Poslovni broj: Usž-184/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PF iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ivana Ilić Radnić, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26/I, tužitelja ĆF iz [adresa] i JF iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Ministarstva financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6 i Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Split, Gundulićeva 29, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-874/2022-14 od 1. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-874/2022-14 od 1. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice PF za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/90, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-22-04 od 19. veljače 2022., u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv točaka 4., 5. i 6. izreke rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Sinj, KLASA: UP/I-942-05/97-01/09, URBROJ: 2181-05/06-18-30 od 27. prosinca 2018. Istom odlukom tužiteljica PF odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Navedenim točkama izreke prvostupanjskog rješenja utvrđena je ovlaštenicima naknade ČF, ĆF i JF naknada u obveznicama Republike Hrvatske za izgrađeno građevinsko zemljište, dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1196 m[2] (ranije čest. zem. [katastarska čestica]) u ukupnom iznosu od 13.251,81 kuna na način da KF za 1/2 dijela pripada iznos od 6.625,90 kuna, ĆF za 1/4 dijela pripada iznos od 3.312,95 kuna i JF za 1/4 dijela pripada iznos od 3.312,95 kuna. Obveznik utvrđene naknade je Fond za naknadu oduzete imovine koji je dužan cjelokupni iznos isplatiti ovlaštenicima naknade u obveznicama Republike Hrvatske, u jednakim polugodišnjim obrocima, a u roku utvrđenom člankom 60. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje Zakon o naknadi).

2. Tužitelji ĆF i JF su protiv osporene presude izjavili žalbu kojom pobijaju njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navode da je dio predmetne čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju su utvrđeni ovlaštenicima naknade, izgrađeno građevinsko zemljište koje nikada nije uneseno u temeljni kapital Vodovoda i odvodnje d.o.o. ni Hrvatskih cesta d.o.o. Budući da je u konkretnom slučaju odlučno za pravilnu primjenu članka 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.) je li postupak za određivanje naknade pokrenut prije ili poslije stupanja na snagu Zakona o naknadi, ističe da je iz izvještaja o izvršenju akata i zaključaka Narodnog odbora Općine Sinj, donesenih na XXII sjednici Općinskog vijeća i XXIV sjednici Vijeća proizvođača održanih 1. veljače 1961., jasno da se radi o započetom postupku određivanja naknade u smislu članka 59. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Iznose da je rješenje o dodjeljivanju na korištenje predmetnog nacionaliziranog građevinskog zemljišta zakonito dostavljeno Odjelu za financije koji je 29. ožujka 1961. donio odluku o određivanju visine naknade za građevinska zemljišta nacionalizirana u smislu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Pozivaju se na Uredbu o postupku za sprovođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, koja propisuje da se postupak naknade sprovodi po službenoj dužnosti nakon što se Narodnom odboru za poslove financiranja dostavi pravomoćno rješenje o nacionalizaciji građevinskog zemljišta. Zaključuju da je postupak određivanja naknade koji nije pravomoćno okončan, u okolnostima ovog slučaja pokrenut donošenjem odluke o određivanju visine naknade. Slijedom iznesenog, tužitelji predlažu ovom Sudu uvažiti njihovu žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude izjavila je i tužiteljica PF iz svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka obzirom da je propustio ocijeniti odluku Narodnog odbora Općine Sinj, broj: 03-II-607471-1961 od 29. ožujka 1961. od 29. ožujka 1961., o određivanju visine naknade te načina dodjeljivanja građevinskog zemljišta koji Izvještaj o izvršenju akata i zaključaka Narodnog odbora Općine Sinj, donesenih na XXII sjednici Općinskog vijeća od 1. veljače 1961. te ih dovesti u svezu s relevantnim materijalnim pravom koje se u konkretnom slučaju primjenjuje. Ukazuje da prvostupanjski sud nije naveo niti jednu odredbu materijalnog prava prema kojoj bi bilo jasno kada se konkretni postupak smatra pokrenutim. Uzimajući u obzir priložene isprave te činjenicu da se postupak naknade pokretao po službenoj dužnosti, smatra da se radi o nastavku postupka koji je vođen i započet 1961. godine pa ovlaštenicima prava na naknadu pripada naknada tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta. Budući da se postupak određivanja naknade pokretao po službenoj dužnosti, smatra da i u slučaju njegovog nepokretanja, ovlaštenici naknade ne smiju trpjeti štetu prema praksi Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda u predmetu Gashi protiv Hrvatske. Pozivajući se na praksu u predmetu Moskal protiv Poljske, broj zahtjev 10373/05 i Čakarević protiv Hrvatske, broj zahtjeva 48921/13 istog Europskog suda, upućuje i na povredu načela dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje javnopravnog tijela, koja moraju postupati pravodobno i dosljedno na prikladan način te osobito pažljivo u postupcima o kojima ovisi materijalna egzistencija pojedinca. Upućuje na članak 46. Zakona o izvlaštenju, kojeg smatra mjerodavnim u konkretnom slučaju. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 622,14 € uvećan za iznos PDV od 155,54 € te pristojbu na žalbu od 132,72 €.

3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.

4. Žalbe nisu osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbama. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Tužitelji svojim žalbenim navodima ne dovode u sumnju da su dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1196 m[2] (ranije čest. zem. [katastarska čestica]) deposedirani rješenjem Narodnog odbora Općine Sinj, broj: 02-1-998/1-1961 i broj: 04- III-6213/1-1962 od 9. listopada 1962., te da u naravi predstavljaju izgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi u posjedu i vlasništvu Poduzeća za ceste Sinj, odnosno Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb.

9. Za rješavanje ove upravne stvari odlučno je da li se tužiteljima, kao utvrđenim ovlaštenicima naknade za predmetno zemljište, naknada određuje u obveznicama Republike Hrvatske primjenom članka 57. Zakona o naknadi ili im se naknada određuje u visini tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju.

10. Naime, primjena materijalnog prava u postupku određivanja naknade za oduzeto nacionalizirano građevinsko zemljište ovisi isključivo o propisu koji je mjerodavan u vrijeme pokretanja tog postupka. Kako je u konkretnom slučaju zahtjev za naknadu oduzetog nacionaliziranog neizgrađenog građevinskog zemljišta podnesen 7. ožujka 1997. godine, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. siječnja 1997.), naknada za oduzetu nekretninu se određuje isključivo u postupku i na način propisan tim Zakonom. Takvo stajalište već je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim ranijim presudama (npr. Usž-1232/15), a koje je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Uzz 5/1999 od 8. svibnja 2002., u kojoj je jasno razrađeno upravo pravno pitanje prema kojim propisima treba prijašnjim vlasnicima odrediti naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište.

11. Suprotno navodima tužitelja, u ovoj stvari postupak određivanja naknade nije pokrenut za vrijeme važenja Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ 58/52), temeljem kojeg je predmetno zemljište oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika rješenjem Narodnog odbora Općine Sinj broj: 02-1-998/1- 1961 i broj: 04-III-6213/1-1962 od 9. listopada 1962. i nakon čije pravomoćnosti je upravno tijelo bilo u obvezi pokrenuti postupak određivanja naknade. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Rev 2214/12- 3 od 2. prosinca 2015., na koju pravilno upućuje prvostupanjski sud, ne može se postupak naknade smatrati pokrenutim samom okolnošću da je upravno tijelo bilo u obvezi taj postupak pokrenuti nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju predmeta nacionalizacije, već je potrebno utvrditi je li taj postupak u smislu navedenih odredbi u konkretnom slučaju i pokrenut.

12. Budući da iz spisu priloženih isprava i provedenog dokaznog postupka nije razvidno da je postupak naknade u odnosu na prednike tužitelja pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, kako to neosnovano smatraju tužitelji.

13. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke

14. Budući da tužiteljica PF nije uspjela sa svojom žalbom to joj sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada trošak sastava žalbe. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić