavlja niti minimalne aktivnosti kao aktivni poljoprivrednik. Stoga nema navedene povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

8.2. Suprotno žalbenom navodu nije utvrđena povreda odredaba kaznenog postupka povodom istaknutog prigovora povrede prava na pravično suđenje, pri čemu žalitelj ne označava odredbu Zakona, no po sadržaju bi proizašlo da se žali zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, kada iznosi da je prvostupanjski sud neosnovano i nezakonito odbio prijedlog optuženika da se obavi očevid na terenu, radi utvrđivanja udaljenosti terena od svjedoka, koji su napasali svojom stokom taj teren kao i konfiguraciju terena, da se pribavi podatak o broju uvjetnih grla za 2016. godinu kod tih svjedoka, pribavi zdravstveni karton za svjedoka D.O., te podatak koliko je optuženik imao količinu grla u 2018. godini. Prvostupanjski sud je osnovano odbio istaknute prijedloge optuženika, a prvostupanjski sud je tijekom postupka usvojio više dokaznih prijedloga optuženika koje je ocijenio kao važne radi utvrđivanja odlučnih činjenica iz opisa radnji izreke, a što proizlazi iz zapisnika sa rasprava, pa stoga nije utvrđena istaknuta povreda jednakosti oružja i prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

9. Nema povrede niti Kaznenog zakona na način kako je to optuženik istakao, jer taj žalbeni osnov po sadržaju žalbe je u suštini istaknuti prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi i posljedično pogrešne primjene materijalnog prava, kada žalitelj prigovara da primijenjena odredba Zakona o poljoprivredi iz 2015. godini i Pravilnika o provedbi izravne potpore u poljoprivredi za 2016. godinu nisu u skladu sa Uredbom (EU) br. 1307/2013, po kojoj protivno navedenim člancima iz izreke navedenog Zakona i Pravilnika, podnositeljima zahtjeva za dobivanje te potpore nije uvjet da imaju stoku. Suprotno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika, kada je utvrdio da se propisi Republike Hrvatske koji su bili na snazi 2016. godine  i koji su se primjenjivali u ovom postupku za reguliranje dobivanja državne potpore za 2016. godinu bili usklađeni sa navedenom Uredbom, po kojima podnositelj zahtjeva za provođenje minimalnih aktivnosti održavanja površina nije morao imati svoju stoku, ali je te površine morao održavati u stanju pogodnom za ispašu stokom, koja je u njegovom posjedu ili vlasništvu, a ne stokom drugih stočara koji nisu za te površine dobili sredstva državne potpore. Stoga nije povrijeđen Kazneni zakon kada je prvostupanjski sud našao dokazanim, da je optuženik počinio opisane radnje na način opisan pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude i onda utvrdio da je optuženik ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11. Kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da bi trebalo biti utvrđeno.

 

10.  Drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih žalbi po ovim osnovama, sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka niti povredu Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

11.  Nadalje, protivno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza dao pojedinačnu ocjenu svakog izvedenog dokaza zasebno, kao i ocjenu istih u međusobnoj povezanosti i s danom obranom optuženika, pri čemu je naročito dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te stoga potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz odlučnih činjenica i dokaza i to iz sadržaja iskaza svjedoka M.R., D.O., H.D.V., M.Š. i M.C. i pročitane materijalne dokumentacije i to Zahtjeva "E.G." j.d.o.o. za potporu za 2016. godinu, Zahtjeva "E.Z." j.d.o.o. za potporu za 2016. godinu, Ugovora o zakupu između OPG M.E. i "E.Z." j.d.o.o. sklopljen 28. lipnja 2016. do 28. studenoga 2016., ispisa iz VETIs pregleda grla kod optuženika tog društva za dan 12. svibnja 2017. da ima u posjedu 10 ovaca, kao i da je isti broj imao prema Jedinstvenom registru domaćih životinja krajem prosinca 2016. godine, te Izvještaja o obavljenoj kontroli kontrolora sa utvrđenjima i ocjenom A. od 8. ožujka 2017. godine za ARKOD parcele kod TD "E.Z." j.d.o.o. i TD "E.G." j.d.o.o., iz kojih iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije u svojoj ukupnosti, a uspoređujući iste sa obranom optuženika, proizlazi utvrđenje da optuženik na prijavljenim kraškim pašnjacima u većem dijelu nije provodio napasivanje svoje stoke, a da su samo na dijelovima tih pašnjaka uz cestu te površine napasivali svojom stokom drugi stočari. Takvi izvedeni dokazi i zaključci prvostupanjskog suda, i po ovom drugostupanjskom sudu,  suprotno obrani optuženika, ukazuju da optuženik suprotno odredbama čl. 30. Zakona o poljoprivredi iz 2015. godine i čl. 14. i 15. Pravilnika o provedbi izravne potpore u poljoprivredi i IAKS mjera za ruralni razvoj za 2016. godinu za potporu koju je ishodovao zahtjevima za svoja trgovačka društva, nije provodio minimalnu poljoprivrednu aktivnost na tim površinama, za koje je dobio označena sredstva državne potpore za vegetacijsku 2016. godinu, nego je pravilno utvrđeno provedenim dokaznim postupkom da su te površine koristili drugi – lokalni stočari za napasivanje vlastite stoke koji žive na tom području, te M.E. svojom stokom shodno sklopljenom Ugovoru o zakupu sa tvrtkom optuženika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da iz rezultata provedenog dokaznog postupka slijedi da optuženik svojim postupanje kao direktor u TD "E.G." j.d.o.o. i TD "E.Z." j.d.o.o., a što proizlazi iz iskaza svih označenih svjedoka i materijalne dokumentacije, nije provodio prema sadržaju podnesenih zahtjeva minimalne aktivnosti za dodijeljena subvencijska sredstva državne potpore tim društvima, te nije provodio poljoprivrednu aktivnost na tim krškim pašnjacima registrirano u AKORD sustavu, nego su tu aktivnost provodili drugi stočari, a što je optuženik bio u obvezi prema navedenim člancima Zakona i Pravilnika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik počinio obilježja kaznenog djela subvencijske prevare i to dva djela opisana pod toč. 1. i 2. pobijane presude,  za koje je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao pravilno i potpuno izvedene.

 

12.  Optuženik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, odluke o imovinskopravnom zahtjevu iz izreke pobijane presude, te i zbog odluke o troškovima postupka koju ne obrazlaže. Naime, prvostupanjski je proglasio krivim optuženika i osudio za dva kaznena djela subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11 te je optuženiku utvrdio za djelo opisano pod toč. 1. kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za djelo opisano pod toč. 2. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a shodno čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Navedenoj izrečenoj uvjetnoj osudi optuženik prigovara da je prestroga, navodeći da je zaposlen, oženjen i otac troje djece, a da nije osuđivan i da je bio dragovoljac i  branitelj u Domovinskom ratu. 

 

12.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne optuženiku i to da je optuženik neosuđivan i da je otac djece koje uzdržava, dok je pravilno ocijenio optuženikove radnje iz opisa izreke i pobude, kao i okolnosti počinjenja ova dva kaznena djela, kada je utvrdio da se i takvom izrečenom uvjetnom osudom kod optuženika mogu ostvariti svi ciljevi zadane specijalne i generalne prevencije, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je dao jasne razloge kod utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako djelo iz izreke pobijane presude, a time i razloge za ukupno utvrđenu jedinstvenu kaznu, kada je pravilno ocijenio sve pobrojano kod optuženika, pa je stoga pravilno vrednovao sve relevantne okolnosti, koje u tom slučaju utječu da utvrđene pojedinačne kazne i osuda na jedinstvenu kaznu, te izrečenu uvjetnu osudu, kojom se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine optuženik ne počini novo djelo, pa je ta kaznena sankcija po vrsti i mjeri, a uzimajući  pri tome utvrđeni stupanj krivnje optuženika i svrhu kažnjavanja i osobito jačinu ugrožavanja instituta subvencije. Stoga je pravilno ocijenjeno da će se i s navedenom kaznenom sankcijom - uvjetnom osudom u navedenom trajanju, kao pravilno odmjerenom, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da u navedenom roku provjeravanja ne čini nova ista ili druga kaznena djela. Za ukazati je da je navedena uvjetna osuda i određeni rokom provjeravanja sukladna utvrđenim okolnostima prvostupanjskog suda, a posebno činjenice da je od počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim prošlo više godina, a optuženik od tada nije činio nova protupravna djela, tako da, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sve te okolnosti opravdavaju da se optuženiku izrekne naprijed navedena uvjetna osuda u označenom trajanju.

 

12.2. U odnosu na prigovor zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, kao i troškovima postupka, koju žalitelj ne obrazlaže, proizlazi da optuženik prigovara u osnovi utvrđenom činjeničnom stanju, nalazeći da ne postoji dug TD "E.G." j.d.o.o. prema navedenoj A., iz razloga što su se naplatili iz potpore, dok u odnosu na dug TD "E.Z." j.d.o.o. da vodi spor pred trgovačkim sudom.  Međutim, prvostupanjski sud kada je optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela subvencijske prijevare, pravilno je vrednovao odredbu čl. 158. st. 2. ZKP/08 da je u dokaznom postupku utvrdio da je djelomično osnovan imovinskopravni zahtjev A. i to za državnu potporu isplaćenu za TD "E.G." j.d.o.o. u iznosu od 65.733,85 kuna, a za TD "E.Z." j.d.o.o. u iznosu od 174.999,13 kuna, kojom je obvezao optuženika kada je istog proglasio krivim da je počinio kaznena djela iz izreke i utvrdio osnovanost imovinskopravnog zahtjeva oštećenika za vraćanje sredstva državne potpore isplaćene optuženikovim tvrtkama za 2016. godinu. Stoga nije osnovan taj prigovor.

 

13.  Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je istu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 8. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić