Poslovni broj: Usž-2432/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HRVATSKOG POLJOPRIVREDNOG ZADRUŽNOG SAVEZA, Zagreb, Amruševa 8, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska 41/4, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3499/2022-17 od 30. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3499/2022-17 od 30. travnja 2024.
II. a) Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/21-01/110, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 3. listopada 2022.
b) Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko - pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Sedmog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/19-012/4, URBROJ: 251-19-11- 8/003-20-19, od 30. prosinca 2020. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora u iznosu od 5.312,50 € (pettisućatristodvanaesteuraipedesetcenti) u roku od 60 dana od primitka ove presude, dok se u preostalom dijelu tužitelj odbija se zahtjevom za naknadu troška spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/110, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 3. listopada 2022. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika, po žalbi Republike Hrvatske, poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko - pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Sedmog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/19-012/4, URBROJ: 251-19-11-8/003-20-19, od 30. prosinca 2020., doneseno u ponovnom postupku, u dijelu pod točkom I. izreke i riješeno da se Republika Hrvatska utvrđuje vlasnikom poslovnih prostora u [adresa], [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe br. 8, [adresa], dvorište i dvorište ukupne površine 557 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanih u točki I. izreke rješenja tuženika kao više poslovnih prostora, s kojim posebnim dijelovima nekretnine su povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe br. 8. [adresa]. Točkom II. izreke rješenja tuženika utvrđeno je da u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno i točkom III. izreke odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je utvrđen kao obveznik povrata, zajedno s ostalim popratnim utvrđenjima.
3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjska presuda nema razloga, nejasna je, neobrazložena te se ne može ispitati. Opširno opisuje kronologiju postupka i činjenična utvrđenja upravnih tijela, s kojima nije suglasan, te iznosi prigovore koji su sadržajno istovjetni navodima tužbe. U bitnom, drži da Republika Hrvatska nije druga osoba, odnosno ovlaštenik naknade, slijedom čega nije mogla steći pravo vlasništva temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Ovo stoga jer je tužitelj na valjanom pravnom temelju stekao posjed te pravo korištenja i raspolaganja nekretninom u režimu društvenog vlasništva, što odgovara sadašnjem pravu vlasništva, zbog čega je tužitelj u zemljišnim knjigama i bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, niti prijašnji vlasnik ne bi imao pravo na povrat nekretnine u vlasništvo, pa je nejasno temeljem čega se to pravo priznaje Republici Hrvatskoj. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, odnosno da je lišen prava vlasništva u javnom interesu protivno zakonu i općim načelima međunarodnog prava. Iz naprijed navedenih razloga, predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno, odbiti zahtjev Republike Hrvatske, odnosno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška spora, uključujući i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.
5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, navodi da nije sporno da prijašnji vlasnik nije podnio zahtjev za povrat, slijedom čega je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva temeljem članka 77. Zakona o naknadi, koji Zakon ima prednost u primjeni u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga predlaže žalbu odbiti.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pogrešno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Iz podataka sveza spisa proizlazi da je Republika Hrvatska, ovdje zainteresirana osoba, zatražila utvrđenje prava vlasništva na naprijed opisanoj nekretnini temeljem članka 77. Zakona o naknadi, koja nekretnina je prenesena u općenarodnu imovinu pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada u Zagrebu, temeljem rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba, broj: 9-235/48-2 od 10. lipnja 1948. godine. Pravni prednik tužitelja, Zadružni savez Hrvatske, je temeljem ugovora o prijenosu prava korištenja i upravljanja nekretninama od 20. veljače 1975., sklopljenog sa Privrednom komorom Hrvatske, na predmetnoj nekretnini stekao prava korištenja i raspolaganja. Tijekom postupka i spora tužitelj ustraje u navodima da je na predmetnoj nekretnini stekao pravo upravljanja i korištenja u skladu s tada važećim pravnim propisima, koje je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj: 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZV), pretvoreno u pravo vlasništva, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.
9. Prijašnji vlasnik, Zagrebačko pobožno izraelističko društvo „Chebra Kadiša“, nije podnio zahtjev za povrat predmetne imovine, dok je Židovska općina Zagreb odustala od zahtjeva jer nije pravni sljednik prijašnjeg vlasnika, pa je postupak za povrat po njezinom zahtjevu obustavljen zaključkom od 27. travnja 2012. (pravomoćan 9. rujna 2014.).
10. Prema odredbi članka 359. stavka 2. ZV-a, pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ZV-a o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.
11. Međutim, navedena zakonska odredba ne uključuje prava koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju Republici Hrvatskoj na temelju propisa o denacionalizaciji, nego su njome obuhvaćena samo prava koja na temelju tog propisa pripadaju prijašnjem vlasniku. To proizlazi iz tumačenja i međusobnog odnosa te odredbe i odredbe članka 77. Zakona o naknadi, imajući na umu kako je cilj Zakona o naknadi prije svega zaštita prava bivših vlasnika (što proizlazi iz odredbe članka 1. Zakona o naknadi), dok Republika Hrvatska svoja prava na temelju tog zakona ostvaruje podredno.
12. S tim u vezi, valja ukazati i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u rješenju broj: Uzz-3/09 od 20. travnja 2011., prema kojem doseg odredbe članka 77. Zakona o naknadi treba tumačiti restriktivno tako da Republika Hrvatska može steći pravo vlasništva na temelju te odredbe samo kad ne postoje dokazi ili bar predmnijeva da ta imovina ne pripada nekoj osobi.
13. Kako iz podataka spisa predmeta proizlazi da, u konkretnom slučaju, Republika Hrvatska nije mogla steći pravo vlasništva temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi, to je prvostupanjskom presudom pogrešno ocijenjeno da osporenim rješenjima upravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je usvojiti žalbu tužitelja i poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje upravnih tijela te predmet vratiti na ponovni postupak radi donošenja odluke o zahtjevu.
15. Obzirom da je tužitelj uspio u sporu, to, temeljem članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ima pravo na naknadu troškova spora, sukladno Tbr. 27. stavka 1. podtočka 2., stavka 2. i stavka 3. u vezi Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), u ukupnom iznosu od 5.312,50 EUR, a koji trošak se odnosi na sastav tužbe, pristup na ročišta od 17. siječnja 2024. i 24. travnja 2024. i trošak sastava žalbe, uvećano za PDV. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu preostalog dijela troška zatraženog u iznosima većima od onih propisanih Tbr. 27. stavkom 1. podtočkom 2. Tarife, jer se ovdje radi o troškovima u neprocjenjivim predmetima, kao i sa zahtjevom za trošak podneska od 24. siječnja 2024. jer taj podnesak, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.
16. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao izreci.
U Zagrebu, 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
