Poslovni broj: Usž-4051/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Općine Matulji, OIB: 23730024333, Matulji, Trg maršala Tita 11, zastupanog po opunomoćenici Jeleni Jakšić, odvjetnici u Rijeci, Korzo 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 340/2024-7 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 340/2024-7 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-01/23-01/202, URBROJ: 529-06-02/1-24-4 od 19. siječnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke). Točkama III. i IV. izreke nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak upravnog spora u iznosu od 41,61 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika od 19. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje tuženika povodom obavijesti o isključenju, KLASA: 983-05/23-01/132, URBROJ: 529-03-01-01-01/1-23-2 od 15. rujna 2023. (dalje: obavijest o isključenju).

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti i ocijeniti sadržaj isprava i dokumentacije koju je dostavio te svoju odluku temelji na analizi načela ravnopravnosti sudionika u konkurencijskom postupku i načela razmjernosti. Dalje navodi sadržaj proračuna iz projektne prijave te ističe da je u projektnoj prijavi trebalo iskazati, s obzirom na izvore financiranja, koliko od iznosa prihvatljivih troškova otpada na potpore, a koliko na vlastiti dio sufinanciranja. Prilikom iskazivanja raspodjele tog iznosa na bespovratna sredstva i sredstva korisnika u kategoriji de minimis potpora nastala je pogreška na način da je naveden iznos od 237.441,78 eura umjesto iznosa od 200.000,00 eura u rubrici bespovratna sredstva i 37.441,78 eura u rubrici sredstva korisnika. Smatra da se radi o očitoj omašci te stoga nije bilo mjesta zaključku suda koji opravdava strogi formalizam tuženika, niti mjesta zaključku da se takva omaška ili traženje njezinog ispravka tretira kao nejednako postupanje prema ostalim podnositeljima prijava ili da se radi o takvom propustu za koje nije razmjerno tražiti ispravak. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani. Smatra da bi upravo pozivanje tužitelja na ispravak projektne prijave, kao i prihvaćanje izjave osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja o osiguranju utvrđene razlike od 37.441,78 eura vlastitim sredstvima, dostavljene tek uz prigovor na obavijest o isključenju dovelo tužitelja u povlašteni položaj u odnosu na ostale prijavitelje te bi samim time predstavljalo povredu načela jednakog postupanja. Dalje navodi da se poglavlje 2.6. točka 13. i fusnota 36. Upute za prijavitelje, kojim je predviđena mogućnost ispravka za pogreške koje se odnose na intenzitet i iznos potpore tijekom postupka dodjele bespovratnih sredstava, odnosi isključivo na projekte koji ne sadržavaju elemente državne potpore, ne na projektne prijedloge koji sadržavaju elemente državne potpore, što je slučaj u predmetnoj upravnoj stvari. Ističe da je postupak dodjele bespovratnih sredstava formalni postupak koji podliježe pravnoj osnovi te strateškom okviru kao i obvezujućim pravilima/kriterijima samog Poziva. U istome se ne odlučuje o subjektivnom pravu stranke, već o ostvarivanju europske i/ili državne potpore u konkurencijskom postupku koji je reguliran striktno i strogo formalno te stoga svako odstupanje od pravila postupka ne bi predstavljalo otklon od pretjeranog formalizma, već ugrožavanje ravnopravnosti sudionika u konkurencijskom postupku, na pravila kojeg postupka su svi natjecatelji pristali uključivanjem u taj postupak. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru u okviru Poziva za dostavu projektnih prijedloga ''Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti - GRUPA 2", referentne oznake NPOO.CI .6.R1 -Il.01 (dalje: Poziv).

8. Nakon provedene provjere dokumentacije koju je tužitelj kao prijavitelj dostavio, tuženik je tužitelju dostavio obavijest o isključenju te je kao razlog isključenja tužiteljevog projektnog prijedloga navedeno da isti ne zadovoljava kriterij 17. iz Kontrolne liste jer je tužitelj s traženom potporom prešao prag od 200.000,00 eura, definiran de minimis Uredbom, zatraživši iznos od 237.441,78 eura.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, relevantne odredbe Upute za prijavitelje, Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava, Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti, referentni broj: NPOO.C1.6.R1-I1.01 (u nastavku teksta: Upute za prijavitelje), Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (u nastavku teksta: Uredba de minimis) i Programa dodjele de minimis potpora (potpora male vrijednosti) za ulaganja u sektoru turizma, Zagreb, listopad 2022. (u nastavku tekstu: Program dodjele potpora) i odbio tužbeni zahtjev.

10. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

11. Člankom 3. stavkom 2. Uredbe de minimis propisano je da ukupan iznos de minimis potpore koja se po državi članici dodjeljuje jednom poduzetniku ne smije prelaziti 200.000,00 eura tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine.

12. Člankom 1. stavkom 3. Programa dodjele potpora propisano je da taj Program predstavlja akt na temelju kojeg će se dodjeljivati de minimis potpore u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe de minimis. Stavkom 4. istog članka Programa dodjele potpora propisano je, između ostalog, da gornja granica de minimis potpore koja se po državi članici može dodijeliti jednom poduzetniku sukladno članku 3. Uredbe de minimis ne smije premašiti 200.000,00 eura tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine, dok je stavkom 6. toga članka propisano da ako bi se dodjelom novih de minimis potpora mogla premašiti odgovarajuća gornja granica iz stavka 4. toga članka, ni jedna od tih novih potpora ne može se dodijeliti na temelju toga Programa.

13. U poglavlju 2.3. Uputa za prijavitelje, Kriteriji za isključenje prijavitelja/ partnera, točki 15. propisano je da se uz isključenja koja su navedena u točki 1.3. toga Poziva, potpora za aktivnosti ne može dodijeliti prijaviteljima ili partnerima koji su prešli ili s traženom potporom prelaze pragove definirane de minimis Uredbom.

14. U poglavlju 4.1. Upute za prijavitelje, Pojašnjenje tijekom postupka dodjele, propisano je da u bilo kojoj fazi tijekom postupka dodjele, ako u projektnom prijedlogu dostavljeni podaci nisu jasni ili je uočena neusklađenost u dostavljenim podacima koja objektivno onemogućava provedbu postupka dodjele, od prijavitelja se mogu zahtijevati pojašnjenja s naznakom da se projektni prijedlog može isključiti iz postupka dodjele ako se ne postupi u skladu sa zahtjevom i u zahtijevanom roku. Prema svim prijaviteljima se postupa na jednak način, u skladu s načelom jednakog postupanja. Svaki prijavitelj odgovoran je za pripremanje projektnog prijedloga u skladu s uvjetima Poziva te se pojašnjavanje ne odnosi na to da tijelo odgovorno za provedbu NPOO priprema ili usklađuje umjesto prijavitelja pojedine dijelove projektnog prijedloga niti se postupak pojašnjavanja provodi ako aktivnosti nisu razmjerne cilju koji se nastoji postići, a manjkavost projektnog prijedloga (nedostatak potrebnih dokumenata/podataka, kao i njihova nepotpunost ili netočnost) je takva da nije razmjerno provoditi postupak pojašnjavanja.

15. S obzirom na to da je nesporno da je tužitelj u projektnoj prijavi zatražio iznos potpore od 237.441,78 eura, koji iznos prelazi najviši mogući iznos potpore od 200.000,00 eura propisan člankom 1. stavkom 4. Programa dodjele potpora te člankom 3. stavkom 2. Uredbe de minimis, pravilno je tuženik postupio isključivši tužitelja iz postupka dodjele potpora.

16. Ujedno, tuženik nije bio obvezan pozivati tužitelja na pojašnjavanje projektnog prijedloga jer je potraživani iznos potpore od 237.441,78 eura jasno naveden u prijavi te kao takav proizlazi i iz dostavljenog proračuna, dakle ne radi se o omašci u računanju ili neusklađenosti s ostalim podacima iz prijave, a kako to tužitelj ističe u tužbi i žalbi.

17. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

20. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić