Poslovni broj: Usž-2161/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja "Mljekar" d.o.o., Lemeš, Lemeš 6, kojeg zastupa opunomoćenica Suzana Budiščak- Kupčinec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu "Koharić i Budiščak-Kupčinec", Zagreb, Nova Ves 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-2975/2022-7 od 27. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja "Mljekar" d.o.o., Lemeš i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-2975/2022-7 od 27. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Us I-2975/2022-7 od 27. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/476, urbroj: 513-04-20-2 od 28. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, klasa: UP/I-471-02/21-01/5, urbroj: 513-07-06-21-24 od 7. rujna 2021.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio pravno pitanje vezano za članak 120. Općeg poreznog zakona koji propisuje sadržaj obavijesti o poreznom nadzoru te je potpuno pogrešno protumačio kada je pokrenut postupak nadzora. Upućuje na odredbu članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona i obavijest o poreznom nadzoru koju je porezno tijelo donijelo 18. travnja 2018. u kojoj je navedeno što je predmet poreznog nadzora te je očigledno da za razdoblje za koje se provodi nadzor tj. od 12. travnja do 31. prosinca 2017. nije otvoren nadzor poreza na dodanu vrijednost. Porezno tijelo je 20. svibnja 2021. donijelo zaključak o proširenju poreznog nadzora na porez na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje i tek je tada započeo nadzor poreza na dodanu vrijednost. Prvostupanjski sud potpuno pogrešno navodi da je zaključkom samo proširen predmet poreznog nadzora koji je pokrenut obaviješću od 18. travnja 2018., jer su postupovna pravila jasna, a nebitno je da li se akt zove obavijest ili zaključak te da li piše otvara se ili proširuje se, bitan je sadržaj akta koji je propisan. Smatra da izvan onoga što je navedeno u obavijesti o poreznom nadzoru porezno tijelo ne može postupati, odnosno ako proširuje nadzor, mora donijeti novi akt i taj novi akt je zaključak. Upućuje i na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem je poštivanjem zakonom propisanog postupka jamstvo pravne valjanosti provedenih radnji. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka jer u obrazloženju presude nije naveo razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno ne očituje se o bitnim navodima iz tužbe, pa predlaže da ovaj Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu te da poništi rješenje tuženika i tijela prvog stupnja kojima su utvrđene obveze poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poslovanja o čemu je sačinjen zapisnik od 17. lipnja 2021., kojim su utvrđene određene nezakonitosti u poslovanju tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. te je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dobit i manje obračunati porez na dodanu vrijednost s pripadajućim kamatama te je istom naložena uplata navedenih obveza, a u iznosima kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja. Naime, pregledom poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije u postupku poreznog nadzora utvrđena je osnovica poreza na dobit za nadzirano razdoblje uvećana za iznos kamata koji nije obračunat na dane pozajmice povezanim društvima iako je kamata definirana predočenim ugovorima o pozajmicama. Tužitelj nije evidentirao ukupno ostvareni promet u prodavaonicama, a time nije evidentirao niti ostvarene prihode od prodaje robe pa je osnovica poreza na dobit uvećana i za iznos rashoda za koje je u nadzoru utvrđeno da nisu u vezi s obavljanjem djelatnosti tužitelja niti su posljedica obavljanja djelatnosti i kao takvi ne mogu teretiti rashode poslovanja. Osnovica poreza na dodanu vrijednost za 2017. uvećana je iz razloga jer je nadzorom utvrđeno da tužitelj nije iskazao sav gotovinski promet u knjizi izlaznih računa i nije obračunao ni porez na dodanu vrijednost što je u nadzoru učinjeno. Nadalje, utvrđeno da tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza po određenim računima koji se navode u poreznim rješenjima a radnje koje su povezana društva poduzimala u svom poslovanju dovele su do utaje poreza obzirom da su društva Križevačka mljekara d.o.o. i Le-milk d.o.o. iz predmetnih transakcija ostvarili poreznu prednost, na način da su u iznosu obračunatog poreza na dodanu vrijednost na isporuke osnovnih sredstava, opreme i sitnog inventara te na prefakturirane usluge najma i režija poslovnih prostora za koji su znali da neće biti plaćen, omogućili odbitak pretporeza povezanom društvu tj. tužitelju kako je to tijekom postupka detaljno obrazloženo.
7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
8. Prema ocjeni ovoga Suda na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo odnosno relevantne odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16.), Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 78/15., 134/15. i 120/16.), Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.) i Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16.) koje prvostupanjski sud navodi i citira u pobijanoj presudi.
9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Tužitelj u žalbi prvenstveno prigovara da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dodanu vrijednost što u žalbi detaljno obrazlaže, a na temelju odredbe članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Međutim, porezni nadzor obavljao se za 2017. godinu pa zastara počinje teći 1. siječnja 2018. i porezno tijelo je moglo obavljati nadzor u roku od 3 godine od početka tijeka zastare odnosno do 1. siječnja 2021., kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. S obzirom da je porezno tijelo obavijest o poreznom nadzoru donijelo 18. travnja 2018., te je 20. svibnja 2021. donijelo zaključak o proširenju poreznog nadzora na porez na dodanu vrijednost ovaj Sud nalazi da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017. pa se takav prigovor tužitelja ne može prihvatiti. Treba posebno istaknuti da je zaključkom od 20. svibnja 2021. samo proširen predmet poreznog nadzora i na porez na dodanu vrijednost a koji nadzor je pokrenut po obavijesti od 18. travnja 2018. kada je porezni nadzor pokrenut za porez na dobit, doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i doprinos za zapošljavanje pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara prava na pokretanje poreznog nadzora kod tužitelja jer je nadzor pokrenut unutar roka od 3 godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, a zaključak od 20. svibnja 2021. prema ocjeni ovoga Suda ima karakter akta kojim je proširen predmet poreznog nadzora i na porez na dodanu vrijednost.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u predmetnom postupku poreznog nadzora pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo na koje se pozvao u obrazloženju svoje presude te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz valjano obrazloženje. Stoga se ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev bez da je dao valjano obrazložene razloge za svoju odluku.
12. Tužitelj navodima žalbe koji su istovjetni navodima tužbe, nije doveo u sumnju pravilnost osporavane presude, zbog čega se ne nalazi osnovanim ni navod tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava.
13. S obzirom da navodi tužitelja u tužbi nisu odlučni nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
