Poslovni broj: Usž-519/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, Osječka 44, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1054/2023-9 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1054/2023-9 od 8. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-14/21-01/258, URBROJ: 513-04-23-4 od 23. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Donji Miholjac, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00003, URBROJ: 513-007-14-05-2021-0002 od 16. rujna 2021. te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Donji Miholjac, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00003, URBROJ: 513-007-14-05- 2021-0002 od 16. rujna 2021. kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica i predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu u ukupnom iznosu od 44.556,05 kuna.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjsko porezno tijelo propustilo pozvati tužiteljicu na dostavu dokumentacije relevantne za utvrđenje porezne obveze. Ističe da su računi vjerodostojne isprave i da prodavatelji u Republici Hrvatskoj nisu dužni na računima naznačiti ime kupca jer se računi izdaju kupcu prilikom isporuke robe i stoga samim računom kupac nedvojbeno dokazuje da je on kupac. Nadodaje i da je prvostupanjski sud neopravdano odbio izvođenje niza personalnih dokaza kao nepotrebnih. Naposljetku ukazuje da je iz procjembenog elaborata za predmetnu nekretninu razvidno da nekretnina sada ima veću vrijednost za iznos od 176.809,71 kunu. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica Ugovorom o kupoprodaji od 11. listopada 2018. stekla nekretninu za cijenu od 148.259,90 kuna, a da je istu 18. svibnja 2020. prodala za cijenu od 331.000,00 kuna.
8. Prvostupanjski sud održao je 11. listopada 2024. raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20. - dalje: ZPD propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovog Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave te troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
10. Odredbom članka 58. stavka 2. ZPD-a propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica prodajom predmetne nekretnine ostvarila dohodak, koji čini razlika između primitka ostvarenog prodajom predmetne nekretnine i nabavne vrijednosti predmetne nekretnine i da je sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti porez na tako ostvareni dohodak jer je nekretninu otuđila prije isteka razdoblja dvije godine od dana nabave. Pritom pravilno prvostupanjski ocjenjuje da računi koje je tužiteljica priložila kao dokaz troškova ulaganja nisu vjerodostojne isprave jer se iz njih ne može nedvojbeno utvrditi tko je kupac i na koju adresu je materijal isporučen, zbog čega se troškovi po tim računima ne mogu odbiti kao izdatak tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu, a koji bi posljedično umanjio poreznu osnovicu. U prilog navedenom valja istaknuti i činjenicu da tužiteljica nije priložila niti jedan račun izvođača radova na predmetnoj nekretnini.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
